Roditelji ponekad iz želje da djeci pruže šire horizonte zaborave da u svakodnevnom rasporedu treba da ostane vremena za igru, prijatelje i porodicu. I odjednom mališani uče strane jezike, sviraju i bave se sportom. Slobodne aktivnosti treba da budu zabavne, poučne i razvojno-podsticajne, a roditelji treba da znaju kada je sve to djetetu previše. Kako uskladiti sve obaveze i zahtjeve i kada znati da smo dijete opteretili?

Podstiču dječji društveni razvoj

Ako niste sigurni da li je dijete preopterećeno, najbolje je posmatrati ga. Ukoliko tokom dana ne pokazuje često umor, nervozu ili nezainteresovanost, smije se, nema problema s apetitom, svakog dana ima vremena za igru i druženje s vršnjacima, bez teškoća prati nastavu i pokazuje želju za učenjem i savladavanjem novih znanja i vještina, ne govori često o uspjehu i u vanškolskim aktivnostima ne pokazuje pretjeranu želju za nadmetanjem, to vjerovatno znači da je zadovoljno i nije preopterećeno.

Slobodne aktivnosti podstiču dječji društveni razvoj, omogućavaju im prostor za vježbu i sticanje novih vještina, a najčešće su djeci i zabavne. Nesigurna, povučena djeca, kao i ona koja imaju problema sa samopouzdanjem, sklonija su procjenjivanju svojih vrijednosti kroz uspjeh u tim aktivnostima, a djecu koja uspješno savladavaju školski program i imaju puno slobodnog vremena treba zainteresovati nečim kreativnim, podsticajnim i korisnim kako bi svoje slobodno vrijeme provodila što kvalitetnije, a ne samo pred televizorom i kompjuterom.

Ipak, uz sve dobrobiti vanškolskih aktivnosti treba znati da prevelik broj obaveza može da preoptereti dijete pa je potrebno naći mjeru i ostaviti mu dovoljno slobodnog vremena za prijatelje i porodični život. I upravo je to pitanje koje muči mnoge roditelje jer često ne znaju da procijene koliko je previše, posebno zato što je djeci drago da imaju raznovrsne aktivnosti.

Do preopterećenosti najčešće dolazi kada je sva djetetova energija usmjerena samo na jednu oblast, npr. obaveze. Tada možete da primijetite da, čak i ako se samo dijete ne žali ili ne želi da odustane od neke slobodne aktivnosti, postoje promjene u njegovom ponašanju. Promjene na koje treba pripaziti su razdražljivost, nemir, agresivno ponašanje, potištenost, umor, teškoće s koncentracijom, problemi sa spavanjem, gubitak apetita, bezvoljnost i nedostatak motivacije, žaljenje na glavobolje i bolove u stomaku, zaostajanje u školi ili uznemirenost prije takmičenja ili priredbe (povezano s konkretnom aktivnošću kojom se dijete bavi). Djeca različito reaguju na preopterećenost i zato je bitno da im roditelji posvećuju pažnju i podstiču ih da kažu kako se osjećaju i daju do znanja da je moguće odustati od nečega. Uz sve ove savjete također je važno da vlastita očekivanja prilagodite mogućnostima djeteta jer često roditelji u želji da pruže što više ili potajno ispune svoje želje iz djetinjstva nesvjesno opterete dijete.

Pratite njegove reakcije

Roditelji se često pitaju šta da učine kada im dijete kaže da želi da prestane da pohađa određenu slobodnu aktivnost. I u ovom slučaju bitno je da pratite njegove reakcije. Ukoliko dijete na slobodnu aktivnost ide prigovarajući, ali redovno s nje izlazi nasmijano i govori o tome kako je bilo zabavno, vjerovatno ne postoji razlog za brigu. Također je važno voditi računa o tome da olako odustajanje može učiti dijete brzinskom, kratkoročnom zadovoljstvu i može poslati poruku da je u redu odustati čim postane teže, što dijete može da prenese i na druga područja svog života. Nikako, međutim, nemojte koristiti metod s podmićivanjem, pa nuditi nagrade ili prijetiti kaznom.