Baš u podne kada su se počeli miješati zvukovi ezana i crkvena zvona, proplakalo je i nebo iznad Kapije, gdje su se okupili građani Tuzle kako bi najprije odali počast nevino stradaloj tuzlanskoj mladosti 25. maja 1995. godine, a potom i osudili fabriku laži koju finansira državni vrh susjedne Srbije.
Povod za okupljanje Tuzlaka je sramna knjiga Ilije Brankovića, osuđenog ratnog zločinca za granatiranje Zadra, koji je zajedno sa svojim nalogodavcima još jednom dirnuo u najljuću tuzlansku ranu koja boli svakog dana, a najviše 25. maja koji je od te ratne 1995. godine Dan žalosti.
- Srbija je već godinama sigurna zona za Novaka Đukića, pravomoćno osuđenog zločinca. Nema prostora, nema opravdanja, nema razloga, a ni alibija da iko, a pogotovo iko iz Srbije režira historiju i tako kreira novu tragediju – kazao je Adi Selman u ime Vijeća mladih Grada Tuzla.
Upravo će Vijeće mladih uputiti protestnu notu predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i premijerki Ani Brnabić, a čekat će i reakciju državnih organa BiH.
- Da su živi, znamo da bi i oni danas branili nas. Da su tu među nama, znamo da bi bili ponosni na naše zajedništvo. Uvijek ćemo se istinom suprotstavljati lažima. Upravo braneći čast svih ovih imena, mi, mladi Tuzle, preko ovoga što dolazi iz Srbije nećemo prijeći tako lako. Ujedinimo se i jednom za svagda zabranimo im da negiraju ono što je naša najbolnija rana. Šutjeti ne možemo, ignorirati ne smijemo – kazala je Asja Dizdarević, predsjednica Vijeća mladih.
Predsjednik Udruženja „25. maj – Kapija“ Edin Hurić podsjetio je kako niko nikada nije osudio cijeli srpski narod. Krivac za masakr na Kapiji je Novak Đukić, pravomoćno osuđeni zločinac koji se slobodno šeće Srbijom.
- Nismo komentirali ni mizerno malu presudu od 20 godina koja mu je izrečena za 71 mladi život. Tražimo da on odleži izrečenu kaznu. Nije ovo prvi put da se lažima napada Kapija – kazao je Hurić.
Kiša je pratila izlaganja spomenutih govornika, a mladi koji su došli u pratnji svojih učitelja i nastavnika i koji tek uče o tragediji na Kapiji su govorili: „Ovo i nebo plače za njima.“
