Bratunačko selo Mihaljevići, koje se kao oblak nadvilo nad lijevu obalu rijeke Drine, granični prijelaz na Ljubovijskom mostu i na ovdašnja velika plodna polja pored rijeke, prije rata imalo je 91 domaćinstvo s blizu 400 stanovnika. Danas u ovom selu nema povratnika, obnovljenih kuća i ono polako nestaje.

Digli ruke

Od mosta i graničnog prijelaza do sela, uzbrdicom, vodi pola makadamski, a pola betonirani put, koji su uradili mještani ovog sela koji žive u Federaciji BiH i dijaspori. Na početku sela u baraci živi bračni par Hasanović Sadeta (57) i Jusuf (59), jedini stanovnici. 

Pokazujući nam ruševine zarasle u korov i šumu, Hasanović govori da su od ovog sela vlasti u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i međunarodna zajednica odavno digli ruke.

- U početku povratka bilo nas je više. Nikakva obnova kuća, loš put, nedostatak posla, razlozi su što je ovo selo danas pusto. Austrijska humanitarna organizacija „Seljak pomaže seljaku“ postavila je devet montažnih kućica i za 30.000 maraka betonirala stotinjak metara puta i to je sva pomoć koja je poslije rata stigla u ovo selo - jada se Hasanović, dodajući da su sve montažne kućice prodate i one se odvoze iz sela.

Obnavljaju se tri kuće

Kako kaže, do posljednjih lokalnih izbora u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u Bratuncu bilo je Bošnjaka, i to baš iz ovog sela, ali oni ništa nisu učinili za svoj zavičaj.

- Kada smo bošnjačkim funkcionerima nudili projekte, pitali su kojoj političkoj partiji pripadamo i u tim projektima tražili su lične interese - naglašava Jusuf.

Sadeta i Jusuf Hasanović u selu su imali dvije kuće. Vlastitim sredstvima počeli su gradnju jedne kako zimi ne bi morali seliti, jer je njihova baraka neuvjetna za zimske dane. Osim njihove kuće, u selu se, također vlastitim sredstvima, grade kuće Osmana, koji živi i radi u Americi, Nusreta i Osme Hasanovića, koji su, također, u inozemstvu. Radove na ovim kućama izvode Jusuf i Sadeta. Kažu da žive od Jusufove penzije, koja iznosi nešto više od 430 maraka, dnevnica na građevini i čišćenja tuđih imanja.