Kada se prije osamnaest godina vratio u svoje rodne Hrniče koji pripadaju Mjesnoj zajednici Konjević-Polje u bratunačkoj općini, Osman Bečirović nije čekao donacije, već je sam stvorio svoj izvor egzistencije.
Zasukali rukave
Osman (65), prijeratni prijevoznik koji je imao tri autobusa i redovne linije Bratunac - Beograd, sa suprugom Zejnom i kćerkom Nazmirom je zasukao rukave, očistio imanje. Na početku bavili su se poljoprivredom, stočarstvom, uzgojem tuka i proizvodnjom mlijeka. No, kasnije je odlučio da iskoristi vrijedne prirodne resurse koje im je Bog dao.
- Kroz moje imanje protječe čista i bistra manja rijeka. Tu sam vlastitim sredstvima izgradio nekoliko bazena za proizvodnju mlađi i konzumne pastrmke. Od resornog ministarstva sam dobio prvu mlađ. To je, uz obnovu kuće, sva pomoć koju sam dobio - kazuje nam Bečirović.
Kako kaže, danas u svojim bazenima proizvodi tri tone pastrmke godišnje. Dodaje da za pastrumku nema velikog i stalnog kupca, dok mlađ plasira ribarskim društvima širom BiH. Konzumnu pastrmku kupuju putnici namjernici i zadovoljan je plasmanom svojih proizvoda.
Osman se čudi što mnogi povratnici čekaju da im država osigura egzistenciju, a neće da iskoriste resurse svojih imanja.
Volja za rad
- Svi čekaju da im država osigura posao, a njega imaju na svojim ognjištima i plodnim njivama. Samo treba volje za rad, a ne čekati da dobije frezu, traktor, kravu i to prodaju, a od toga mogu lijepo da žive. Kada bi svi iskoristili ono što imaju, ova država bi bila naprednija - smatra Bečirović.
Iskoristio izvor
Bečirović je u svojoj njivi iskoristio jedan izvor koji ljeti i zimi ima idealnu temperaturu vode. Pored njega je izgradio tri bazena u koje polaže ikru za proizvodnju mlađi. Ističe da godišnje proizvede 30.000 komada mlađi.
