Riječima se treba koristiti promišljeno i s ljubavlju, posebno kada komunicirate sa <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/622457/utjecu-li-slatkisi-na-hiperaktivnost-djece">djecom</a>. Iako vam se čini da su bezazlene, neke rečenice mogu da ostave duboke posljedice i naruše samopuzdanje djeteta. Ovo im nikako ne govorite:
1. Ako ne prestaneš s tim, ostavit ću te ovdje!
 -&nbsp;Zastrašivanje napuštanjem kako biste postigli ono što želite nije sredstvo koje opravdava cilj. Brižni roditelji to neće koristiti. Dijete bi moralo usvakom trenutku da se osjeća zaštićeno pored roditelja.&nbsp;2. Zašto nisi kao tvoj brat/sestra?
 -&nbsp;Niko ne voli da ga upoređuju sa drugima u negativnom kontekstu. Ovo pitanje je odličan put za stvaranje kompleksa kod djeteta i narušavanje samopuzdanja.
&nbsp;Djeci treba upućivati dobro promišljene rečenice.&nbsp;3. Kako ja kažem. Eto zašto!
 -&nbsp;Djeca zaslužuju i objašnjenje.&nbsp;4. Pusti, ja ću!
 -&nbsp;Djeca moraju sa nauče da se oslanjaju na svoje snage i sposobnosti, tako će steći samopouzdanje.&nbsp;5. Nisi dobar! -&nbsp;Ako otvoreno govorite ili sugerirate djetetu da nije dovoljno dobro, ono će se tako i ponašati. Ako ga već morate ukoriti, recite mu da je ono što je učinio loše.

Iako vam se čini da su bezazlene, neke rečenice mogu da ostave duboke posljedice i naruše samopuzdanje djeteta

Pet rečenica koje nikako ne smijete reći djetetu

Gotovo svaki roditelj će vam reći kako pazi da u određeno vrijeme ne daje svojem <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/622378/otkriven-uzrok-zasto-se-djeca-tesko-navikavaju-na-tutu-ili-wc-skoljku">djetetu</a> da jede slatkiše jer postaje hiperaktivno. Već kroz mnoge generacije se vuče ta tvrdnja kako od slatkog djeca jednostavno "podivljaju", međutim povezanost između šećera i hiperaktivnosti nikad nije dokazana. Dapače, istraživanja koja postoje to u potpunosti negiraju. 
Pokazalo se kako konzumacija šećera uopće ne utiče na raspoloženje djeteta, niti na njegove kognitivne procese. Roditelji su na temelju pogrešnih opažanja došli do pogrešnih zaključaka. Koliko će vaša djeca biti hiperaktivna ovisi o okolnostima. Npr. djeca obično pojedu puno slatkiša na rođendanima, porodičnim slavljima, izletima i sl., i tada su prilčno razigrana, ali to je zbog atmosfere koja vlada u takvim okolnostima, a ne zbog šećera u namirnicama koje jedu.

Prilikom istraživanja, roditelji čija su djeca pila "lažne" sokove, dakle sokove koji uopće nisu sadržavali šećer, rekli su kako primjećuju da je njihovo dijete hiperaktivnije nakon konzumacije, što pokazuje koliko je mit o šećeru i hiperaktivnosti snažno uticao na njihovu pogrešnu procjenu. Napravljeno je slično istraživanje i sa djecom koja imaju ADHD poremećaj, te također nije utvrđena razlika između onih koji su konzumirali slatkiše i onih koji nisu. 
Ako smatrate da je vaše djete ekstremno hiperaktivno, nemojte tražiti krivca u šećeru, već potražite savjet stručnjaka. S druge strane, pretjerana količina slatkiša u prehrani vašeg djeteta može dovesti do pretilosti, te nezdrave neuravnotežene prehrane.

Pokazalo se kako konzumacija šećera uopće ne utiče na raspoloženje djeteta, niti na njegove kognitivne procese

Pretjerana količina slatkiša u prehrani djeteta može dovesti do pretilosti

Utječu li slatkiši na hiperaktivnost djece

Prema najnovijim otkrićima američkih pedijatara, za teškoće koje imaju roditelji da svoje <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/622098/dijete-se-ne-odvaja-od-omiljene-igracke">dijete</a> naviknu na tutu ili WC školjku najvjerovatnije je kriva konstipacija (zatvor) kod djeteta.
&nbsp;Ali, utvrdili su i to da djeca koja pružaju otpor nastojanjima roditelja da ih u najranijem životnom dobu naviknu na korištenje tute ili WC školjke za obavljanje fizioloških potreba, najvjerovatnije će u kasnijem životu imati tešku narav.&nbsp;

Kad je razlog za nastanak problema hroničan zatvor u djetinjstvu, pravilna terapija olakšat će promjene, zaključili su američki istraživači.&nbsp; U dvije studije, objavljene u stručnom medicinskom časopisu Pedijatrija, navodi se da nekoliko faktora doprinose odlaganju i zakašnjenju u "toalet treningu", kako su naučnici nazvali postupak, na koji, inače, djeca prelaze do treće godine starosti.

