Nuklearni rat je moguć, jer teorija po kojoj bi u slučaju takvog sukoba došlo do "sigurnog međusobnog uništenja" zaraćenih strana nije tačna, tvrdi portal "New York Times".

U naučnim krugovima postavlja se pitanje - zašto se nuklearno oružje intenzivno razvija u Americi i Rusiji, ako je zbog međusobno zagarantiranog uništenja nuklearni napredak nepotreban?

Ako je navedena teorija tačna, nijedna zemlja ne bi trebalo da mijenja nuklearnu strategiju niti da nadograđuje nuklearne arsenale.

Međusobno uništenje bilo bi sigurna stvar, a time i međusobno zastrašivanje. Umjesto toga, Amerika i Rusija potrošile su milijarde dolara na veće i brojnije bojeve glave, kao i na tačnije i brže projektile, uz visoko rizične vježbe za nuklearni rat, te planiranje vođenja takvog rata.

Prema internim dokumentima, obje strane su zabrinute da bi do takvog rata zaista moglo doći.

Naučnici upozoravaju da je priča o "sigurnom međusobnom uništenju" zaraćenih strana običan mit, a novinari Maks Fišer i Amanda Taub navode da je nuklearni rat itekako moguć.

Amerikanci su tokom Hladnog rata razvijali tehnologije, skupljali podatke i razvijali strategije, a Rusi su ih se bojali i smatrali da moraju nečim to da kompenziraju.

Tako su razvili vlastito oružje za slučaj napada.

Nijedna zemlja nije htjela rat, ali obje su se bojale da bi ona druga mogla izbjeći "međusobno garantirano uništenje", pa su preduzimale dalje korake u naoružavanju.

Slično se događa i danas. SAD i Rusija i dalje se utrkuju u inovacijama u oblasti nuklearnog oružja, a Indija i Pakistan vrte se u "vlastitom krugu".

Nuklearni rat je bio i ostao stvarna mogućnost. To nije riješeni problem, ni davno sjećanje. To je realna opasnost, navodi portal "New York Times".