Mnogi su roditelji često čuli rečenice slične naslovu. Neka ih djeca izgovaraju s namjerom da ostanu dulje budna i odgledaju svoju omiljenu seriju ili da se dulje igraju, a druga njome nastoje produljiti vrijeme spavanja. 

Koliko je sna djeci potrebno u određenom razvojnom razdoblju? Kako postaviti granice i uvesti pravila spavanja? Kako roditelji mogu sami sebe ojačati da bi se lakše nosili s djetetovim ritmom spavanja?

San je primarna aktivnost mozga tokom ranog razvoja. Ritam budnosti i spavanja reguliran je ritmom dana i noći, a potrebno je određeno vrijeme da se ta dva ritma usklade.

To se počinje događati nakon otprilike šest sedmica od rođenja, a ravnomjerni ciklusi uspostave se u prosjeku nakon tri do šest mjeseci. Do druge godine većina djece više vremena provede spavajući nego u budnom stanju pa, prema nekim istraživanjima, 40 posto djetinjstva provedu spavajući.

San je za djecu posebno važan jer izravno utječe na njihov psihički i fizički razvoj. Razlikujemo dvije vrste sna:

- Non-REM faza ili pasivni san tokom kojeg je pojačana opskrba mišića krvlju, energija se pohranjuje, tkivo se obnavlja i raste, izlučuju se hormoni za rast i razvoj

- REM faza ili aktivni san tokom kojeg je mozak aktivan i tada sanjamo. Tijelo nam je mirno, a disanje i puls nepravilni.

Bebe provedu 50 posto vremena u svakoj od tih faza koje se izmjenjuju otprilike svakih 50 minuta. U prosjeku, u dobi od šest mjeseci REM faza zauzima oko 30 posto sna. Kad dijete dosegne predškolsku dob, faze se izmjenjuju otprilike svakih 90 minuta.

Kod novorođenčadi ciklusi budnosti i spavanja povezani su s osjećajem gladi, potrebom za presvlačenjem i pažnjom. Ukupno spavaju od 10,5 do 18 sati dnevno, u nepravilnim razmacima s razdobljima budnosti u trajanju jedan do tri sata.

Razdoblja spavanja mogu trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati. Tokom sna često su aktivni, istežu se, miču ručicama i nožicama, smiju se, sišu i općenito su nemirni.

Nakon napunjenih šest mjeseci noćna hranjenja više nisu potrebna i mnoga djeca spavaju cijelu noć. Kod 70 do 80 posto djece to će se dogoditi do dobi od devet mjeseci.

Kao i kod novorođenčadi, i u ovoj bi dobi bilo dobro djecu staviti u krevet u trenutku kad primijetite da su pospani i umorni, ali su još budni. Neka vrijeme polaska na spavanje svaki dan bude isto, a soba u kojoj dijete spava tiha, zatamnjena, hladna i bez buke izvana kako se djetetov san ne bi prekidao.

Djeci ove dobi potrebno je dnevno 12 do 14 sati sna. Spavanje "po danu" sada neprekinuto traje od jednog do tri sata. Potrebno je paziti da dijete ne spava u kasnim poslijepodnevnim satima, jer bi to moglo odgoditi pravodobni odlazak na spavanje noću pošto dijete u tom slučaju navečer nije dovoljno umorno i pospano.

U ovom životnom dobu česti su noćni strahovi i noćne more. Potrebno je održati raspored spavanja i ostati dosljedan te omogućiti djetetu da stalno spava na istome mjestu.

U ovom razdoblju djeca često imaju određeni objekt sigurnosti, poput dekice ili plišane igračke s kojima spavaju. Slobodno im dopustite da ih zadrže.

Predškolci obično spavaju između 11 i 13 sati noću. Nakon pete godine većina više ne spava tokom dana. Kako im se razvija imaginacija, česti su noćni strahovi i noćne more, a neki počnu i mjesečariti.

Što biste kao roditelji trebali napraviti da mali predškolac bolje spava:

- Zadržite pravilan i dosljedan raspored spavanja;

- Potaknite neku opuštajuću rutinu prije spavanja koja se odvija u sobi u kojoj dijete spava (čitanje priče, pjevanje, slušanje glazbe i sl.);

- Vodite računa da dijete svaku večer spava na istome mjestu koje je tiho, mirno, tamno i bez televizije i kompjutera.

Na kraju, nužno je naglasiti kako je svako dijete jedinstveno, drukčije i posebno. Kako u svemu ostalome, tako se te razlike primjećuju i pri navikama spavanja.

Ne postoji siguran recept kako odgojiti dijete koje dobro spava. Jedino rješenje je da ga od njegove rane dobi pokušavate naučiti zdravim navikama spavanja koje će možda potrajati cijeli život.

- Spavajte i odmarajte se kad i vaše dijete spava (i danju i noću).

- Isključite telefon.

- Odgodite obaveze koje ne morate odmah ispuniti (nečisto posuđe neće nikud pobjeći).

- Posvetite određeno vrijeme sebi - otiđite u šetnju, nazovite prijateljicu, obavite toliko odgađani shoping..., jer ako vi niste dobro, neće ni vaše dijete biti dobro.

Kako biste kod djeteta razvili naviku spavanja noću, tokom dana mu se više posvetite i držite ga aktivnima, a kako se približava noć, atmosfera oko djeteta trebala bi biti tiša, mirnija i zatomljenija.