Četveročlana porodica Musić već 18 godina živi u montažnom objektu u selu Velagići nadomak Ključa, koji je u poslijeratnom periodu služio kao kolektivni centar za izbjegle i raseljene osobe.
U međuvremenu, ostali stanari ovih montažnih baraka pronašli su drugi dom, jedino su supružnici Samir (43) i Belma (37), s dvoje djece Raifom (14) i Samirom (10), primorani još živjeti na ovom mjestu jer, kažu, nemaju drugo utočište.
Nema imovine
Musić je kao 16-godišnjak tokom rata izbjegao iz Banje Luke, jedno vrijeme proveo je u Austriji, da bi se nakon okončanja rata vratio u BiH te stjecajem okolnosti završio u Ključu. Kaže da u rodnom gradu nema imovinu te da ima majku koja živi u Austriji, ali s njom rijetko ima kontakt. U Ključu je upoznao suprugu Belmu.
- Izrodili smo i othranili dvoje djece i oni su mi jedino i najveće bogatstvo u životu. Stanujemo u dva sobička, dijelimo zajednički toalet i kupatilo s drugima, snalazimo se kako znamo i umijemo. Ostali dolaze, borave neko vrijeme u barakama, zatim odlaze, a samo mi ostajemo - kaže Musić.
Jedini stalni izvor prihoda za ovu porodicu je 100 KM socijalne pomoći, koju ionako neredovno primaju, a kažu da im je sreća što struju i vodu plaća Mjesna zajednica, čije su kancelarije u susjednim prostorijama montažnog objekta.