Poređenje djece koja imaju teškoće u "toalet treningu" sa djecom koja tu "tranziciju" obave bez problema otkrilo je da su prva teško prilagodljiva, da rano iskazuju lošu narav i raspoloženje i da su manje uporni, naglasili su pedijatri sa Univerziteta Harvard.
Nemar ili strogo ponašanje roditelja nemaju nikakvog utjecaja na teškoće u "toalet treningu". Jedno istraživanje je otkrilo da je više od polovine djece u obje grupe patilo od zatvora, ali da su tvrdu, bolnu stolicu imala djeca koja pokazuju teškoće u "toalet treningu". Ali, nije utvrđeno da li je uzrok tome zatvor.

Drugo istraživanje ustanovilo je da zatvor najčešće prethodi teškoćama u "toalet trenigu". Blagovremeno i efikasno liječenje zatvora može predstavljati potencijalnu opciju u smanjivanju odbojnosti djeteta prema "toalet treningu".
Ključni pokazatelj je da dijete koje izbjegava "toalet trening" zapravo kontrolira zbivanja u debelom crijevu, jer skriva ili traži da mu se izvuče papirna pelena kad želi da "nešto uradi", zaključuju pedijatri.

Kad je razlog za nastanak problema hroničan zatvor u djetinjstvu, pravilna terapija olakšat će promjene, zaključili su američki istraživači

Odbojnosti djeteta prema "toalet treningu"

Otkriven uzrok zašto se djeca teško navikavaju na tutu ili WC školjku

Ako ste počeli da brinete zato što se vaše <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/622091/pomozite-djetetu-da-savlada-strah-od-odvajanja">dijete</a> ne odvaja od omiljene igračke opustite se - stručnjaci kažu da je to normalna pojava.&nbsp; To se, uglavnom, dešava oko druge godine života kada se zbog razvoja prelogičnog mišljenja mališani vezuju za predmete i tako moraju sa sobom uvijek da imaju neku ličnu stvar.&nbsp;Na taj način se dijete razvija i uči da uspostavi emocionalnu bliskost sa nekim.

Na taj način se dijete razvija i uči da uspostavi emocionalnu bliskost sa nekim

Dijete se ne odvaja od omiljene igračke

Povezanost <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/622091/pomozite-djetetu-da-savlada-strah-od-odvajanja">blizanaca</a> je neupitna, a naučnici su potvrdili i da oni imaju poseban jezik kojim komuniciraju kao bebe. Iako uglavnom progovore kasnije od svojih vršnjaka, što može da se opravda i činjenicom da roditelji nemaju toliko vremena da se posvete razvoju njihovog govora, oni formiraju svoj način komunikacije koji se sastoji od neartikuliranih glasova.&nbsp; Poznat pod nazivom kriptofazija ili idioglosija, uglavnom je nerazumljiv ostalima jer ga mahom čine onomatopejski izrazi. Blizanački govor ima prirodni “vijek” upotrebe do treće godine života, a ukoliko roditelji primjete da njihovi mališani i poslije tog uzrasta između sebe komuniciraju neartikulirano, trebalo bi da ih odvedu kod logopeda.

Oni formiraju svoj način komunikacije koji se sastoji od neartikuliranih glasova

Blizanački govor ima prirodni “vijek” upotrebe do treće godine života

Blizanci imaju poseban jezik kojim komuniciraju kao bebe

Kako ćete savladati strah&nbsp;<a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/621531/mame-djecaka-moraju-voditi-racuna-o-njihovoj-higijeni-na-malo-drugaciji-nacin">djeteta</a> da će biti ostavljeno i izbjeći dramu pri izlasku iz kuće ili odlasku na posao. "Mama, ne ostavljaj me!", većini roditelja poznata je ova molećiva rečenica koja iskazuje dječiji strah da će biti zauvijek ostavljeno i da više nikada neće doći po njega.
To je strah koji se javlja zbog osjećanja bespomoćnosti i zavisnosti od odraslih, s jedne strane, i zbog nerazvijene orijentacije u vremenu, s druge. Ovaj strah najjači je kod mlađe djece. Za njegovo prevladavanje mogu vam pomoći određene preporuke:
1. Ne ostavljajte dijete potpuno samo ni na minut, jer njemu i taj jedan minut izgleda kao vječnost, jer malo dijete zna samo za sadašnjost. Prošlost i budućnost još su nepostojeće u dječijoj glavici.

