Voziti svakodnevno bicikl u 84. godini zaista je rijetkost. Voditi računa o voćkama i cvijeću u dvorištu, čitati svakodnevno knjige iz bogate biblioteke, bilježiti zapise, poslovi su kojima se ponosi Mirko Rokvić, penzionisani direktor, sekretar, novinar...
Bio je pomoćnik komandanta na brodu nekadašnje mornarice, po činu poručnik. Priznaje da mu i sada srce zaigra kad Savom naiđe brod.
- Kad se Sava zatalasa nakon prolaska broda, zatalasaju se i moje emocije. Fantastičan je osjećaj živjeti pored Save. Ova velika rijeka ljepotica me održava vitalnim - priznaje Rokvić.
Završio je Filozofski fakultet. Penzionisan je iz nekadašnjeg giganta, Fabrike namještaja „Radnik“. Posljednje radno mjesto mu je bila funkcija sekretara preduzeća.
- Radio sam i u nekadašnjem „Trikou“. Bio sam novinar. Sarađivao sam s mnogim listovima, od sarajevskih „Večernjih novina“, do zagrebačkih dnevnih listova. Pisao sam poeziju, prozu, uglavnom kratke priče, pa i satiru. Iza sebe imam veliki niz organiziranih književnih manifestacija, priređivao sam i šahovske turnire - prisjeća se Rokvić.
Kratko vrijeme radio je i u prosvjeti. U Puli je bio predavač u večernjoj školi za odrasle, a u rodnoj Bosanskoj Gradišci je bio direktor tadašnjeg Narodnog univerziteta.
- Volio sam raditi s mladim ljudima. Oni me čine mlađim. Savjetujem im da budu uporniji, da se bore za svoju ulogu i položaj u društvu. Moja poruka svima koji razmišljaju o odlasku je da ustraju ovdje, iako je teško, valjda će biti bolje - poručuje Rokvić, koji biciklom svakodnevno kruži gradom.
Kaže da je zbog ugrađenog vještačkog kuka primoran da svakodnevno vozi dvotočkaš, ali da je zavolio vožnju, jer usput sreće prijatelje, uživa u prirodi, zapaža uvijek nešto novo.
Primijetio je da se ovih dana u svoje gnijezdo na hrvatskoj obali Save vratio mužjak Đuro, a da će njegova saputnica, roda Milka doći sredinom naredne sedmice, kad joj zaštitnik i prethodnik uredi gnijezdo.
- Od prirode, pogotovo od životinja, čovjek može dosta naučiti. Prije svega o redu, odnosu prema okolini i životu. Ljudi se, za razliku od roda, otuđuju, svađaju, odlaze i ne vraćaju se, a to nije dobro - naglašava Rokvić.