Depresija će postati najraširenija bolest u svijetu, ali o problemu depresije kod djece i mladih vrlo se rijetko govori. O dječijoj depresiji nedovoljno se govori, a još manje o njoj zna, zbog čega roditelji nerijetko ignoriraju problem sve dok ne bude prekasno.
Statistike pokazuju ogromnu psihijatrijsku dijagnostičku hiperinflaciju među mladima – psihijatrijski poremećaji dijagnosticiraju se kod 20 posto djece i mladih, narušeno mentalno zdravlje ima svaki peti adolescent, samoubistvo se nalazi na trećem mjestu uzroka smrti u dobnoj grupi od 15 do 32 godine, više od 50 posto psihijatrijskih poremećaja u starijoj životnoj dobi razvilo se upravo u adolescenciji...
Na razvoj depresije kod djece i mladih, osim bioloških faktora (genetsko nasljedstvo, disregulacija neurotransmiterskih sistema u mozgu), utječu i psihosocijalni faktori – osobine ličnosti, okolina te stresni životni događaji.
Hronična izloženost nepovoljnim životnim uvjetima ima veliki utjecaj na razvoj depresije. Nepovoljni životni faktori uključuju zlostavljanje i zanemarivanje, konflikte unutar porodice, ali i među vršnjacima, uključujući i buling, koji je sve češći problem u školama.
Klinička manifestacija depresije može varirati ovisno o razvojnoj fazi djeteta. Prema statističkim podacima, depresija se javlja u 0,3-1,4 posto predškolske djece, 1-2 posto školske djece te 3-8 posto adolescenata. Zato je emocionalno opismenjavanje djece poželjno već u predškolskoj dobi, kako bi dijete što ranije naučilo pokazati da ga nešto muči i o tome razgovaralo s roditeljima.