Nakon rođenja mlađeg brata ili sestre kod većine djece javlja se određeni stepen emocijalnih teškoća. Zato, samo ukoliko je taj stepen tako izražen da je praćen abnormalnostima u socijalnim interakcijama - može se govoriti o suparništvu kao poremećaju.

Karakteristike ovog poremećaja su: regresija sa gubitkom prethodno stečenih sposobnosti (kao što je kontrola sfinktera) i tendencija ka bebastom ponašanju (dijete imitira bebu u aktivnostima kao što je hranjenje kako bi privuklo pažnju).

Često je ispoljavanje ljubomore na mlađeg brata ili sestru, nema ili je malo dobrih interakcija ili je čak naglašeno i neprijateljsko ponašanje. Obično postoji naglašeno ispoljavanje ponašanja koje se manifestira suprotstavljanjem i protivljenjem roditeljima, napadima bijesa i disforijom koja se ispoljava kao anksioznost ili socijalno povlačenje. Može doći i do poremećaja spavanja i često postoji pojačan zahtjev za pažnjom roditelja, naročito u vrijeme odlaska u krevet.

U ovakvim slučajevima obavezno je posjetiti dječijeg ljekara koji će dati potrebne savjete i uputiti dijete, ako je potrebno, dječijem psihologu ili psihoterapeutu.