2. Nikada se nemojte iskradati iz kuće u želji da dijete ne primjeti vaš odlazak. Na taj način ono će, pošto ste ga jednom iznevjerili, uvijek strahovati da ćete pobjeći od njega i neće imati povjerenja u vas, čak i kada mu kažete da nećete nikuda ići.
3. Jako je važno da svaki put djetetu kažete gdje idete, ko će na njega paziti, zašto ne može i ono da ide i kada ćete se vratiti. Na taj način oslobađate ga straha da će biti ostavljeno i da će vas zauvijek izgubiti.
4. Osim toga, gradite povjerenje djeteta prema vama kao roditelju, jer ćete ga naučiti da ono što kažete to i uradite.
5. Kada dijete ostavljate, nastojte da vaše prvo odsustvo bude veoma kratko, na primjer pet minuta, sljedeće neka bude deset, pa petnaest, potom nešto duže.
Na taj način dijete stiče povjerenje u vas da ćete se vratiti kao što ste i obećali. Ukoliko vaša prva odvojenost od njega bude veoma duga, to će za dijete biti pravi šok.
Kada na duže vrijeme ostavljate dijete, nemojte da pravite dramu od rastanka. Zagrlite ga i poljubite i to je sve. Što duže budete stajali s djetetom, otežat ćete mu muke. Svako dijete je na rastanku s roditeljima, bez obzira na to da li plače ili ne, uznemireno, jer napušta sigurnost i ulazi u situaciju koja mu nije poznata. Što duže traje rastanak, sve više raste uznemirenost.

6. Čak i kada se dosljedno držite navedenih preporuka, može se desiti da dijete i dalje ispoljava intenzivan strah pri vašem odlasku. Razlog takvom ponašanju može biti odnos između djeteta i osobe kojoj ste ga povjerili. Čak i kad je u pitanju vaša rođena majka koja jako voli svog unuka i brine o njemu, ne mora da znači da upravo ona ne podstiče strah u djetetu.
Mnogi odrasli, kada ne znaju kako da izađu na kraj sa neposlušnom djecom, pribjegavaju zastrašivanju poput: "Ako budeš tako bezobrazan, mama se nikad neće vratiti", "Nastaviš li to da radiš, ostaviću te samu u kući i neće biti nikog ko će te čuvati".
Međutim, najveći je problem saznati za ovakve reakcije odraslih pošto se oni najčešće trude da sakriju slabost vlastitog autoriteta u odnosu na dijete.

Ovaj strah najjači je kod mlađe djece

Jako je važno da svaki put djetetu kažete gdje idete

Pomozite djetetu da savlada strah od odvajanja

Mame malih&nbsp;<a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/621267/nekoliko-stavki-koje-ce-vam-pomoci-da-prepoznate-jede-li-beba-dovoljno">dječaka</a> moraju voditi računa o njihovoj higijeni na malo drugačiji način.
&nbsp;Promjena pelene nakon svakog obroka, i češće, dio je svakodnevnog rituala svakog dojenčeta.&nbsp;Pri svakoj promjeni pelene, važno je dobro oprati bebinu guzu (vodom i sapunom ili vlažnom maramicom) i otkloniti i najmanji trag nečistoće. Isto tako treba oprati i testise i penis.&nbsp;Prepucijum (kožica na vrhu penisa) treba čistiti sterilnom gazom natopljenom vodom, a ne vatom koja se može zalijepiti i izazvati upalu. U slučaju upale, prepucijum je crven i naduven.
&nbsp;Uzroci upale su brojni: zalijepljeni komadići vate, ostaci nečistoće, mokraćna infekcija. Ovaj problem je relativno čest i bezopasan. Liječi se lokalno nekoliko dana, primjenom nekog antiseptičkog proizvoda.&nbsp;

