Piše: Prof. dr. Naima Mutevelić Arslanagić, dermatovenerolog

Ekcem u periodu bebinog uzrasta danas je mnogo češće oboljenje u odnosu na period od prije dvadeset godina, a razlozi porasta su mnogobrojni. No, prije svega, ovu vrstu ekcema ne treba poistovjećivati s atopijskim dermatitisom, u čemu, nažalost, griješe mnogi pedijatri i dermatolozi. 
Opravdanje se, doduše, može naći u nekim sličnostima promjena na koži koje ekcem beba ima s atopijskim dermatitisom. Međutim, vrijeme nastanka i alergeni koji izazivaju bebin ekcem drukčiji su u odnosu na atopijski dermatitis.
Šta izaziva ekcem bebe i zašto je u porastu
Tvari koje izazivaju ovaj ekcem, alergeni, nalaze se u vanjskom svijetu koji okružuje bebu. To mogu biti najrazličitiji predmeti: odjeća, deterdženti, sapuni, omekšivači rublja, obojena garderoba, obojena posteljina i hrana sa kojom bebina koža dolazi u dodir. 
Navest ću samo neke od najčešćih ačina kako bebina koža postaje osjetljiva i reagira ekcemom. Izazivač može biti držač za cuclu koji dolazi u kontakt sa kožom obraza, zatim, niklovana kašičica, neka hrana koja kapa iz usta i dolazi u kontakt s okolnom kožom, šamponi za pranje, kreme za njegu bebine kože, ostaci deterdženta u odjeći i u posteljini bebe. 
Ako je beba sklona ekcemu, najbolje je da njena odjeća bude bijela. Igračke, naročito obojene, a zapravo se može reći da su sve obojene i da tom bojom jako privlače roditelje da ih kupe, veoma su jaki alergeni. 
Kako sve predmete bebe prvo stavljaju u usta, njihova pljuvačka rastvara boje i druge hemijske sastojke od kojih su igračke napravljene te zato dolazi do pojave ekcema u okolini usta. 
Naročito želim skrenuti pažnju na deterdžent i omekšivače rublja u uslovima mašinskog pranja. Naime, nakon mašinskog ispiranja u rublju još uvijek ostaju hemijske supstance iz deterdženta koje alergiziraju kožu beba sklonih ekcemu. 
Zato bebino rublje treba najmanje dva puta isprati u mašini ili naknadno još jednom ručno isprati ako beba ima ekcem. Ne treba upotrebljavati sredstva za omekšavanje bebinog rublja.
Drugi problem koji gotovo da ne želim spominjati su sokovi koji sadrže aditive i vještačke boje, jer pretpostavljam da nijedna majka ne daje takvu vrstu sokova svojoj bebi. Ako pak daje, onda treba znati da boje dodate sokovima izazivaju ekcem.
Kada se javlja i kako izgleda 
Za razliku od atopijskog dermatitisa koji se javlja tek nakon trećeg mjeseca života, ekcem bebe može se javiti odmah nakon rođenja i u svim kasnijim periodima. 
Atopijski dermatitis je najčešće od samog početka raširen po čitavoj koži, dok ekcem bebe počinje na onom dijelu tijela koji je najviše u kontaktu s alergenom. 
Tako, ako je alergen hrana, boje i konzervansi u hrani i sokovima, zatim boje ili drugi sastojci igračke koju beba stavlja u usta, prve promjene koje se javljaju kod ekcema lokalizirane su baš u okolini usta. 
Koža bebe postaje crvena, gruba, suha, puca i svrbi. Mogu se pojaviti i mjehurići veličine vrha igle ispunjeni bistrom tečnošću. 
Ako je alergen deterdžent, omekšivač ili boja iz rublja, prve promjene će se pojaviti na dijelovima tijela koji se pojačano znoje - to su pregibi u pazušnim jamama i u preponama - ali i na bilo kojem drugom dijelu tijela bebe. Promjene imaju iste karakteristike kao već opisane promjene u okolini usta. 
Ako su alergeni deterdženti, omekšivači i boje iz posteljine, promjene na koži bebe tokom vremena se prošire na veće površine i mogu zahvatiti svu kožu. U takvim slučajevima, ako ljekar ne obrati dovoljno pažnje na sve nabrojane faktore koji dovode do ekcema, često zamijeni ekcem bebe za atopijski dermatitis. 
Zato majka treba imati na umu sljedeće činjenice na koje će skrenuti pažnju ljekaru:
- U kojem mjesecu života su se javile promjene na koži;
- Na kojem dijelu tijela su se javile prve promjene;
- Da li su promjene u vezi sa uvođenjem novog načina ishrane i upotrebe kašičice prilikom hranjenja;
- Da li su promjene na koži u vezi s upotrebom deterdženta i omekšivača rublja;
- Da li su promjene nastale nakon kupovine nove igračke ili odijevanja nove odjeće.
Veoma je važno razlikovati ekcem bebe od atopijskog dermatitisa. Terapija je sasvim drukčija. U svim slučajevima dovoljno je da bebina koža više ne dolazi u kontakt sa supstancama koje izazivaju ekcem, pa će se promjene na koži veoma brzo povući, za razliku od atopijskog dermatitisa kod koga se u tom dobnom uzrastu primjenjuje mnogo kompleksniji način terapije koji zahtijeva i određene promjene u načinu ishrane.

