Ekonomska kriza, uzrokovana pandemijom, utjecala je i na živote ljudi koji žive od prodaje robe na pijacama. Svi govore da je teško, kupci su u besparici, zarada je slaba, obaveze se moraju platiti, a na posao im utječu i veliki trgovački centri s jeftinijom robom.
U Starom gradu u Maglaju pazarnim danom i nema neke velike vreve, a na pijaci se može kupiti dosta različite robe, od gašenog kreča do „nutele“.
- Nakon poplave brzo smo počeli s poslom, a ovo sada se nije zapamtilo. Slabo, skroz slabo. Ni atmosfera nije k'o prije - priča nam Rahima Halilović, koja godinama radi na pijaci.
Uoči pandemije Sadeta Alispahić uložila je, kaže, 10.000 maraka u robu. Sada teško da je može kome prodati.
- Naspeš gorivo, ustaneš u četiri sata ujutro, a pitanje je hoće li se šta prodati. Šta ja sada da radim s ovolikom neprodatom robom? U Maglaju smo trenutno oslobođeni plaćanja nekih obaveza, ali nismo u drugim mjestima – ističe Alispahić.
Na pijaci smo zatekli i jednog korpara, mislili smo da je iz Posavine, ali Safet Hrvić na pijacu je došao iz Jelaha, tačnije Rosulja.
- Sam sve izrađujem, a u Posavini nabavljam materijal. Garantiram da ovim korpama neće ništa biti 20 godina, ali narod slabo kupuje, lakše je kupiti kesu i baciti je u rijeku – kazuje nam Hrvić.
Neki kupci teško mijenjaju navike, rekao nam je Senad Hodžić koji na pijaci prodaje gašeni kreč.
- Ovo je najzdravije za krečenje, a kupuje se i za dezinfekciju bunara - pojašnjava Hodžić.
Nakon ublažavanja mjera, u Starom gradu svoja vrata nisu otvorili Čabrina kafana, jedan frizerski salon i dvije trgovine. Rade samo dvije kafane, a i posla u njima je manje nego prije.