Da ljubav upravlja životima i ljudskim sudbinama, potvrđuje životna priča 77-godišnjeg Pavla Marovca iz Siska i pet godina mlađe Rade Kragulj-Marovac iz Bosanske Gradiške.
Dobio posaoOni su se upoznali prije 55 godina, planirali su zajedničku budućnost, ali su na nju morali pričekati više od pola stoljeća.
Rada je te 1962. godine, kao sedamnaestogodišnja djevojka, bila na praksi u tadašnjoj fabrici namještaja “Radnik”. Te godine, u istoj fabrici se kao bravar zaposlio Pavao Marovac, rodom iz Petrinje, a pola stoljeća poslije mještanin Siska. Upoznali su se i zaljubili.- Pavao je tada upravo došao iz vojske. Bio je lijep i zanimljiv, kao i sada. Jedno drugome smo bili prva ljubav. A onda se sudbina poigrala s nama - kaže nasmijana Rada.
Pavao je dobio ponudu za posao u novootvorenoj elektrani u Sisku, koju nije mogao odbiti, jer je tamo imao pet puta veću plaću.
- Tamo sam se i oženio, dobio dvoje djece, podigao kredit i napravio kuću – govori Pavao.U više od 50 godina od rastanka, Pavao i Rada vidjeli su se dva puta.
- Kad mi je žena umrla, a otišli svako svojim putem, sin u Njemačku, kćerka u Petrinju, ostao sam sam. Nisam znao ni kuhati, ni prati, ni peglati. Rada je od mog brata dobila broj mog telefona i nazvala me je. Nisam mogao vjerovati da je na drugoj strani žice moja Rada - govori Pavao.Rada kaže da je njen životni put bio veoma trnovit i težak.
- Izrodila sam četvero djece, napatila se kroz život. Odlučila sam da se javim Pavlu, da li se sjeća mene i da ga upitam za planove - kaže Rada.Ponovo su se sreli 2013. godine, na mostu na Savi koji spaja Bosansku sa Starom Gradiškom, odnosno Bosnu i Hercegovinu s Hrvatskom. Tu su se, na sredini mosta, ponovo sreli, zagrlili i izljubili.
- Pitao sam Radu da li bi me primila i udala se za mene, odgovorila je potvrdno u istoj sekundi. Godinu smo živjeli nevjenčani pa smo otišli pred matičara i rekli sudbonosno “da”. Predao sam papire za bh. državljanstvo i taj dokument moram čekati godinu. Meni je 77 godina i nadam se da ću ga dočekati – govori Pavao grleći svoju Radu na savskom keju dok šetaju poslije prve jutarnje kafice.Namjeravaju da dok je sunce još nisko prošetaju i vrate se u stan u naselje Senjak. I tako iz dana u dan, puni ljubavi, pažnje i razumijevanja. Nadoknađuju sve ono što su propustili od 1962. godine. Rada i Pavao žive drugu mladost u trećoj životnoj dobi.
Planiraju budućnost
Ovo dvoje penzionera živi kao da su u prvoj mladosti, svakodnevno šetaju, razgovaraju, maštaju i planiraju budućnost.