Ekcem kod beba - Zašto nastaje i kako se liječi

Unicefova stručnjakinja predlaže preokret u hranjenju djece zagovarajući usitnjenu hranu. Zamjenica direktora UNICEF-ove udruge 'Baby Friendly Initiative' Gill Rapley izjavila je kako djecu do šestog mjeseca života treba isključivo dojiti, ukoliko je to moguće, a ako nije, hraniti ih zamjenskim mlijekom (formulom) te nakon toga perioda preći na usitnjenu krutu hranu. 
Među ostalim, kazala je Rapley, na ovaj način djeca postaju manje izbirljiva kad je riječ o prehrani. 
Rapley se prehranom dojenčadi bavi 25 godina, a u više je navrata istaknula kako su njezina istraživanja pokazala da tokom prvih šest mjeseci dojenčad treba hraniti isključivo mlijekom. 
Ako je riječ o majčinu mlijeku, djetetu nije potrebna ni voda, a ako se dijete hrani formulom, tada mu se može dati i nekoliko kašičica vode na dan. 
Nakon šestomjesečnog životnog razdoblja, Rapley smatra da su djeca sposobna primati usitnjenu, a ne kašastu hranu te je pomalo žvakati. 
Britanski pedijatar-gastroenterolog David Candy smatra da je zamisao Gill Rapley dobra, no upozorava kako je teško odrediti precizno vrijeme uvođenja u prehranu usitnjene hrane, jer je to vrlo individualno i vjeruje kako kašice mogu olakšati prelaz u prehrani na usitnjenu krutu hranu. 
- Neka djeca lagano će se priviknuti na grudice i sitne komadiće hrane, no kod nekih je oromotorna funkcija u toj životnoj dobi slabo razvijena pa će hranu odbijati, kaže prof. Candy, dodajući kako svakome djetetu treba pristupiti kao individui. 
A glasnogovornica "Baby Friendly Initiative" napomenula je kako je Gill Rapley svojim zaključcima istupila u vlastito ime, a ne u ime udruge.

Dohrana beba: Treba li hranu usitniti ili gnječiti

Piše: Prof. dr. Naima Mutevelić-Arslanagić

Madeži ili nevusi predstavljaju pogrešno nakupljanje tkiva tokom prvih dana razvoja ploda nakon začeća. U slučaju crvenih madeža radi se o pogrešnom nakupljanju malih krvnih sudova. Kako se taj proces odvija u toku bebinog života u materici, beba se rađa sa takvim promjenama. 
Crveni madež može biti lokaliziran na bilo kojem dijelu kože. Jedna od najčešćih lokalizacija je na stražnjoj strani kože vrata ili na stražnjoj strani kože glave. To je takozvani rodin ugriz. 
Koža se od okolne kože razlikuje samo svojom svijetlocrvenom bojom. Madež ne pravi nikakve simptome, koža ne svrbi. Površinski sloj kože je očuvan i zato promjene ne krvare. 
Gdje se sve mogu naći
Mjesta za paniku nema. Takvi madeži tokom života obično ne rastu, ne povećavaju se, a vremenom izblijede.
Slijedeća česta lokalizacija madeža krvnih sudova jeste koža u predjelu krstačne kosti, dakle u predjelu donjeg dijela kože leđa. Ovdje lokalizirani madež je više plavičast jer se pogrešno spajanje krvnih sudova odvijalo u dubljim dijelovima kože i otuda plavičasta boja.
Pored ove dvije najčešće lokalizacije, madež se može naći i na na koži lica. U takvim slučajevima predstavlja estetski nedostatak, ali je važno istaći da nije udružen sa takvim istim promjenama na drugim organima. 
Naime, kako ovakvi madeži malih, bolje reći najsitnijih krvnih sudova predstavljaju rezultat pogrešnog spajanja tkiva samo u koži, veoma rijetko su takvi poremećaji prisutni i na unutrašnjim organima.
Po tome se oni razlikuju od madeža većih krvnih sudova kada se iste promjene mogu naći na krvnim sudovima mozga i veoma često su udružene sa epilepsijom. 
Pored toga madeži većih krvnih sudova udruženi su sa istim promjenama pogrešnog spajanja krvnih sudova u oku, pa su prisutne smetnje vida, zatim u jetri, bubrezima, u zidovima probavnog sistema. 
Sve te lokalizacije na unutrašnjim organima su opasne jer prijeti opasnost od krvarenja. Na sreću, takve komplikacije se ne javljaju kod madeža malih krvnih sudova.
Kako da se ponašaju roditelji
Koža promijenjene boje njeguje se kao i ostala. Neka se roditelji ne iznenade ako nakon brisanja peškirom ti dijelovi postanu jače crveni. Mehaničkim trljanjem dolazi do proširenja krvnih sudova i većeg priliva krvi pa se zato boja intenzivira. 
Zato kožu iznad madeža ne treba trljati prilikom posušivanja, nego je nježnim tapkanjem posušiti.
Prilikom pregrijavanja tijela, kod povišene temperature tijela ili nakon izlaganja suncu, dolazi do jačeg crvenila već postojećih ružičastih mrlji. Zato takva mjesta ne treba izlagati djelovanju sunca. 
Sunčanje tih dijelova i inače treba izbjegavati jer će kasnije na tim mjestima doći do jače pigmentacije kože. U toku sunčanja madežom zahvaćene dijelove kože, pored upotrebe zaštitnih krema protiv štetnog djelovanja sunca, treba prekriti i slojem pudera u prahu ili cinkovom pastom.
Kakva je prognoza krvnih madeža ove vrste
Prognoza je dobra. Kako dijete raste, mrlja postaje bljeđa i u doba ppuberteta skoro u potpunosti izblijedi. Nikakva terapija nije potrebna. Naročito se ne preporučuje upotreba lokalnih preparata na bazi kortikosteroida.
Bijele mrlje na bebinoj koži 
Bijele mrlje imaju sasvim suprotno porijeklo od crvenih mrlja. One predstavljaju dijelove kože u kojima su krvni sudovi manje razvijeni. Bijela boja se naročito dobro uočava nakon mehaničkog podražaja, kao što je trljanje rukom ili peškirom. 
Dok se okolna koža u kojoj su krvni sudovi normalno prisutni zacrveni nakon mehaničkog podražaja, dijelovi gdje su prisutne bijele mrlje i dalje ostaju bijele. 
Najčešće su ovakve mrlje prisutne na koži trupa. Kako je ovaj poremećaj uslovljen poremećajem razvoja krvnih sudova u toku života u materici, ne može se liječiti.
Njega ovakvih dijelova tijela provodi se na isti način kao i njega ostale kože. Ovi dijelovi ne smiju se izlagati djelovanju sunčeve svjetlosti jer na takvim mjestima naročito lako nastaju opekotine. Zato ih prilikom izlaganja suncu treba prekriti slojem cinkove paste.