Bebinu guzu brišite tapkanjem peškirom sve dok ne nestane i posljednji trag vode. Ovo je važno jer se tako izbjegava upala i ispucala koža na testisima.
 Ako strogo vodite računa o higijeni, mazanje kreme prilikom svakog presvlačenja nije neophodno. S druge strane, u slučaju iritacije, kremom namažite samo guzu i dio ispod penisa, ali ne i ispod testisa, jer upravo to može dovesti do iritacije. 
Kada bebe dječaci piške, oni to čine "na gore". Pazite da stavljajući pelenu ne pokrijete pupak. Ako pelena prelazi, savijte je. Tako će pupak, koji još nije u potpunosti zarastao, biti zaštićen od vlage i opasnosti od infekcije zbog kvašenja mokraćom unutar pelene.
 Ove specifične mjere higijene treba prakticirati sve dok mali dječak nosi pelene, a to je sigurno do druge godine života. 
Kada skinete pelenu ili perete bebinu guzu vodom, kontakt s hladnim vazduhom često izaziva želju za mokrenjem. Zato uvijek pri ruci trebate imati ubruse, jer mali dječaci mogu sve "isprskati"!

Ako strogo vodite računa o higijeni, mazanje kreme prilikom svakog presvlačenja nije neophodno

Mame dječaka moraju voditi računa o njihovoj higijeni na malo drugačiji način

Mladim mamama je hranjenje <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/620047/pustite-malisane-da-skacu">bebe</a>&nbsp;jedan od najvećih užitaka, kao i glavni zadatak. Ali, ako ste zabrinuti jede li beba dovoljno, evo nekoliko stavki koje će vam pomoći u pronalaženju odgovora.
Dobiva li beba na težini
 -&nbsp;Ako je odgovor pozitivan, beba dobiva dovoljno hrane. Ali, ako ne napreduje dobro, razgovarajte s pedijatrom i tražite savjet šta biste trebali uraditi.&nbsp;Provjerite pelene
 -&nbsp;Ako beba dovoljno jede, pelenu joj do trećeg mjeseca treba mijenjati skoro svakog sata.&nbsp;Ako je beba na formuli
 -&nbsp;Evo jednostavne računice – dijete teško 4.500 grama, trebalo bi popiti 850 mililitara formule dnevno.

Ako beba dovoljno jede, pelenu joj do trećeg mjeseca treba mijenjati skoro svakog sata

Mamama je hranjenje bebe jedan od najvećih užitaka

Nekoliko stavki koje će vam pomoći da prepoznate jede li beba dovoljno

Prehlada se može izliječiti, ali slomljeni vrat ne može! Većina ljudi ne razmišlja o tome već se više boje prehlade. S dolaskom hladnijih dana, oblačimo se toplije i čini se logičnim <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/620045/zabrinuti-roditelji-dijete-prica-samo-sa-sobom">dijete</a> ostaviti u zimskoj jakni u autosjedalici.&nbsp;&nbsp; No, to može biti ogromna greška, posebno u slučaju sudara kada može činiti veliku razliku. Zimske jakne, pogotovo one debele i od skliskih materijala, onemogućavaju dovoljno učinkovito zatezanje sigurnosnih pojaseva. 
Osim toga, debele su i ponovno spriječavaju dobro zatezanje pojasevima preko djeteta. Iako vam se čini da ste dijete dobro zategnuli, zapravo niste. Između djetetovog tijela i pojasa ostalo je mnogo mjesta, a upravo je to ključno u slučaju sudara. Tako dijete može lakše izletjeti iz sjedalice kao da nije ni vezano.

Car-crash testovi s lutkama u zimskim jaknama pokazale su koliko je to opasno. Lutke su izletjele iz autosjedalica bez obzira što su dobro vezane. To povećava rizik od vrlo opasnih ozljeda glave, vrata, prijeloma i smrtnog ishoda. 
- Zimske jakne, skafanderi i općenito debela i skliska odjeća sprečavaju ispravno vezanje djeteta u autosjedalici. Naime, pojas autosjedalice, ili pojas od auta, da bi ispunili svoju zaštitnu funkciju moraju biti čvrsto uz djetetovo tijelo. Debele jakne i slična odjeća to onemogućavaju i prilikom sudara dijete može iskliznuti iz pojaseva i ozbiljno se ozljediti. 
Zamislite koliko zraka istisnete iz jakni kada ih stavljate u vreće za vakumiranje, koliko se one stisnu. Taj zrak se prilikom sudara izbije iz jakne i ostaje prazni prostor između pojaseva i djeteta. Dakle kao da dijete niste uopće zategnuli - istaknula je Jana Bosanac, savjetnica za autosjedalice udruge Roda.
Ove, ali i ostale savjete o ovoj temi na zvaničnoj stranici objavilo je Udruženje trudnice i mame iz Sarajeva.

