Klinika za dječije bolesti Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla i Udruženje "Srce za djecu oboljelu od raka" povodom 15. februara, Međunarodnog dana djece oboljele od raka, organizirali su veliki broj događaja u cilju podizanja svijesti javnosti o pedijatrijskom kanceru, ali i problemima s kojim se suočavaju djeca oboljela od raka.
Prim. dr. Amila Latifagić napominje da su najčešće maligne bolesti dječije dobi akutne leukemije, tumori centralnog nervnog sistema i tumori limfnih žlijezda. Uglavnom se javljaju u dobi od pete godine i u periodu oko puberteta.
- U protekle dvije godine liječili smo 26 novootkrivenih malignih oboljenja. Broj oboljele djece je između dvanaest i petnaest, što čini trećinu oboljele djece u BIH - kaže Latifagić.
Vlada TK i resorno ministarstvo pokrenuli su niz aktivnosti kada je u pitanju ova problematika.
- U proceduru prema Skupštini TK, kao osnivaču UKC-a Tuzla, uputili smo zahtjev za uknjižavanje određenog dijela zemljišta na kojem bi trebala biti izgrađena Roditeljska kuća. Procedura je u toku i ne sumnjam da će ovo biti jednoglasno izglasano - kazao je Bahrudin Hadžiefendić, ministar zdravstva TK.
Roditeljska kuća bi trebala biti izgrađena u krugu Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, u blizini Klinike za dječije bolesti, a prema riječima predsjednika Udruženja “Srce za djecu oboljelu od raka FBiH” Fikreta Kubata, vrijednost objekta veličine 400 metara kvadratnih iznosi oko 700.000 KM, a prema idejnom rješenju, objekt će raspolagati dnevnim boravkom i pet soba.
- Prema podacima Svjetske zdravstene organizacije, u svijetu se godišnje otkrije 300.000 djece sa malignim oboljenjima, gdje je procenat izliječenja 80-90 posto. Rezultati našeg liječenja su približni svjetskim statistikama, ali potrudit ćemo se da i dalje radimo na tom polju - kazao je dr.med. sc. Edin Husarić, načelnik Klinike za dječije bolesti.
Atifa Bešić majka je petogodišnje djevojčice kojoj je dijagnosticirano maligno oboljenje. Ona kaže da bez pravovremene dijagnoze danas ne bi vidjela osmijeh svog djeteta.
- U Roditeljskoj kući boravili smo 7 punih mjeseci, sve vrijeme smo bili zajedno i naša kćerka se osjetila uz nas sigurno. Bili smo udaljeni od kuće 160 kilometara, ali smatram da je jedan takav objekt od neprocjenjive važnosti za djecu oboljelih i njihove porodice.
