Ljekari proljev opisuju kao povećan gubitak tjelesne vode stolicom, a dehidraciju (gubitak tečnosti) smatraju najvećom opasnosti. Dehidracija može biti blaga, srednja ili teška, a izuzetno je važno pratiti njene znakove.

Vrlo objektivan znak stepena dehidracije je gubitak tjelesne težine - do pet posto uz simptome proljeva govori o lakšoj dehidraciji, između pet do 10 posto o srednjoj, a više od 10 posto o teškoj dehidraciji.

Iako nam težina tijela prije proljeva često nije poznata, vaganjem djeteta tokom proljeva možemo doznati poboljšava li se stanje ili pogoršava.

Drugi jasan znak isušenja je izgled kože - kad odignemo nabor kože, on neko vrijeme ostaje izdignut. Dodatni znak kod dojenčeta je uvučena fontanela, tj. udubljenje neokoštanog dijela glave.

Kod dehidracije dijete manje mokri i, naravno, više je žedno, a opće stanje je poremećeno. Dijete je najprije klonulo, zatim umorno i sanjivo. U najtežim slučajevima dolazi do kome.

Kod akutnog proljeva Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i UNICEF preporučuju:

1. Sprečavanje razvoja dehidracije pravovremenim davanjem otopine s elektrolitima za nadoknadu gubitka tekućine (tzv. ORS);

2. Rano započinjanje s prehranom koju je dijete uzimalo i prije početka akutnog proljeva;

3. Izbjegavanje lijekova protiv proljeva.

Dakle, dehidracija se temelji na davanju otopine s elektrolitima. U našim apotekama može se nabaviti prašak koji se otapa u određenoj propisanoj količini prokuhane, ohlađene vode i HIPP 200 (ORS otopina s dodatkom mrkve). Ti pripravci sadrže sve ono što se proljevom gubi i što je nužno nadoknaditi za normalno funkcioniranje organizma.

Ako u porodici imate malu djecu, trebali biste imati prašak za pripremu otopine za rehidraciju. Ali, ako ga nema, djetetu se može dati pripravak od tri do pet-postotne rižine sluzi s dva grama kuhinjske soli na litru pripravka, a starijoj djeci normalno zasoljena supa.

Nikako ne treba davati: slatke sokove, čajeve, kafu, napitke koji podržavaju proljev te kola i druge gazirane napitke.

Nakon postupka nadoknade tekućine ORS-om nakon narednih četiri do šest sati počinje se hraniti dijete. Naime, drugi važan stav u liječenju proljeva je izbjegavanje dijetalnih postupaka koji dovode do gladovanja i negativnih posljedica na sluznicu crijeva i uopće stanje organizma.

Prehrana dojenčadi

Nakon nadoknade ORS-om za dijete koje je na prsima najbolji izbor je nastavak prehrane na prsima, jer dojenje smanjuje trajanje bolesti i težinu kliničke slike. Dojenče treba dobivati pune podoje, a treba napustiti praksu tzv. skraćenog podoja.

Dojenče koje se hrani industrijskim mliječnim pripravcima ili kravljim mlijekom, nakon perioda nadoknade tekućine od četiri do šest sati treba nastaviti hraniti mliječnim pripravkom.

Pripravak se daje razrijeđen, s pola mlijeka, povećavajući količinu mlijeka u sljedećim obrocima. Za razrjeđenje se može upotrijebiti rižina sluz (tri do pet-postotna), supica od mrkve ili rogač, dok se sama ORS daje piti između obroka dok traje proljev. Drugi dan prelazi se na normalnu koncentraciju mliječnog pripravka.

Prehrana starijih beba

U starije djece s proljevom, nakon postupka nadoknade tekućine od četiri do šest sati, nastavlja se s prehranom na kojoj je dijete bilo i prije.

U početku su korisni kompleksni ugljikohidrati kao što su riža, krompir, kruh, zatim nemasno meso, jogurt, voće i povrće, a treba izbjegavati masnu hranu ili onu s puno šećera, uključujući čaj, sokove i gazirana pića.

Važno

* Kod većine oboljelih s proljevom ne primjenjuju se antibiotici, kao ni lijekovi za smirenje proljeva, koji mogu načiniti više štete nego koristi.

* Opisani postupci pokazali su se djelotvorni kod oko 95 posto slučajeva akutnog proljeva, a u rijetkim slučajevima trebat će primijeniti i nadoknadu tekućine venskim putem, što se u načelu provodi u bolničkim uvjetima.