Iako je dijete još prije sedam dana ozareno gledalo gospođu koja radi u mesnici, sada se promijenilo i jako je suzdržano prema svim manje poznatim osobama. Bez brige, dijete se ne razvija u vuka samotnjaka nego uči raspoznavati poznato i nepoznato.  

Ovaj "strah od neznanaca" često se javlja oko osmog mjeseca života, gotovo preko noći. Dijete koje se boji neznanaca često odvraća pogled, grčevito se hvata za majku i zariva glavu u njezino rame.

Samo najprisniji ljudi, poput roditelja, mogu umiriti preplašeno dijete. Strah od neznanaca ponekad je usmjeren i na bake i djedove koji se čak znaju i uvrijediti jer se smatraju bliskim osobama.

Uzroci takvog ponašanja nisu u potpunosti razjašnjeni. No, naučnici se slažu da je strah od neznanaca važna tačka u zdravom razvoju. Dakle, nije posljedica manjka brige ili pogreške u odgoju.

Naučnici strah od nepoznatih osoba uspoređuju s jednom vrstom "pada sistema" u mozgu. U prvih devet mjeseci života dijete je razvilo jako istančan oblik sporazumijevanja s roditeljima - osjetilni jezik koji se sastoji od gesti, zvukova, mimike, mirisa, dodira.

Taj jezik funkcionira samo u uigranome timu. Nepoznata osoba može se potruditi i oponašati mamine geste ili tatine riječi: no njezin miris, glas, izgled - sve to odudara od uobičajenog obrasca.

Upravo to djeca mogu polako početi prepoznavati s osam mjeseci. Njihov mozak javlja: tu se nešto ne slaže. No, još ne znaju kako bi trebala reagirati na ovo novo iskustvo.

Uglavnom je riječ o iznenadnim napadajima panike koji se mogu pojavljivati sedmicama i mjesecima. No, svako je dijete priča za sebe: Neke bebe reagiraju snažno, druge su u načelu nešto mirnije. Isto tako djeca koja su navikla na česte posjete brže se navikavaju na nepoznata lica.

Uprkos tome, strah od neznanaca ne može se spriječiti. Ali, ni liječiti. Terapija zapravo nije potrebna. Poteškoće u pravilu nestaju same od sebe. Do tada se mogu ublažiti, a najbolji lijek je malo odmaka (od manje poznatih ljudi) i velika količina blizine (bliskih ljudi).

Jednostavno treba pričekati dok malo hvatalo ne učini prve korake približavanja. Na posljetku, priroda je djecu obdarila i znatiželjom, zbog toga uglavnom ne traje dugo dok iz tatinog krila ili maminog naručja ne upute skriveni pogled u smjeru neznanca ili se čak oprezno nasmiju.

- Utješite male strašljivce! Ako su napadaji straha od neznanaca nešto poput "pada kompjuterskog sistema", pomaže samo ponovno pokrenuti sistem na maminim rukama.

- Preporučuje se posjetioce i ostale žrtve straha od neznanaca opskrbiti s dvije informacije: 1) Dijete ne misli ništa lično. 2) Molim vas, malo se odmaknite!

- Dobrohotni pokušaji približavanja ("Dođi, dođi, pa neću te ugristi!") samo pojačavaju strah. Radilo bi se o čistom mučenju dati bebu - da bi se takoreći očeličila - nepoznatoj teti u ruke.