Igra donosi neizmjernu dobrobit djetetu, jer ona ushićuje sva čula, pomaže maloj djeci da lakše ovladaju pokretima, proteže um, potiče primjenu jezika i stimulira imunološki sistem.
Osim toga, kroz igru se uči uspostavljanje prijateljskih odnosa, jača samopouzdanje i poboljšava noćno spavanje. U svakom slučaju, igra ima bezbroj dobrih strana, a nijednu lošu, ističe dr. Harvey Karp u knjizi "Najsretnije dijete u mojoj ulici".
Svakom djetetu potrebna je uravnotežena "prehrana" sastavljena od iskustava igre, uključujući tjelesnu igru, muzike i pjesme, kreativne igre (rad s glinom, kolažom, bojicama i bojenje prstima), igre uloga (lutke, kostimiranje, različite igračke), igre oponašanja (obuhvaćaju kućanske predmete kao što su lonci, tave i metle-igračke) te osjetilne igre (pijeskom, vodom, glinom).
Vjerovatno ste primijetili da se djeca najviše vole igrati na otvorenom prostoru i to je za njih pravcata zemlja čudesa. U njoj se stalno mijenja bogatstvo svjetlosti, prizora, boja i zvukova, ali i druge djece.
Je li modernom djetetu potrebno više igre? Naravno da jeste. Jer ste vi, a pogotovo vaši roditelji, na raspolaganju imali dvorišta i bašte, ulice su bile vaše. A danas?
Dvogodišnje dijete u gradu obično je po cijeli dan zatvoreno u kući, jer su mu roditelji na poslu. Zato se ne čudite kad u neko doba postaje nesnosno, plačljivo, nervozno i ništa ga ne zanima.
Šta to znači za roditelje? Znači to da je iznimno važno što više vremena s djetetom provoditi na otvorenom. Nije bitno ni kolika je temperatura vani, ni pada li kiša ili puše vjetar, sve dok je dijete zdravo, nema temperaturu ili kakvu upalu, slobodno s njim izađite van.
Zapravo, nijedan dan ne može biti toliko loš (osim u zaista ekstremnim vremenskim uvjetima) da barem na pola sata ne možete izaći i s djetetom biti vani.
Možda vama kiša jako smeta, no vašem djetetu nimalo, ono će oduševljeno držati kišobran i skakati po lokvicama i gurati lice pod kapi kiše. Njemu je to sve - samo igra koja ga jako veseli.
