Selo Trubari u Mjesnoj zajednici Toplica kod Srebrenice imalo je prije rata više od 50 domaćinstava, a danas u dvadesetak obnovljenih kuća živi samo Nezir Šabanović (56) sa suprugom, koji su se još 2004. vratili iz Amerike. Njegova lijepo uređena kuća i imanje na početku su sela.
- Nemojte ići u selo. Tamo nema nikoga i nećete moći proći, jer je put izlokan i zarastao u korov. Vidite da su kuće prazne i iz njihovih dimnjaka godinama dim ne izlazi, a njive su zapuštene. Šteta je što će ove plodne njive za koju godinu pokriti šuma - upozorava nas Šabanović.
Kaže, kad se vratio iz Amerike, svih dvadeset obnovljenih kuća bilo je puno povratnika, pa čak i mladih. Put kroz selo i do njiva bio je uređen, dvorišta očišćena, njive uzorane i pokošene, a nekoliko djece išlo je u obližnju školu na Jezero. Trubari su bili idilično selo, ali brzo su ostali pusti.
- Ono starijih povratnika, nažalost, pomrlo je ili otišlo u Federaciju BiH na liječenje. Zbog nedostatka posla i bilo kakve egzistencije, za njima su otišli i mladi. Prodali su sve što su imali i selo je brzo ostalo pusto. Dođu ponekad, najčešće ljeti. Obiđu kuće i odmah se vrate - jada se Šabanović, jedini stanovnik ovog sela.
A može se ovdje, kaže, lijepo živjeti, samo da se povratak nije vodio stihijski i da je bilo više podsticajnih sredstava za poljoprivrednu proizvodnju i stočarstvo te da je Mjesna zajednica dobila bar jedan mali proizvodni pogon ili neku otkupnu stanicu. Godinama su mladi čekali da se nešto poboljša, ali kad se to nije desilo, odlučili su se za napuštanje rodnog sela.
Ima svega, a samoće najviše
Šabanovići se bave poljoprivredom i voćarstvom. Imali su dosta ovaca, ali su stado, zbog narušenog zdravlja, morali prodati. Siju sve vrste žitarica i povrća. Nezir sam održava put od Jezera do svoje kuće.
- Održavao bih i onaj do sela, ali nemam kome. Sa svog imanja uberem dosta poljoprivrednih proizvoda te u kući ima svega, ali samoće najviše. Nema se kome otići na sijelo niti s kim popričati – kaže Šabanović.
