BOSANSKA OTOKA

Unikatne zaprežne saonice bit će izložene u etno-selu u Kiseljaku

Imaju dva dupla sjedišta za šest osoba, a izradio sam ih od jasenovog drveta i željezne konstrukcije, kaže majstor Halilović. Saonice su koštale 1.500 maraka

Halilović pored zaprežnih saonica koje bi trebala vući dva konja

Piše: S. TULIĆ

13.12.2018

Dursum Halilović iz Bosanske Otoke (65) već je odavno i nadaleko čuveni kovač koji svojim vrijednim rukama stvara ono što oči vide, a um zamisli. 

Nabavka drveta

Godinama izrađuje gvozdena zaprežna kola, ramazanske topove za oglašavanje vremena iftara. Novost njegove kovačnice su zaprežne saonice koje je izrađivao mjesec i po za poznatog naručioca, vlasnika jednog trgovačkog centra, a krasit će jedno etno-selo u Kiseljaku u koje su netom otpremljene.

- Zaprežne saonice trebala bi da vuku dva konja. Imaju dva dupla sjedišta za šest osoba, a izradio sam ih od jasenovog drveta i željezne konstrukcije. Ovakve saonice sam radio i nekad dok sam bio mlađi jer je za njima bila velika potreba i potražnja. U davna vremena zimi su se zaprežne saonice svakodnevno koristile na selima za izvlačenje i prijevoz stajskoga đubriva od štala do njiva koje su se njime đubrile. Konji su ih po snijegu lako vukli - objašnjava Halilović.

Dodaje da je za nabavku jasenovog drveta uložio 400 KM, a tržišna vrijednost saonica je 1.500 maraka.

- Lijepo sam ukrasio saonice jer neće voziti teret, već će biti izložene kao eksponat. To ostaje godinama i godinama. U dvije godine kad ih prefarbate, uvijek su nove. Njihova tržišna vrijednost je 1.500 KM. Ugravirao sam na njima ime i prezime proizvođača i godinu proizvodnje – ističe Halilović.

Navodi da namjerava izraditi i luksuzni fijaker zatvorenog tipa s krovištem i vratima.

Novi projekt

– Bit će dug najmanje osam metara, a naručen je iz Sarajeva. Bit će zatvoren s vratima, a i kočijaš će imati krov iznad sebe. Za njegovu izradu trebat će mi dva mjeseca uz druge radove jer nekom treba sjekira, nekom motika, držale nasaditi... - kaže Halilović.

Besplatna obuka 

Dursum ističe da ne može vjerovati da se kovačkim zanatom danas niko ne želi baviti.

- Ovo zanimanje treba svakom mjestu, a svakog kovača koji obavlja ovaj posao država treba nagraditi. Uvijek bi dva-tri mlada čovjeka besplatno obučio da rade ovaj posao. Ne treba mi niko ništa platiti. Nije bitno gdje će on raditi. Njegov je dug da mi samo kaže zdravo, kako si, majstore, kad me negdje vidi. Ništa mi više ne treba - kaže na kraju Halilović.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.