Car-crash testovi s lutkama pokazale su koliko je to opasno

Između djetetovog tijela i pojasa ostalo je mnogo mjesta

Nikad ne stavljajte djecu u autosjedalicu u zimskoj jakni!

Primijetili ste da vaše&nbsp;<a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/620042/psiholozi-objasnili-zasto-mala-djeca-kradu">dijete</a> priča naglas ne obraćajući se zapravo nikome, već kao da priča samo sa sobom? Bez panike, ne radi se ni o kakvom psihološkom poremećaju, a zapravo je i pozitivno.&nbsp;Naučnici su proveli istraživanje koje je pokazalo da djeca koja pričaju sama sa sobom razviju određene vještine i puno bolje prolaze na testovima motoričkih sposobnosti od one djece koja puno šute.&nbsp;Rezultati su jednako dobri, bilo da dijete spontano priča samo sa sobom, bilo da ga roditelj na to potiče.
- Djeca kad su mala često pričaju sama sa sobom kad se igraju, gledaju tv i obavljaju svoje druge dnevne aktivnosti. Roditelji, odgajatelji i učitelji često misle da je to čudno ili loše. Međutim, takav "privatni" razgovor pozitivno djeluje na razvoj djeteta, a, osim toga, pruža izvrstan uvid roditelja u unutarnji svijet djeteta - tvrdi Adam Vinsler (Winsler), profesor psihologije.
On kaže da je pričanje sa sobom sasvim normalna sastavnica razvoja djeteta u dobi od dvije do pet godina. Čim djeca počnu sa svojim "privatnim razgovorima", njihova komunikacija prema vanjskom svijetu također se poboljšava.

Naučnici su proveli istraživanje koje je pokazalo da djeca koja pričaju sama sa sobom razviju određene vještine

Djeca kad su mala često pričaju sama sa sobom kad se igraju

Zabrinuti roditelji: Dijete priča samo sa sobom

Malo je roditelja koji se nisu susreli s <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/619797/kada-uvesti-zitarice-djeci-u-prehranu">dječijom</a> krađom i njihova zabrinutost je sasvim razumljiva. Međutim, stručnjaci poručuju da ne treba paničiti, jer se problem može riješiti. Da bi u tome uspjeli, roditelji, prvo, treba da otkriju zašto njihovo dijete krade, a zatim da pokušaju da sa njim uspostave odnos povjerenja i bliskosti da bi mu ukazali na grešku.
Psiholozi naglašavaju da svi roditelji treba da znaju da su u svakoj starosnoj grupi uzroci takvog ponašanja različiti. Krađa u predškolskom uzrastu ima specifične karakteristike i to nije krađa u pravom smislu riječi. Neki od razloga zbog kojih maleni počinju da kradu su:
1. Želja da se nešto ima. Dijete često ne može da svlada tu ogromnu želju. Ono vidi novu igračku i pošto o njoj dugo mašta, ne može odoljeti da je ne uzme ili u parku od drugog djeteta ili čak u prodavaonici.

2. Drugi razlog je želja da bližnjima nešto pokloni. Dijete želi da razveseli mamu ili tatu i ne shvata da u tome ima nešto loše.
3. Treći je razlog želja da na sebe skrene pažnju vršnjaka, kao vlasnik neke posebne stvari.
Svi takvi postupci mogu se opravdati kada je riječ o djetetu od dvije ili tri godine. Za njega su pojmovi "moje", "tvoje", "tuđe" apstraktni. Oni još ne mogu da shvate šta je to svojina i zato su ubjeđeni da je sve na svijetu njihovo.
 Zato se dijete ne usteže u gostima ili parku da prisvoji sve što mu se dopada. Naravno, takvo dijete nećemo nazvati lopovom, već ćemo mu strpljivo objasniti da je igračka tuđa i da je zbog toga ne smije nositi kući.