Šta je to rodin ugriz

Piše: Prof. dr. Aleksander Golbin 

U svojim snovima djeca, isto kao i odrasli, savladavaju doživljaje i emocije. Osobe, predmeti, životinje i događaji o kojima djeca sanjaju mogu mnogo toga otkriti o njihovim željama, predstavama, strahovima i brigama, kaže dr. Aleksander Golbin, američki pedijatar i dječiji psiholog koji se bavi proučavanjem snova. 
Za roditelje dječiji snovi predstavljaju ključ za njihovu dušu. Zato bi morali pažljivo slušati kada im djeca pričaju šta su u snu doživjela, što su u stanju uraditi tek nakon treće godine života. 
Istraživanja dr. Golbina provedena u SAD pokazala su da u gotovo 50 posto dječijih snova životinje i likovi iz mašte igraju presudnu ulogu. Tako borba sa zmajem odražava konflikt sa sopstvenim osjećanjima. 
Ako se u snovima pojavljuju domaće životinje, onda je djeci potrebno više naklonosti i nježnosti. Psiholozi su došli do zaključka da djeca najčešće sanjaju kuće, vodu, brda, doline i scene spašavanja. 
Dr. Golbin ustanovio je da se tokom djetinjstva mijenja sadržaj snova. Tako djeca uzrasta između tri i četiri godine najčešće sanjaju jedno biće, i to uglavnom životinju. Konstrukcija radnje je vrlo kratka i jednostavna. 
Starija djeca (pet i šest godina) sanjaju složenije snove, a ona od sedam do devet godina često sebe u snovima vide kao superjunake ili filmske zvijezde. 
- U tome se odražava promjena u njihovoj svijesti i dominacija nad mislima, tijelom i osjećanjima - kaže Golbin. 
Što su djeca starija, snovi postaju sve složeniji: Vrlo su maštoviti, a pojavljuju se i agresije i strahovi. U snovima mališani vježbaju ono što će realizirati u životu ili iživljavaju ono što još nisu u stanju ostvariti ili prihvatiti u stvarnom životu. Ako roditelji znaju protumačiti te snove, moći će svojoj djeci pružiti podršku. Zato bi ih trebali hrabriti da im pričaju šta su sanjali, ali da pri tom uspostave ravnotežu: ne bi trebali ni ignorirati snove, niti ih dramatizirati.

Šta znače dječiji snovi: Borba sa zmajem je borba sa vlastitim osjećanjima

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić Arslanagić

Alergijske reakcije na hranu, ako se posmatra cjelokupna populacija, najčešće su u djetinjstvu. Posebno su česte u periodu kad se sa dojenja prelazi na ostalu hranu. 
Zašto su česte alergijske reakcije u prve dvije godine bebinog života? 
Ima nekoliko razloga za pojavu alergijskih reakcija u ovom periodu života djeteta. Dva najvažnija uzroka su nezrelost probavnog trakta bebe i način prehrane.
Strukture koje grade probavni trakt dojenčeta, nakon porođaja polako "sazrijevaju" kao, uostalom, i kompletan bebin organizam. U toku tog procesa odvijaju se značajne promjene ne samo na samom sistemu, nego i na pridruženim žlijezdama čiji produkti direktno utječu na proces varenja hrane i njene resorpcije.
Krajnji cilj i rezultat tog "sazrijavanja" jeste ćelija sposobna da prerađenu hranu usisa u krvotok i to u obliku koji nije štetan po organizam. 
Ukoliko se to ne dogodi, u krvotok će dospijevati sastojci hrane koji na kraju izazvati alergijsku reakciju - urtikariju ili koprivnjaču. No, ona je samo jedan od niza znakova nepodnošenja, odnosno intolerancije na hranu.
Drugi važan uzrok nastanka urtikarije na hranu je način ishrane, mada su oba ova faktora usko povezana i direktno utječu jedan na drugi. 
Neću ništa novo reći, ali moram ponoviti: Najbolji način prehrane dojenčadi je majčino mlijeko. Ono je ne samo najbolja formula hranjenja za bebu zbog sastojaka koje sadrži, već ima i sastojke koji pomažu u procesu sazrijevanja ćelija probavnog sistema. 
Naime, u majčinom mlijeku su pored proteina potrebnih za psihofizički razvoj bebe, prisutni i proteini koji oblažu probavni sistem sprečavajući tako prodiranje nepoželjnih sastojaka hrane u organizam. 
To je jako pozitivnan efekat dojenja o kojem se malo govori i piše. Majčino mlijeko, pored toga, sadrži proteine koji štite ne samo probavni sistem dojenčeta od bakterija i virusa, već nakon prelaska u njegovu krv štite od virusnih i bakterijskih infekcija i tako pomažu da bebin obrambeni sistem lakše počne sam djelovati. 
Zato majčino mlijeko treba forsirati ma kako u nekim slučajevima bila oskudna produkcija mliječnih žlijezda. Ako majka primijeti da je nakon podoja njena beba i dalje gladna, ili ako sporo dobiva na težini, za dodatnu ishranu mora konsultirati pedijatra i dodatnu prehranu nipošto ne uvoditi prema uputama laika. 
Da li beba koja isključivo doji može dobiti alergiju na hranu?
Može, mada su one znatno rjeđe u odnosu na bebe koje ne doje.
Kako dospijevaju nepoželjne supstance, odnosno alergeni u organizam bebe koja doji?
Alergeni dospijevaju putem majčinog mlijeka. Riječ je najčešće o hrani, odnosno sastojcima hrane koje ni sama majka-dojilja nekada nije podnosila ili ih čak ne podnosi i u periodu dojenja. 
Takva hrana može kod majke da izaziva subjektivni osjećaj svrbeža sa ili bez pojave koprivnjače, može da izaziva proljev, povraćanje i/ili nadimanje. Dojilja treba izbjegavati takvu hranu tokom cijelog perioda dojenja. 
Može se desiti i da dojilja sasvim dobro podnosi neke namirnice, a da njena beba, pošto ih je dojilja konzumirala, reaguje koprivnjačom. I u takvim slučajevima dojilja treba izbjegavati tu hranu. 
Svakako da nije jednostavno doći odmah do zaključka, naročito kod dojilje bez znakova preosjetljivosti nas hranu, da je koprivnjača kod bebe uzrokovana hranom koju je jela majka. 
Naime, koprivnjača beba obično ide i sa drugim siptomima koji i majku i ljekara vode u krivom smjeru. Koprivnjača na hranu praćena je povraćanjem, proljevom, često i povišenom temperaturom. 
U takvim slučajevima ljekar često daje antibiotik ili neki drugi lijek, koprivnjača i dalje perzistira, pa se ondačesto uzeti lijek bez razloga optuži kao krivac za koprivnjaču. 
Najčešće su to penicilinski preparati, lijekovi koji imaju, među svim ostalim lijekovima, najmanje štetnih, nepoželjnih djelovanja na organizam. Slijedi onda, od strane liječnika zabrana uzimanja penicilinskih preparata za čitav život. To je velika pogreška koju svakodnevno viđam i vidjela sam u toku svoje dugogodišnje prakse.
Kako da se ponaša dojilja čije dijete ima koprivnjaču na hranu?
Majka-dojilja treba voditi dnevnik svoje lične prehrane i pratiti promjene na koži bebe. Treba tačno bilježiti nakon koje su se hrane, koju je ona uzela, pojavile urtike na koži bebe. Nakon toga mora prestati uzimati tu i njoj sličnu hranu. 
Tako će, ako je osjetljivost kod bebe nastala nakon što je dojilja pila mlijeko, ona prestati uzimati ne samo kravlje mlijeko, nego i sve druge proizvode koji ga sadrže, pri čemu se ne misli samo na mliječne proizvode u užem smislu te riječi kao što su sir, pavlaka, puter, već i na kolače, sladoled, razne pudinge i slično. Takav isti slučaj je i sa svakom drugom namirnicom, ali posebno skrećem pažnju na jaja, jagode, orahe, ribe, citrusne plodove i školjke.
Važno je dakle upamtiti da i majčino mlijeko može biti put unošenja alergena u organizam bebe, ali i da je, nakon konstatacije o kojoj vrsti hrane se radi i izbjegavanja te namirnice, liječenje dosta pojednostavljeno. 
Ovo napominjem zbog dojilja koje žive u ubjeđenju da putem majčinog mlijeka ne mogu alergeni dospjeti u organizam bebe i izazvati alergijsku reakciju na hranu.

