Brojne Mostarce koji su večeras, uprkos hladnom vremenu, skoro do posljednjeg mjesta ispunili Veliku dvoranu Narodnog pozorišta, promocija knjige "Moja nedovršena priča" Vesne Šunjić vratila je u prijeratno vrijeme i probudila im nostalgične emocije.

Jer, bio je to svojevrsni podsjetnik na to kako je modna konfekcija "Zlatka Vuković" iz Mostara i žena koja ju je stvorila, Vesna Šunjić, utjecala na svijet mode i mijenjala modnu scenu bivše Jugoslavije.

"Zlatka Vuković" je imala fabrike u Mostaru, Jablanici i Posušju, a Šunjić i ova modna konfekcija su tada Mostar proslavili i kao grad mode i glamura.

Osim o počecima ove modne konfekcije, Šunjić je u svojoj knjizi, koju je objavila izdavačka kuća "Art Rabic" iz Sarajeva, opisala i tadašnje društveno–političke prilike.

- Bilo je najteže pisati o sebi i o ljudima oko sebe, voditi računa kako ćete i šta napisati da nekoga ne povrijedite ili uvrijedite. To što je bilo, bilo je, nisam ništa uljepšavala, nisam ništa dodavala... Najteže je biti prorok u svom gradu i najteže je uspjeti u svom gradu. Jer, u svijetu se možete predstaviti i ovako i onako, a u svom gradu ste upravo onakvi kakvi jeste – rekla je Šunjić uoči promocije.

Tako je jedan od promotora, Emil Karamatić, naveo da je Šunjić nevjerovatno laganim stilom slagala, čak, i kako je kazao, Felinijevske slike.

- Između svih tih slika možete stvarati vlastite i kada dođete do kraja čitanja, naprosto ćete poželjeti da se vratite na početak i ponovo čitate ovu knjigu - istakao je Karamatić.

Tako promocija ovog štiva u Narodnom pozorištu Mostar nikoga nije ostavila ravnodušnim. Bilo je i suza, ali i smijeha, kako tokom prikazivanja kratkog dokumentarnog uratka, čiji scenario potpisuje Goran Karanović, također, jedan od promotora, do odlomaka iz knjige koje je čitala moderatorica promocije Aida Krehić.

Zanimljivo je bilo slušati izlaganje o knjizi i Faruka Šehića, kao i Ljiljane Perović, jedne od najpoznatijih manekenki 70-ih i 80-ih godina, koja je evocirala uspomene na doba velikih uspjeha i nagrada Vesne Šunjić, ali i uživati u muzičkim izvedbama Jasmina Bašića, prvaka Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, uz pratnju na klaviru profesorice Melihe Kolukčija i Mustafe Šantića, profesora muzike, virtuoza na harmonici i sjajnog pjevača.

Šunjić se, na kraju ove dvosatne priče u Pozorištu obratila svojim Mostarcima, kazavši da je dugo izbjegavala posjetu svom Mostaru...

- Tako sve do onog februarskog dana, 2009. godine kada je kćerka Marsela umrla u Hanoveru. U Ljubljani rođena, nikad je nije osjetila rodnim gradom. Gdje god je boravila, od Italije, Kanade, Amerike, uvijek je samo živjela u Mostaru. U razmišljanjima gdje da je sahranimo pristiglo je mnogo telefonskih poziva, telegrama i pisama iz Mostara, da ona pripada Mostaru i da je samo tu njeno vječno boravište. Ogromna rijeka ljudi, tog 28. februara ju je ispratila i tako i mene ponovo sa njom vratila Mostaru - kazala je Šunjić.

Njena kćerka Marsela je, kao književnica, ekonomistica, novinarka i manekenka ostavila trajne poruke za svoj voljeni Mostar, ali i BiH.