Krađa u predškolskom uzrastu ima specifične karakteristike

Roditelji treba da otkriju zašto njihovo dijete krade

Psiholozi objasnili zašto mala djeca kradu

<a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/619617/znakovi-da-su-vasim-malisanima-poceli-rasti-zubi">Dojenčad</a> koja počne jesti žitarice nakon navršenih 6 mjeseci života ima veću šansu da razvije alergiju na žitarice, bolest poznatu pod nazivom celijakija, objavili su američki naučnici iz Denvera u časopisu „Pediatrics“.
&nbsp;U studiji je ispitano 1.612 djece tokom pet godina, počevši od njihovog rođenja. U studiji su učestvovali i roditelji koji su odgovarali na razne upitnike o tome kako i na koji način se njihovo dijete hrani.&nbsp;Ni jedno dijete odmah po rođenju nije imalo celijakiju, bolest kada tijelo ne može probaviti protein nazvan gluten koji se može naći u različitim žitaricama, kao što je pšenica, ječam i raž. No neka djeca su je postepeno razvila.
&nbsp;Djeca koja su prvi puta bila izložena žitaricama nakon šest mjeseci života imala su povećan rizik za alergiju u usporedbi s djecom koja su prvi puta bila izložena prije šestog mjeseca života.&nbsp;

Većina ispitivane djece nije razvila alergiju na žitarice. Alergija na gluten pronađena je u 16 (1 posto) ispitivane djece, a samo kod četvero djece su zabilježena i specifična protutijela na gluten.
 Naučnicima za sada nije jasno kada bi prije navršenog šestog mjeseca života trebalo u prehranu uvoditi žitarice kako bi se spriječio nastanak alergija. 
No, jasno je da izlaganje žitaricama nakon šestog mjeseca života može povećati rizik od razvoja alergija na žitarice.
 Možda bi, smatraju naučnici, pšenične proizvode prvi put u prehranu dojenčeta trebalo uvesti između četvrtog i šestog mjeseca života.

Djeca koja su prvi puta bila izložena žitaricama nakon šest mjeseci života imala su povećan rizik za alergiju

U prehranu dojenčeta treba ih uvesti između četvrtog i šestog mjeseca života

Kada uvesti žitarice djeci u prehranu

Bebe najčešće dobivaju prve zubiće između četvrtog i osmog mjeseca života, ali nije rijetkost da zubići ne izrastu ni do prve godine. Broj beba koje se rode sa zubićem ili im oni izrastu tokom prva četiri mjeseca života je manji.
Kao što nema posebnog obrasca kada će izrasti zubić, također ne možete znati ni koliko će ih boljeti i kako će to podnijeti. Ponekad se kod <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/619610/igra-van-kuce-od-kljucnog-je-znacaja-za-zdravlje-djeteta">beba</a>&nbsp;i nekoliko sedmica unaprijed vidi da im raste zub jer se na tom području stvorilo crvenilo, pa čak i mala izbočina, dok kod druge djece nema nikakvih zakova tako dugo dok ne vidite da je zubić izašao.

Naravno, rast bebinih zubića sigurno je povezan s genetikom, tako da ako su vama i/ili ocu zubići izašli kasnije, velike su šanse da će tako biti i s vašom bebom, i obrnuto.
Sveukupno, vašoj bebi će do četvrte godine izrasti 20 zubića, iako većina djece do navršene treće godine života dobije sve zube.
- Razdražljivost: Kako kreću izbijati na površinu, zubi postaju sve oštriji, pa su zbog toga desni bebe najčešće upaljene i osjetljive, na šta beba reagira plačem ili razdražljivošću.
 Bol takve vrste najčešće se javlja pri izlasku prvih zubića i eventualno tokom rasta sjekutića, jer su mnogo veći nego zubi koji su do tada izrasli. Razdražljivost može biti i povezana s osjećajem prvih zuba, na koje beba nije naviknuta, pa tek uči živjeti s njima. 
- Bale: Sa tri ili četiri mjeseca beba počinje baliti više nego ranije. Previše sline može izazvati povremeno kašljanje i grgljanje. Ali, ne trebate se previše brinuti zbog toga ukoliko je sve ostalo uredu s bebom i ukoliko ona ne pokazuje druge znake prehlade ili bolesti.
- Osip po bradi: Kontakt sline s bradom može izazvati iritaciju. Ako se pojavi takav osip, pokušajte bebu brisati mekanom gazom kako ne biste još više iritirali kožu.