Na koju su hranu djeca najčešće alergična

Piše: Prof. dr. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog

U toku seksualnog odnosa prenose se različite spolne bolesti, bolje reći izazivači spolnih oboljenja, koja najčešće nikada ne ostaju lokalizirana samo u području spolnih organa, nego se šire dalje u organizmu.
Neke od spolno prenosivih bolesti mogu kod žena dovesti do steriliteta, rođenja mrtvog ploda ili prijevremenog poroda. To su danas najčešće spolno prenosive bolesti, odnosno infekcije izazvane klamidijom trahomatis i gonokokom.
Kada je žena izložena ovim infekcijama
Odgovor je vrlo jednostavan: Žena je izložena spolnoj infekciji prilikom svakog nesigurnog seksa. Pitanje koje odmah slijedi jeste, a što je to siguran seks?
Želim istaknuti da je samo seks sa sigurnim i poznatim partnerom, uz upotrebu kondoma, siguran seks. Nesavjesnost, nedovoljna informiranost ili nikakva informiranost te nedovoljno promišljanje o vlastitom seksualnom životu su siguran uvod u obolijevanje od neke spolno prenosive bolesti. 
Često mijenjanje seksualnog partnera, stupanje u seksualne odnose s nepoznatim partnerom, neupotrebljavanje kondoma prilikom seksualnog odnosa i neredovni ljekarski pregledi sigurno dovode do spolnog oboljenja.
Infekcija klamidijom trahomatis i sterilitet
Klamidija trahomatis je danas najčešći uzročnik spolno prenosivih oboljenja. Prilikom seksualnog odnosa klamidija sa oboljelog seksualnog partnera prelazi na onog koji još nije inficiran. 
Prvo napada mokraćnu cijev i dio materice koji pripada rodnici kod žena, a kod muškaraca napada samo mokraćnu cijev. Nakon dvije sedmice žena osjeća peckanje i žarenje prilikom mokrenja, a iz rodnice se pojavljuje mliječan iscjedak neprijatnog mirisa. 
Muškarac ima slične simptome, naročito prilikom mokrenja, a iz mokraćne cijevi može istisnuti mliječnobijeli iscjedak, koji rijetko spontano kapa.
Infekcija klamidijom trahomatis kod 70 posto žena i 30 procenata muškaraca može proći bez simptoma. To su hronični oblici infekcije klamidijom trahomatis koja je prisutna kod 18 posto adolescenata i 35 posto žena reproduktivne dobi. 
Ti oblici infekcije su najrizičniji za kasniji sterilitet žena, jer nisu liječeni. Klamdija je i dalje prisutna u organizmu, a njeno prisustvo ima vrlo netipične simptome, pa osoba na njih često i ne obraća pažnju. 
To su povremene mučnine i povraćanje i povremeno povećanje temperature do 37,2. Prilikom seksualnog odnosa povremeno se može pojaviti oskudno krvarenje. Žena, naročito u toku menstruacije, osjeća bolove u donjem dijelu trbuha. Seksualni odnos može biti bolan. 
Klamidija se za to vrijeme, proširila na sluznicu materice, a zatim na jajovode. U jajovodima je izazvala upalni proces i proširila se i dalje na trbušnu maramicu, ne samo donjeg dijela trbuha, već i ostalog trbuha i može da dovede do gnojnih nakupina u okolini jetre.
Stvaranje ožiljka
Upalni proces jajnika izazivan klamidijom tokom vremena zarasta stvaranjem ožiljka. Stvoreni ožiljak ne dozvoljava jajašcu iz jajnika da nesmetano dospije do sluznice materice, što ima za posljedicu neplodnost, odnosno sterilitet. 
Ukoliko je muška oplodna ćelija dospjela do ženskog jajašca i oplodila ga, a jajašce nije dopsjelo do materice, jer mu to ne dozvoljavaju ožiljci na jajovodu, nastaje trudnoća na pogrešnom mjestu, tzv. ektopična trudnoća, trudnoća kratkog vremenskog trajanja, koja može imati kobne posljedice po život žene. 
Ukoliko je oplođeno jajašce ipak uspjelo da dospije do materice, sa oboljele žene klamidija prelazi na ovojnice ploda, inficira ih i to ima za posljedicu prijevremeni porod koji, ovisno o dobu kada se desio, može za rezultat imati mrtvorođenost.
Infekcija gonokokom i sterilnost žene
Put nastanka steriliteta nakon infekcije žene gonokokom je sličan već opisanom nakon infekcije klamidijom. Neprepoznata i neliječena gonoreja imat će za rezultat proširenje infekcije do jajovoda i upalni proces na jajovodu koji će zarastati stvaranjem ožiljaka, što će za rezultat imati neplodnost.
Kako prevenirati sterilitet izazvan spolno prenosivim bolestima
Zbog anatomskog oblika mokraćnih i spolnih puteva infekcije klamidijom i gonokokom kod žene često prođu nezapažene, pa tako i neliječene i prelaze u hronično stanje što ima za posljedicu sterilitet. 
Da bi se spriječilo nastanak steriliteta, kao komplikacije spolno prenosivih oboljenja, potrebne su slijedeće mjere:
* Sve spolno aktivne osobe mlađe od dvadeset godina trebaju uradi pregled na klamidiju trahomatis i gonokok;
* Žene u reproduktivnom periodu, ako su promijenile seksualnog partnera, trebaju uraditi iste pretrage;
* Svaka trudnica u prvom tromjesečju trudnoće treba uraditi spomenute pretrage;
* Kod steriliteta je obavezno uraditi navedene pretrage;
* Ako su prisutni bolovi u donjem dijelu trbuha, povremene mučnine, blago povećanje tjelesne temperature ili krvarenje prilikom seksualnog kontakta, treba uraditi navedene pretrage;
* Ako vaš seksualni partner ima bjeličast iscjedak iz mokraćne cijevi ili bolove u donjem dijelu trbuha, treba uraditi navede pretrage; 
* Prilikom stupanja u seksualni odnos s nepoznatim i nedovoljno provjerenim partnerom upotrebljavati kondom;
* Prije stupanja u seksualne odnose informirati se o oboljenjima koja se prenose seksualnim putem;
* Ne mijenjati seksualnog partnera;
* Ukoliko je obolio jedan seksualni partner, obavezno je potrebno liječiti oba partnera istovremeno;
* Liječenje provesti pod nadzorom ljekara, dovoljno dugo vremena, jer su i klamidija trahomatis i gonokok otporni na veliki broj antibiotika.

