Općenito rečeno, anemija je stanje smanjenog broja eritrocita i/ili koncentracije hemoglobina u krvi, zbog čega se smanjuje sposobnost krvi za prijenos kisika. To stanje rezultira smanjenom količinom kisika u tkivima i razvojem anemične hipoksije.  

Najčešćom se smatra anemija zbog nedostatka željeza (10-20 posto odraslih ima negativan bilans željeza) i to najviše kod djece u nerazvijenim i siromašnim zemljama.

Upravo zbog specifičnih metaboličkih potreba vezanih uz rast i razvoj, djeca su češće izložena mogućnosti nastanka anemije uzrokavane nedostatkom željeza.

Živi organizmi ovise o željezu jer ono sudjeluje u prijenosu i izmjeni plinova kisika i ugljičnog dioksida te u stvaranju hemoglobina i sazrijevanju eritrocita.

U zemljinoj kori željezo je jedan od najrasprostranjenijih metala, a prirodno se nalazi i u hrani. Resorbira se u cijelom probavnom sistemu, najviše u dvanaestopalačnom crijevu i gornjem dijelu tankog crijeva.

Fero-željezo bolje se resorbira od feri-željeza, kojega uglavnom ima u hrani. Veće količine apsorbiraju se kod djece za vrijeme rasta i povećanih potreba iz drugih razloga.

Reduktivna sredstva kao što je vitamin C pomažu procesu apsorpcije.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, nedostatak željeza najčešći je u ljudskom organizmu. Može ga izazvati nedovoljan unos hranom (količine u normalnoj prehrani jedva su dovoljne da zadovolje potrebe žena u reproduktivnoj dobi i djece koja rastu), loša apsorpcija iz probavnog sisitema, povećan gubitak i povećane potrebe organizma.

Nedostatak željeza može biti prelatentni (bez simptoma), latentni (bez simptoma) i manifestni (sa simptomima), a postupno se razvija sideropenična anemija. Posljednja faza vezana je uz manifestnu sideropeničnu anemiju, koja može biti blaga ili teška sa svim prijelaznim varijantama.

Kritični momenti - faze ubrzana rasta

Tokom djetinjstva količina željeza u tijelu polako raste paralelno s tjelesnom težinom. U prvoj godini života dijete utrostručuje tjelesnu težinu, a udvostručuje se cirkulirajuća masa hemoglobina pa se povećavaju i potrebe za željezom.

Prijevremeno rođena djeca još brže rastu, što katkad rezultira i šesterostrukim porastom tjelesne težine.

Sljedeće razdoblje ubrzanog rasta je oko jedanaeste godine kod djevojčica i četrnaeste kod dječaka, kada se porastom apsorpcije željeza organizam prilagođava porastu volumena krvi i mišićne mase.

Masa cirkulirajućeg hemoglobina kod dječaka adolescenata povećava se približno dvostruko više nego kod djevojčica, no djevojčice pojačano gube željezo menstruacijom.

Nedostatak željeza najčešće nastaje u razdobljima najbržeg rasta, kada apsorpcija nije dovoljna da pokrije potrebe određene ubrzanim rastom ili pojačanim gubitkom.

Promjene u ponašanju

Simptomi sideropenične anemije su bljedilo kože i sluznica, umor, slabost, ubrzan rad srca i sistolički šum srca. Nerijetko, djeca jedu zemlju, kredu ili malter sa zida.

Ponekad se mogu naći i krhki nokti i kosa, otečeni gležnjevi, podbuhlo lice, snižen krvni tlak te ubrzan i slabije punjen puls.

Broj eritrocita često nije pouzdana pretraga, jer u početku može biti normalan zato što nedostatak željeza uzrokuje najprije smanjenu sintezu hemoglobina.

Posljedice su zaostatak u rastu, promjene u ponašanju, loša koncentracija, abnormalna regulacija temperature i poremećen imunološki odgovor. Trideset do pedeset posto djece s manjkom željeza u organizmu mršava su, što je, prije svega, vezano uz slab apetit. Nakon liječenja željezom nastupa brz porast težine uz poboljšanje apetita.

Nadoknaditi željezo i otkloniti uzrok

Liječenje ide u dva smjera: nadoknada željeza i uklanjanje uzročnog faktora. Peroralna (na usta) terapija željezom učinkovita je, sigurna i jeftina. Trajanje liječenja ovisi o manjku željeza i brzini normalizacije nalaza, a može trajati mjesec do godinu dana.

Ako se nakon određene pauze u liječenju ponovno dokaže nedostatak željeza, liječenje se ponavlja. Uz željezo se obavezno daje vitamin C radi bolje apsorpcije, eventualno uz B vitamine i folnu kiselinu. Za vrijeme i nakon terapije potrebno je osigurati i dovoljan unos željeza hranom.

Preparati željeza koji se upotrebljavaju u liječenju anemije zbog nedostatka željeza često izazivaju bol u žličici, nagon na povraćanje, bol u trbuhu, proljev ili zatvor. Nastaje odbojnost prema određenom preparatu kod djece, zatim i kod roditelja koji zato prerano prekidaju liječenje.

Preparati željeza, osobito priređeni kao otopine ili kapi, mijenjaju boju zubi. Zato pri odabiru preparata za liječenje treba uzeti u obzir da je učinkovit, da se lako dozira, da je dobro podnošljiv, ugodan za uzimanje te da se ne taloži na zubima.