U želji da zaštite dijete, poštede ga fizičkog napora i duševnog bola, roditelji često pretjeruju. Na sebe preuzimaju obaveze koje bi dijete moglo samo obaviti, miješaju se više nego što treba u njihove odnose s braćom, sestrama i vršnjacima, hrane, oblače i obuvaju dijete koje to zna uraditi i samo...  

Roditelji koji se ovako ponašaju nisu ni svjesni da njihovom djetetu čine medvjeđu uslugu jer će prezaštićeno dijete izrasti u nesamostalnu osobu koja se neće moći nositi s problemima i izazovima u životu.

U ovu zamku se lako upada, a iz nje se teško izlazi. Novorođenče je malo i bespomoćno, pa je prirodno da roditelji bdiju nad njim, ali zato ovakvo ponašanje ne priliči mami trogodišnjaka ili đaka. Opasno je kada roditelj ne shvati da treba promijeniti ponašanje.

Činjenica je da naše okruženje nije potpuno sigurno i da svuda oko nas ima mnogo agresije, ali to nije razlog da dijete živi pod staklenim zvonom. Neki roditelji pak imaju sasvim drugačije razloge da pretjeruju u zaštiti djeteta i smatraju da će dijete...  

- Biti sigurnije ako mu vi pospremite sobu, kupite mu sve što želi, odobrite da jede slatkiše prije ručka.

- Biti tužno ako mu ne ispune želju, a oni ne mogu podnijeti suzne oči.

- Imati više samopouzdanja ako dobije sve što imaju i njegovi vršnjaci.

- Biti nepravedno kažnjeno zbog toga što mama i tata nisu u stanju da mu omoguće normalan i lagodan život bez obaveza.  

U ovu zamku najčešće upadaju roditelji koje grize savjest zbog prezauzetosti i manjka vremena posvećenog djeci.

Dok je dijete malo, teško je zaključiti da li je prezaštićeno ili ne, ali se zato to veoma lako uočava kad malo poraste. Takva djeca su emocionalno i socijalno nezrelija od svojih vršnjaka. Često su sebična, nesigurna, boje se neuspjeha, nisu društvena i teško ih je motivirati.

Djetetu treba dati priliku da uči iz svojih grešaka i dozvoljavati mu da radi sve što je primjereno njegovom uzrastu. Bolje i da nekoliko puta zaveže pertle u čvor nego da mu do kraja osnovne škole kupujete obuću s čičkom.

Odnosi s vršnjacima nisu uvijek savršeni. Život čine i svađe, i razočaranja, i nepravde, i neuspjesi. To je sasvim normalno i dijete treba na vrijeme shvatiti da ništa nije idilično. Ako ga stalno štitite od toga, lišavate ga dragocjenih iskustava.

Zato mu treba dopustiti da doživi neprijatna osjećanja i da samo izađe na kraj s tekućim problemima. To je bolje za njega nego da roditelj intervenira svaki put kada mu se vršnjak naruga u parku ili mu otme igračku.