Spolna infekcija može izazvati i sterilitet, saznajte koja

Piše: Prof. dr. sc. Naima Mutevelić Arslanagić, dermatovenerolog

U toku života u maternici plod je prekriven masnim slojem koji štiti kožu od plodne vode. Već s prvim kupanjem nakon rođenja taj se sloj odstrani, a koža, koja je ostala bez zaštite, isušuje se i počinje perutati.
Ta pojava zna ozbiljno zabrinuti majku, naročito ako joj je to prvo dijete. Razloga za zabrinutost, međutim, nema, jer će ljuskice u toku dvije do tri nedjelje same otpasti i koža bebe bit će ponovo nježna i glatka. 
Osipi, perutanje, akne
Ovo perutanje je izraženije kada je zrak suh i topao, dakle ljeti, ali, isto tako, i zimi ako se stan grije centralnim grijanjem.
Koža novorođenčeta je i inače tanja, nježnija i osjetljivija, u odnosu na kožu starije djece i odraslih osoba, a njene funkcije nakon rođenja uspostavljaju se postepeno. Potrebno je nekoliko mjeseci da se uspostavi normalan rad žlijezda znojnica i znojnica. 
Upravo zbog tog fiziološkog sazrijevanja kožu novorođenčeta ne možemo niti posmatrati niti njegovati ili liječiti kao kožu starije djece i odraslih osoba.
U najranijim danima života na koži bebe prisutni su različiti oblici osipa, perutanja i sitnih akni na licu koje prolaze bez ikakve terapije u toku nekoliko sedmica. 
No, ne smije se zaboraviti da se i čitav niz virusnih infekcija organizma na koži manifestira pojavom osipa. Virusni osipi u najranijim mjesecima života, na sreću, vrlo su rijetki, jer bebu u tom periodu štite imunološke tvari dospjele putem krvi iz majčinog organizma. 
Šta je "vrući osip"
Najčešći osipi beba koji se javljaju u ljetnom periodu nastaju kao posljedica pregrijavanja organizma u vrućim i sparnim ljetnim danima. Među njima svakako je najčešći tzv. vrući osip čiji stručni naziv glasi miliaria rubra.
Vrući osip će se pojaviti u uslovima kada je organizam bebe pregrijan zbog djelovanja vanjskih ili unutrašnjih faktora - dakle zbog visoke temperature zraka ili kod povećane tjelesne temperature usljed neke infekcije.
Zato se prve promjene i javljaju na dijelovima tijela koji su više zagrijani. To su predio pazuha, predio guze, ramena, vrata i bočne strane trupa. Kasnije se promjene jave na cijeloj koži. 
Riječ je o ružičastim ili crvenim mrljama u nivou kože koje nastaju kao posljedica povećanog rada znojnih žlijezda. Naime, višak toplote organizam bebe pokušava regulirati povećanim lučenjem znoja. 
Međutim, kako funkcija znojnih žlijezda još nije dovoljno razvijena, izvodni kanali znojnih žlijezda, usljed velikog rada, se začepe. Zid znojne žlijezde puca, a znoj dospijeva u samu kožu. 
Na prisustvo znoja koža reagira upalom što se vidi kao crvenilo kože. Začepljene znojne žlijezde vide se kao sitni plikove na površini crvene, upaljene kože.
Kako postupiti ako se pojavi vrući osip
Kad se pojavi osip, bebu treba, prije svega, raskomotiti, skinuti joj sloj odjeće i pokrivač. Možete je slobodno okupati u mlakoj vodi, kožu nježno potapkati peškirom i obući novo, čisto pamučno rublje. 
Na kožu guze mogu se staviti oblozi od mlake vode. Nogice se mogu nježno brisati vlažnom spužvom.
Da bi se odstranila sumnja na neko infektivno oboljenje, potrebno je izmjeriti tjelesnu temperaturu. Ukoliko je tjelesna temperatura u granicama normalnih vrijednosti, nema razloga za zabrinutost. 
Ukoliko ste postupili prema svim navedenim uputstvima, crvenilo kože će početi blijediti nakon nekoliko sati. Sljedećeg dana sasvim će nestati. Sitni, bjelkasti plikovi, začepljeni otvori izvodnih kanala znojnih žlijezda, još uvijek će ostati vidljivi u koži. Nestat će tek za nekoliko dana.
Da biste spriječili nastanak vrućeg osipa, potrebna je adekvatna odjeća za vašu bebu. U ljetnom periodu nemojte utopljavati bebe, prilagodite odjeću dnevnim kolebanjima. 
Zapamtite
Važno je zapamtiti slijedeće: ukoliko se osip ne povuče u roku dva dana, potrebno je konsultirati liječnika. Njegovu pomoć potražite i ukoliko se sa osipom, koji liči na vrući osip, istovremeno javi povišena temperatura I/ili povraćanje, ukoliko primijetite da je beba razdražljiva i neprestano plače, ili da je mirna i više spava nego inače.
Važno
Svakoj majci je dobro poznata pojava pojačanog znojenja kože bebe u predjelu potiljka i vrata, bez obzira na temperaturu okoline i to kako je beba obučena. To je normalna pojava. Njega tih predjela, kao uostalom i cijele kože bebe, treba biti na odgovarajućem niovu. Višak znoja treba redovno brisati higijenskim vlažnim maramicama koje svaka majka treba imati pri ruci.

Higijena i njega: Znoj je uzrok osipa na nježnoj koži dojenčeta

Piše: Prof. dr. Naima Mutevelić-Arslanagić, dermatovenerolog