- Ugrizi i nagrizanje: Beba kojoj rastu zubi u usta stavlja svaki predmet koji joj dođe pod ruku. Pritiskom ugriza beba smanjuje pritisak koji se stvara u desnima. Kupite igračke koje su namijenjene baš za to i redovno ih perite.
- Rijetka stolica ili proljev: Rast zuba djeluje i na bebinu psihu tako da se može dogoditi da dobije rijetku stolicu ili proljev. Neki to čak povezuju s velikom količinom progutanih bala koje razrjeđuju stolicu.
- Povišena temperatura: Blago povišena temperatura može biti jedan od znakova zubića.
 Neki roditelji i pedijatri će se složiti oko te činjenice, neki neće. Na vama je da procijenite i da se eventualno posavjetujete s pedijatrom, ukoliko beba ima blago povišenu temperaturu duže od dva dana. 
- Loš san: Zbog bola koji beba može osjećati tokom dana i noći, teže joj je zaspati i održati san, pa je buđenje zagarantirano.
- Simptomi prehlade: Prilikom izlaženja zubića, kod neke djece mogu se javiti simptomi prehlade, kao što je curenje iz nosa i slično, ali to može biti povezano sa stvarnom prehladom, jer beba često drži ruke u ustima, što povećava mogućnost unosa bakterija.

Kao što nema posebnog obrasca kada će izrasti zubić, također ne možete znati ni koliko će ih boljeti i kako će to podnijeti

Desni bebe su tok rasta zuba najčešće upaljene i osjetljive

Znakovi da su vašim mališanima počeli rasti zubi

Zdravlje <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/619248/djecije-omiljeno-voce">djece</a> je narušeno jer ona imaju sve manje prilika da se igraju van kuće, upozorila je grupa stručnjaka iz Velike Britanije. Za to su krivi previše obazrivi roditelji, kompjuterske igrice i testovi u školi, stoji u pismu koje je potpisalo gotovo 300 akademika, autora i direktora dobrotvornih organizacija.
Nedostatak "nestruktuirane, slabije nadzirane" igre ima loš utjecaj na mentalno zdravlje djece, dodali su oni, te ugrožava dogoročni razvoj mladih ljudi.
&nbsp;Stručnjaci tvrde da je igra - pogotovo izvan kuće - od ključnog značaja za zdravlje djeteta. Povećanje saobraćaja, strahovi roditelja da će im dijete biti oteto i sistem obrazovanja u kojem prevladava "testiranje" doprinijeli su ovom trendu, insistiraju stručnjaci.&nbsp;Oni su dodali da "pristupačnost sjedjelačke, ponekad zarazne zabave na ekranu i agresivno reklamiranje složenih, komercijaliziranih igračaka" također imaju udjela.
&nbsp;Stručnjaci su rekli: "Prava igra - društveno interaktivna, lična i blago nadzirana - uvijek je bila vitalni dio razvoja djeteta i njeno gubljenje moglo bi imati ozbiljne posljedice.&nbsp;Baš kao što je epidemija dječije gojaznosti zapanjila razvijeni svijet, previše "nekvalitetne igre" (baš kao i nekvalitetne "brze" hrane) može imati upozoravajuće implikacije po sljedeću generaciju.

Nedostatak "nestruktuirane, slabije nadzirane" igre ima loš utjecaj na mentalno zdravlje djece

Igra van kuće od ključnog je značaja za zdravlje djeteta

Banane spadaju u najdostupnije i najjeftinije namirnice, a zahvaljujući fruktozi prednjače po nutricionističkoj vrijednosti pred drugim voćem. Vrlo su prijatnog okusa i smatra se da posjeduju ljekovita svojstva i ublažavaju simptome mnogih bolesti. 
Ovo voće obiluje hranjivim sastojcima, mineralima, vitaminima A, B6 i C, sadrži fosfor, mangan, magnezij, kalij i folnu kiselinu. Zbog veće količine vitamina B, koji povoljno djeluje na nervni sistem, a i vrste proteina koje sadrže, tokom varenja nastaje serotonin, pa banane djeluju opuštajuće i mogu ublažiti neraspoloženje.
<a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/619061/zasto-bebe-diraju-ono-sto-im-je-zabranjeno">Banane</a> su korisne za metabolizam, pomažu i proizvodnju hemoglobina te nedvosmisleno poboljšavaju stanje kod opstipacije. Stimuliraju i proizvodnju hemoglobina, a povećavaju i snagu mišića.
Djeca ih, uglavnom, vole, pa roditelji, po pravilu, imaju najmanje problema s uvođenjem ove voćke u ishranu bebe. Banana se može uvesti u ishranu u šestom mjesecu.
&nbsp;Za ukusan obrok, bananu možete pomiješati s pahuljicama ili drugim vrtstama voća, posebno jabukom.

