Dževad Ugarak živi u bugojanskom naselju Vesela, a već više od 25 godina posjeduje obućarsku radnju u Gornjem Vakufu-Uskoplju.

Učio od brata

Po zanimanju je mašinski tehničar, a zanat je naučio od brata Mustafe, koji je do rata vodio obućarsku radnju i u njoj obučavao učenike. Dževad kaže da je do unazad godinu-dvije od ovog zanata mogao dobro zaraditi.

- Osim ovog posla, moja porodica se bavi i poljoprivredom, imamo zasade malina i borovnica. Od poljoprivrede smo školovali djecu, a od moje zarade smo mogli lijepo živjeti i plaćati doprinose - kaže Ugarak.

Odlaskom ljudi u inozemstvo i posao u Gornjem Vakufu je u padu. Tako i Dževad razmišlja šta dalje, sve je manje svijeta koji dolazi u njegovu radnju. A i platežna moć je slabija, pa svijet kupuje jeftiniju obuću, koju se ne isplati popravljati.

Iskreno žali što nema na koga da prenese zanat i znanje, koliko godina radi ovaj posao, ali kaže da mu se nikad niko nije javio da ga obučava.

Nema posla

- Zanati su u izumiranju, pa tako i ovaj. U gradu sam poznat kao dobar obućar, ali mi nikad niko nije došao da uči zanat. Mada ne znam koliko bi koristilo i da ima, jer sve je manje posla. Imam još nekih pet godina do penzije, ali ako se posao ne popravi, neću moći održati radnju do tada - zaključuje Ugarak.

Kaže da razmišlja i o tome da zatvori radnju, jer s ovim prihodima neće moći  izvršavati obaveze prema državi.