Psorijaza je do danas oboljenje čiji tačni uzroci nastanka nisu rasvijetljeni i zato se smatra neizlječivim oboljenje. Svi terapijski pokušaji samo mogu zaliječiti promjene na koži, olakšati oboljeloj osobi tegobe i poboljšati kvalitet života.
Obimne studije koje su za cilj imale proučavanje starosne dobi u kojoj se psorijaza najčešće pojavljuje jasno su pokazale da je to period između dvadesete i četrdesete godine života, a to je doba kada su spolni hormoni najaktivniji.
Trudnoća ponekad dovodi do smirenja, ali mnogo češće do pogoršanja već postojeće psorijaze, a to može biti i period kada se psorijaza prvi put javi, jer je do početka trudnoće bila prisutna u organizmu, odnosno koži u pritajenom, tzv. latentnom obliku. 
Psorijaza se u toku trudnoće može pojaviti u svim svojim dosad poznatim oblicima: na predilekcionim mjestima koja uključuju kožu laktova, koljena i kožu kosnatog dijela glave ili generalizirano po čitavom tijelu. 
Bez obzira na to o kakvoj formi psorijaze se radi, trudnica liječenje mora provesti pod nadzorom dermatologa. Ovo napominjem naročito za one trudnice koje su imale psorijazu prije trudnoće, koje su već provodile terapiju psorijaze i koje misle da znaju ćud svoje bolesti te da u toku trudnoće mogu same izlaziti na kraj sa psorijazom već uhodanim liječenjem. 
Ne samo da trudnoća pogoršava ili provocira psorijazu, nego i uzimanje progesterona, spolnog hormona, iz bilo kojeg razloga, može dovesti do prvog javljanja ili pogoršanja već postojeće bolesti. 
I ostali endokrini poremećaji, odnosno poremećaji rada žlijezda su unutrašnjim lučenjem, u prvom redu poremećaj rada nadbubrežnih žlijezda, hipofize, spolnih žlijezda i timusa mogu utjecati na prvu pojavu ili pogoršanje već postojeće psorijaze.
Trudnica treba biti upoznata sa karakterom svoje bolesti odnosno sa karakteristima psorijaze da ne bi podlegla panici, naročito ako se psorijaza prvi put javila u toku trudnoće. Zato ona treba znati sljedeće:
1. Psorijaza nije infektivno oboljenje i neće inficirati bebu. Ali, psorijaza je nasljedno oboljenje, mada se tip nasljeđa ne zna. To znači da dijete u toku svoga života može oboljeti od psorijaze. Ta mogućnost nastaje već na samom porodu, mada rijetko.
2. Hoće li dijete imati psorijazu? To je vrlo kompleksno pitanje i na njega može dati odgovor istraživanje gena djeteta, jer su danas poznati neki od genskih lokusa koji su odgovorni za nastanak oboljenja.
3. No, ne postoji analiza koja će precizirati kada će se psorijaza javiti, u kojem periodu života, jer na nastanak, pored nasljednih djeluju i brojni vanjski i unutrašnji faktori. Kada se poklopi provocirajući momenat, bilo da je došao iz vanjskog svijeta, ili iz samog organizma, kao što je slučaj kod javljanja psorijaze u toku trudnoće, onda se javlja psorijaza.
4. Psorijaza, pravilno liječena od strane iskusnog dermatologa, nema negativnih posljedica na plod. Nažalost, kod najtežih oblika psorijaze, koji ponekad mogu da ugroze život trudnice, mora se primijeniti vrlo specifična, pa samim tim i toksična za plod terapija. U takvim, na sreću rijetkim slučajevima, trudnoća se prekida da bi se izbjegle nepravilnosti u rastu ploda.
Kako će se ponašati trudnica s psorijazom
1. Izliječiti hronična bakterijska žarišta
Žene u čijim porodicama je već prisutna psorijaza, ili same imaju psorijazu, prije nego što se odluče na trudnoću trebaju izliječiti hronična bakterijska žarišta u organizmu. Pod tim se podrazumijeva sanaciju pokvarenih zuba, hronične upale krajnika, paranazalnih sinusa, žučne kese, mokraćovoda i drugih organa.
2. Poduzeti mjere predostrožnosti
Izbjegavati mogućnost nastanka virusnih i bakterijskih infekcija; u doba epidemija gripe ili drugih oboljenja ne posjećivati mjesta gdje je moguć kontakt sa inficiranim osobama. Ove mjere predostrožnosti su potrebne jer su bakterijske i virusne infekcije mogući provocirajući faktori u nastanku psorijaze.
3. Sačuvati duševni mir
Izbjegavati strasne situacije i nerviranje, jer je i stres jedan od provocirajućih faktora vrlo važan u nastanku psorijaze.
Osigurati pravilnu prehranu
Smanjiti unos hrane bogate životinjskim mastima, a povećati u ishrani nezasićene masne kiseline kojima je bogata riba. Uzimati omega-3 masne kiseline. Ove mjere su potrebne jer je i način prehrane jedan od mogućih provocirajućih faktora. 
Obavezan nadzor dermatologa
U lokalnoj terapiji psorijaze biti oprezna kod upotrebe kortikosteroidnih pripravaka i katranskih preparata zbog moguće resorpcije i toksičnog djelovanja na plod. Lokalno liječenje provoditi samo pod nadzorom dermatologa.
Duhan i alkohol
Prestati pušiti i uzimati alkohol, jer alkohol i pušenje sigurno pogoršavaju psorijazu.