Banane su korisne za metabolizam, pomažu i proizvodnju hemoglobina te nedvosmisleno poboljšavaju stanje kod opstipacije

Ovo voće obiluje hranjivim sastojcima, mineralima, vitaminima

Dječije omiljeno voće

Imate <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/618971/izbjegnite-jutarnju-nervozu">bebu</a> koja je tek prohodala i bukvalno padate s nogu pokušavajući joj zabraniti da dotakne i igra se sa stvarima koje su joj strogo zabranjene, poput električnih kablova, hrane i stvari za psa i ko zna šta još.
&nbsp;Praćenje u stopu tokom cijelog dana vas potpuno iscrpljuje i nerijetko se pitate - "pa, u čemu ja to griješim?"&nbsp;Dobro došli u svijet majčinstva, čudesni svijet u kojem vam vaša beba ispunjava srce ljubavlju, ali zato pravi haos od vašeg do jučer urednog doma u kojem je sve uvijek bilo na svom mjestu. Sve do dolaska tog malog, slatkog stvorenja!
Odjedanput je sve u neredu, ugrabit će prvu priliku, otići do kupatila i u trenu uništiti cijelu rolu toalet papira, posegnuti za deterdžentom, šamponom, jednostavno za svim što se tom malom biću nađe nadohvat ruke. Izluđuje vas pogled na fleke na ćilimu, sofi ...

I možda se baš u ovakvom razmišljanju sjetite i majčinih riječi i savjeta: "Tvoj je zadatak da svoju <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/618971/izbjegnite-jutarnju-nervozu">bebu</a> u tom periodu, koji, mora se priznati nije nimalo lagan, sačuvaš od nje same. Sve će to proći."
 I to je jedna velika istina. Jer, sve je to sasvim prirodno, prirodno je da beba trči za stvarima koje ne bi smjela dirati sve dok ne sazna šta je za nju dobro a šta nije, šta je opasno, a šta nije. To sve bebe rade. 
Ono što vi možete učiniti i što je svakako najbolje, prije svega, za vašu bebu, ali i za vas jeste da preduzmete sve mjere predostrožnosti. Pri tome morate prihvatiti nepobitnu činjenicu i istinu da je vaša uloga i zadaća u tom periodu života vaše bebe da je sačuvate od nje same.
Naravno, sve je to iscrpljujuće, zato svakodnevno napravite predah - stavite bebu u njenu ogradicu za igranje sa najdražim igračkama. Tu je sigurna, a vi tako imate priliku za predah. Ne mora to biti dugo, dovoljno je i samo desetak minuta dnevno.

Pet rečenica koje nikako ne smijete reći djetetu

Utječu li slatkiši na hiperaktivnost djece

Otkriven uzrok zašto se djeca teško navikavaju na tutu ili WC školjku

Dijete se ne odvaja od omiljene igračke

Blizanci imaju poseban jezik kojim komuniciraju kao bebe

Pomozite djetetu da savlada strah od odvajanja

Mame dječaka moraju voditi računa o njihovoj higijeni na malo drugačiji način

Nekoliko stavki koje će vam pomoći da prepoznate jede li beba dovoljno

Nikad ne stavljajte djecu u autosjedalicu u zimskoj jakni!

Zabrinuti roditelji: Dijete priča samo sa sobom

Psiholozi objasnili zašto mala djeca kradu

Kada uvesti žitarice djeci u prehranu

Znakovi da su vašim mališanima počeli rasti zubi

Igra van kuće od ključnog je značaja za zdravlje djeteta

Dječije omiljeno voće

Zašto bebe diraju ono što im je zabranjeno

Svakodnevnica

Pet rečenica koje nikako ne smijete reći djetetu

Utječu li slatkiši na hiperaktivnost djece

Otkriven uzrok zašto se djeca teško navikavaju na tutu ili WC školjku

Dijete se ne odvaja od omiljene igračke

Blizanci imaju poseban jezik kojim komuniciraju kao bebe

Pomozite djetetu da savlada strah od odvajanja

Mame dječaka moraju voditi računa o njihovoj higijeni na malo drugačiji način

Nekoliko stavki koje će vam pomoći da prepoznate jede li beba dovoljno

Nikad ne stavljajte djecu u autosjedalicu u zimskoj jakni!

Zabrinuti roditelji: Dijete priča samo sa sobom

Psiholozi objasnili zašto mala djeca kradu

Kada uvesti žitarice djeci u prehranu

Znakovi da su vašim mališanima počeli rasti zubi

Igra van kuće od ključnog je značaja za zdravlje djeteta

Dječije omiljeno voće

Zašto bebe diraju ono što im je zabranjeno