Prošlo je devet dugih mjeseci čekanja i majka je konačno prvi put dobila u ruke svoje novorođenče. Ponosna, kamerom na mobilnom telefonu pravi prvu fotografiju i šalje je suprugu, bakama, dedama, prijateljima...

A onda majka i beba dolaze kući i počinje najtežih šest sedmica. Bujanje hormona prouzrokuje psihičku napetos, spavanja nema jer beba doji svakih sat ili dva...

Dok kao omamljena hoda po kući, očajno pokušavajući shvatiti zašto beba ponovo plače, mlada majka nerijetko je i sama na ivici suza. Uzavreli hormoni u njoj bude želju da pobjegne od kuće ili sklupča na krevet pored svoje bebe i počne zajedno s njom plakati...

Nestrpljivi gosti dolaze u posjetu i dive se "savršenoj bebi", a majka se u sebi potajno pita da li je skrenula s uma - ta nježna, slatka prinova uopće nije toliko divna: ne prestaje plakati, malo spava, ne smije se.

Ta nemogućnost da drži situaciju pod kontrolom i osjećaj da joj beba nije bliska u nekim slučajevima mogu dovesti i do depresije. Ali, i tada je najčešće dovoljno nekoliko razgovora s psihologom, pa da se stvari srede.

Ipak, većina porodilja lakše podnosi prve dane majčinstva. S dolaskom mlijeka kod njih se bude i majčinski instinkti i one u roku od sedmicu-dvije već počinju razlikovati bebin plač i prepoznavati šta novorođenče traži - promjenu pelene, podoj ili utjehu jer ga muče grčevi.

Osjećaj neispavanosti zamjenjuje zadovoljstvo bebinog prvog osmijeha, a brigu oko ne baš manekenske figure potiskuje saznanje da je svom djetetu najljepša i najbolja.

Strpljenje i smisao za humor najbolji su način da prebrodite početničke muke, a kada vas dijete prvi put zagrli zaboravit ćete sve jade tih prvih dana.

Ljudski mozak u prvim danima očigledno lakše prepoznaje zvukove koji se ponavljaju po jednostavnom obrascu. Takav rezultat ukazuje na to da su "mama" i "tata" riječi koje u većini jezika prosto imaju glasovnu strukturu na koju bebe reagiraju od samog rođenja.