Psorijaza nije infektivno oboljenje i neće inficirati bebu

Spavanje je važan dio djetetove dnevne rutine. Osim što san djetetu osigurava dovoljno energije, on mu osigurava i mogućnost naprednog učenja i izbjegavnja problema u ponašanju. 
Manjak sna može izazvati poteškoće vezane za koncentraciju, memoriju i fizičku sposobnost. San je način da dječiji organizam "uspori" i sam sebe "popravi". 
Dovoljno sna
Kako je svako dijete različito, nemoguće je odrediti koliko optimalno beba treba spavati. Generalno, djeca između 1. i 3. godine trebaju 10 do 13 sati sna noću te barem sat tokom dana. 
Da biste utvrdili spava li vaše dijete dovoljno, pratite njegovo ponašanje i aktivnosti tokom dana: 
* Ima li dovoljno pažnje ili je nervozno;
* Pada li mu energija i količina aktivnosti;
* Je li plačljivo, osjetljivo ili letargično.
Kada je dijete još malo, važno je uspostaviti dnevni ritam spavanja, odnosno tačno odrediti vrijeme kada će beba spavati i kada će se buditi. Kako dijete bude raslo, tako će se smanjivati i njegova potreba za dnevnim snom. Djeca, uglavnom, prestaju spavati tokom dana oko pete godine i tada je važno da navečer u krevet idu ranije nego što je do tada bilo uobičajeno. 
Napravite rutinu 
Vrlo je teško nagovoriti dijete da ide u krevet. Ako vaše dijete odbija ići spavati, sljedeći savjeti će vam pomoći da izbjegnete scene svake večeri: 
* Prozračite sobu: Prvi znak upućen djetetu da je vrijeme za spavanje je otvaranje prozora u njegovoj sobi. To znači da je vrijeme za kupanje, a onda i za krevet. 
* Držite se rasporeda: Važno je da dijete zna kada je vrijeme za spavanje. 
* Dozvolite djetetu da spava s omiljenom igračkom: Medo, jastuk ili dekica mogu pomoći mu da zaspi. Ali, igračka ne smije biti prevelika, ne može biti napravljena od plastike niti oštećena, kako ne bi povrijedila mališana. 
* Ne popuštajte molbama da spava s vama: Nikome neće biti udobno, a dijete kasnije neće poštovati privatnost svojih roditelja. Ako je beba mala, može spavati u istoj sobi s roditeljima, ali u svom krevetu. 
* Uvjerite se da je dijete zadovoljilo sve svoje potrebe: Pobrinite se da dijete ne nađe razlog zbog kojeg će vas vraćati u svoju sobu. Ponudite mu da pije, uvjerite se da u sobi nije pretoplo ili prevruće te da se dijete dobro osjeća i tek tada izađite iz sobe. Ne zaboravite da male bebe trebaju spavati na leđima. 
* Pokušajte da ne odgovarate odmah na svaki dječiji poziv: Ako dijete shavti da se javljate na prvi i svaki njegov poziv, od toga će svake večeri praviti predstavu. 
Kako se nositi s poremećajima spavanja
Poremećaji spavanja postaju sve izraženiji kako dijete raste. Dnevno spavanje, teško uspavljivanje, noćno buđenje, noćne more, govor u snu ili mokrenje u krevet, mogu uzrokovati mnogo teškoća i djetetu i roditeljima. Evo nekoliko sugestija koje će pomoći u ublažavanju problema: 
* Dnevno spavanje: Djeca koja kratko spavaju tokom dana, vjerovatno malo spavaju i noću. U tom slučaju pokušajte postepeno pomjerati unaprijed vrijeme za spavanje navečer. Ako dijete ranije legne, više će spavati i neće mu biti teško ostati budnim danju. 
* Teško uspavljivanje: Ako dijete ne može zaspati jer mu je neudobno ili mu nedostaje omiljena igračka, potrudite se da razbijete navike, ali to činite pažljivo i postepeno. U uzrastu od 15 mjeseci dijete bi trebalo biti u stanju zaspati bez problema u svojoj sobi, ali i na nekom drugom mjestu. 
* Noćno buđenje: Buđenje je normalna pojava, a postaje problem kada dijete ne može ponovo zaspati. Zato se pobrinite da je u djetetovoj blizini igračka ili omiljeni predmet koji će mu pomoći da ponovo utone u san. 
* Noćne more: Ako se dijete budi iznenada tokom noći i uz to plače, vjerovatno ima noćne more. Iako svjetlo u spavaćoj sobi nije najbolje rješenje, u ovom slučaju će blaga svjetlost pomoći da se dijete odjeća sigurno te da ponovo utone u san. 
* Govor u snu: U snu govore i djeca i odrasli. Epizoda traje 30 sekundi ili manje. Pojava nije zabrinjavajuća, ali ako traje dugo porazgovarajte s ljekarem. 
* Mokrenje u krevet: Mnogo je djece koja tokom dana mogu kontrolirati mokrenje, a navečer često piške u krevet. Važno je da se dijete zbog toga ne kažnjavate. Ograničite djetetu unos tečnosti pred spavanje, a ako navika potraje i nakon pete godine obratite se ljekaru.
Vodite dnevnik 
Pokušajte voditi dnevnik o spavanju, a prikupljene informacije mogu vam pomoći da razumijete problem. Bilježite sljedeće: 
* Gdje, kada i kako dijete spava svake noći;
* Vrijeme spavanja i buđenja; 
* Šta olakšava uspavljivanje; 
* Koliko često se budi tokom noći, kako se budi, koliko je budno i kako ponovo zaspi; 
* Navike i raspored dnevnog spavanja;
* Traumatične i neuobičajene pojave. 
VAŽNO 
Svako dijete je različito i svako ima svoj način spavanja. Nekima treba dugo da zaspu, a neka zaspu odmah čim legnu. Svaki roditelj najbolje zna navike svoga djeteta i, uz malo treninga, moguće je pronaći rutinu i raspored spavanja koji će olakšati život cijeloj porodici.

