Infekcije mokraćnog sistema u dječijoj dobi prema učestalosti su odmah nakon upala dišnih puteva. Treba spomenuti da je jedino u toj dobi učestalost mokraćnih infekcija veća kod dječaka nego kod djevojčica. U kasnijoj dobi ženski spol obolijeva mnogo češće.
Ukupni rizik obolijevanja od ove vrste infekcije za djevojčice je od tri do pet posto, a za dječake od jedan do dva posto. Uzročnici su najčešće bakterije, iako to mogu biti i drugi mikroorganizmi (virusi, gljivice).
Najčešći uzročnici su normalni stanovnici probavnog sistema, koji nastanjuju i područja kože u okolini otvora mokraćne cijevi te njen vanjski dio, a potom se uspinju prema gornjim dijelovima mokraćnog sistema koji je u normalnim uvjetima sterilan. Rjeđe postoji mogućnost da bakterije dođu do mokraćnog sistema i putem krvi.
Prvi znakovi
Simptomi infekcija u novorođenačkoj dobi nespecifični su i ne upućuju na mokraćni sistem. Slabo napredovanje i teškoće pri hranjenju mogu biti prvi znaci. Tjelesna temperatura ne mora biti povišena. Zato svaka promjena uobičajenog ponašanja u toj dobi treba pobuditi sumnju i na mokraćnu infekciju.
Iza prvog mjeseca infekcije su praćene povišenjem temperature, a djeca često imaju i proljev, povraćaju, nemirna su i imaju bolove u stomaku. Mokraća može imati neugodan miris i postati gusta.
Zato je važno pri svakoj povišenoj tjelesnoj temperaturi nejasnog uzroka uzeti mokraću na analizu.
Što je dijete starije, lakše je prepoznati klasične simptome infekcije: učestalo mokrenje, mala količina urina, pečenje pri mokrenju, bol u donjem trbuhu te nekontrolirani "bijeg" mokraće.
Nije rijetka ni pojava krvi u mokraći. Pored toga, na mokraćnu infekciju mogu upućivati i neki laboratorijski nalazi: pretraga krvi - najčešće ubrzana sedimentacija eritrocita, te pretraga mokraće - najčešće nalaz većeg broja bijelih krvnih ćelija (leukocita).
Ako ljekar posumnja na mokraćnu infekciju, tražit će da uradite urinokulturu. Kod starije djece, koja kontroliraju mokrenje, najbolje je uzeti prvu jutarnju mokraću.
Kod mlađe djece, koja još nisu usvojila navike kontrole mokrenja, uzorkovanje se obavlja u posebne plastične vrećice koje su napravljene za tu namjenu. Radi se o vrećicama koje imaju tako načinjen otvor da se oko njegovih rubova nalazi ljepljiva traka.
Koje pretrage
Bakteriološka pretraga je najdragocjenija metoda za procjenu o tome radi li se o mokraćnoj infekciji, ali to nije i jedina pretraga za postavljanje dijagnoze mokraćne infekcije.
Nalaz bakterija u mokraći može biti i slučajan, zbog zagađenja ili nepravilnog uzorkovanja.
Dječija mokraća trebala bi u pravilu biti sterilna. Pod uvjetom da je uzorak mokraće uzet na ispravan način, svaki nalaz bakterija u mokraći treba izazvati sumnju.
Mokraćnu infekciju treba liječiti antibioticima i to prema rezultatima antibiograma.
Zapamtite!
Mokraćne infekcije u dječijoj dobi treba vrlo ozbiljno razmatrati i liječiti. Posebno treba biti oprezan u novorođenačkoj i ranijoj dojenačkoj dobi jer infekcije ne moraju imati tipične znakove, a posljedice mogu biti vrlo ozbiljne.
Neprepoznata i neliječena infekcija može dovesti do postepenog oštećenja i uništavanja bubrežnog tkiva, a katkada posljedice mogu biti još teže.
