Stanovnici drevnog Prusca poznati su kao veoma vrijedni i radini ljudi, a od davnina su poznati po proizvodnji drvenih bačvi i buradi, ali i kvalitetnog kreča od kamena krečnjaka, kojim je ovaj predio u srednjoj Bosni prilično bogat.

Zahtjevan rad

Jedan od dugogodišnjih proizvođača kreča je Enes Žuljko. Njegova krečana nalazi se na prusačkoj Musali. Radi se, kaže, o teškom i zahtjevnom poslu od kojeg danas omladina „bježi“.

- Od proizvodnje kreča može se zaraditi i solidno živjeti. Istina, teško jeste i treba mnogo napora, ali mislim da ova tradicija može opstati još dugo godina opstajati na ovom području. Tradicija treba da se zadrži. Ja ću ovaj posao raditi dokle god budem mogao. Kad snaga izda, pokušat ću nekog od mlađih obučiti - kaže Žuljko.

Ističe, kako se prije kreč pekao i u Turbetu i Gornjem Vakufu, ali je sada to zanemareno.

- Poslije ratnih dejstava firme su bile uništene i opredijelio sam se za proizvodnju kreča. Nisam imao neko zaposlenje, bio sam mlad, i uz starije krečare sam irgetovao i uz njih sam mnogo naučio. Savladao sam sve faze, a dobro mi ide i trgovina. Kreč prodajem po susjednim mjestima Gornjem i Donjem Vakufu, Kupresu, Travniku, Novom Travniku - zadovoljno će Žuljko.

Veliki problem

Jedan od problema je odlazak u šumu gdje su površine pod minama iz prošlog rata i mora se dobro paziti.

- Nekada su krečane bile napravljene od plotova, a danas je to prevaziđeno. Zidaju se od šamotne cigle te su dugotrajnije. Moja krečana je stara 20 godina - naglašava Žuljko.

Što se tiče postupka dobivanja kreča, naglašava kako se vatra loži dva dana i dvije noći i mora se paziti da usljed velike temperature iskra ne zapali rastinje, koje se obično nalazi u blizini krečana.

Potražnja za krečom u prošlosti bila mnogo bolja, ali i da se danas brojna domaćinstva odlučuju za dezinfekciju svojih kuća i drugih objekata krečom. U prosjeku, kilogram kreča košta jednu KM.