Usna šupljina vrata su na koja se ulazi u svaki organizam. To potvrđuje i redosljed obrade neposredno po rođenju. Tako se ona, odmah po rođenju svake bebe, čak i prije nego što se stimulira disanje, moraju očistiti kako beba sa zrakom ne bi udahnula sadržaj iz usta i ugušila se.  

Dakle, život izvan majčine utrobe započinje njegom usne šupljine, što bi trebalo nastaviti i u daljem životu. Prema nekim istraživanjima rađenim u Evropi, dolaskom bebe iz porodilišta kući, taj dio higijene bude vidno ili potpuno reduciran.

Razlog takvom odnosu roditelja vjerovatno leži u nepravilnom stavu koji se formirao na osnovu mišljenja da se higijena usta sastoji isključivo od pranja zuba.

Kako novorođenče još nema zuba roditelji misle da mu je nepotrebna bilo kakva higijena usta. A nije tako. Ostaci mlijeka odlična su podloga za razmnožavanje bakterija ili gljivica, a time i za oboljenje sluznice u ranoj dobi, a kasnije i oboljenje zubi.

Gotovo da nema niti jednog djeteta da u tim prvim mjesecima svog života nije imalo neko oboljenje sluznice usta, bilo u obliku crvenila ili ranice na sluznici ili jeziku, ili bijele naslage poput zgrušanog mlijeka, a ispod nje izrazitog crvenila zbog nakupine gljivica.

Oboljenja usne šupljine čine djecu neraspoloženima, razdražljivima, ona gube apetit, slabo spavaju i gube na tjelesnoj težini. Zato bebina usta treba mehanički očistiti, za što se proizvode specijalno oblikovani štapići, a mogu se upotrijebiti i štapići s vatom za čišćenje uha.

Kod svih tih higijenskih postupaka iz usta dojenčeta bitno je odstraniti ostatke hrane, bez obzira na to da li u ustima već ima zuba ili ne.