Manjak sna može izazvati poteškoće vezane za koncentraciju, memoriju i fizičku sposobnost, smatra vodeći pedijatar klinike „Mayo" dr. Jay Hoecker. A poremećaji spavanja postaju sve izraženiji kako dijete raste

Šta kada beba neće da spava noću

Broj gojazne djece i adolescenata se udesetostručio od 1975. godine, mada u svijetu i dalje ima više neuhranjene djece, pokazuje studija, koja poziva na borbu protiv te dvije pojave izazvane lošom ishranom.

Ukoliko se nastave trendovi primijećeni posljednjih godina, do 2022. godine broj gojazne djece prevazići će broj neuhranjene djece, predviđaju autori studije objavljene u britanskom medicinskom časopisu Lancet.

U 2016. godini 124 miliona mladih od pet do 19 godina bilo je gojazno, a 1975. godine samo 11 miliona, navodi se u studiji koju su zajedno sproveli Impirial College u Londonu i Svjetska zdravstvena organizacija.

Gojaznosti ima u svim regionima svijeta. Najteže stanje na ostrvima Polinezije, u Tihom okeanu, gdje je i više od 30 posto mladih gojazno, a po više od 20 posto je gojazno u SAD, Egiptu i u Saudijskoj Arabiji.

Prošle godine su registrovana 192 miliona umjereno ili teško pothranjene djece
&nbsp;Stopa gojaznosti je od prije nekoliko godina izgleda dostigla vrhunac u bogatim zemljama, ali nastavlja da raste u zemljama sa slabim ili srednjim prihodima.

- Iako se stope gojaznosti izgleda stabilizuju u većini evropskih zemalja sa visokim prihodima, one se alarmantno ubrzavaju u mnogim drugim dijelovima svijeta, - rekao je profesor Madžid Ezati, sa Impirial Collegea u Londonu.

Broj neuhranjene djece polako opada od 2000. godine, osim u južnoj i jugoistočnoj Aziji i u centralnoj, istočnoj i zapadnoj Africi.

Prošle godine su registrovana 192 miliona umjereno ili teško pothranjene djece, navode autori koji su analizirali podatke o 31,5 miliona mladih u 200 zemalja. Dvije trećine mladih nedovoljne težine živi u jugoistočnoj Aziji, mahom u Indiji.

Ezati je rekao da podaci ukazuju da bi ubrzo moglo da se dogodi da broj djece s prekomjernom težinom pređe broj onih čija je težina nedovoljna.

On posebno upozorava na rizik od prelaska na lošu ishranu, uz povećanje hrane s jakim energetskim sastavom, ali siromašnom po hranljivim materijama.

Vrlo je malo programa i politike koji pokušavaju da siromašnim porodicama omoguće pristup zdravoj hrani, kao što su integralne žitarice i svježe voće i povrće, rekao je on u saopštenju uz studiju.

Istraživači Svjetske federacije gojaznosti upozoravaju da će globalni troškovi liječenja lošeg zdravlja izazvanog pretjeranom težinom, preći 930 miliona funti godišnje od 2025. Gojaznost pojačava rizik od dijabetesa, kardiovaskularnih i drugih hroničnih bolesti.

Broj gojazne djece deset puta veći nego prije 40 godina

Vejn Dajer, doktor psihologije i jedan od najistaknutijih pisaca savremene motivacione literature otkriva zbog čega nikada ne treba da se raspravljate oko toga da li ste u pravu ili ne – vi znate šta je istina, a također, tuđe mišljenje uopće ne treba da vas dotiče.

Kako on kaže, između biti u pravu i biti ljubazan, uvijek izaberite da budete ljubazni, evo i zašto:

- Jedna stvar koju je potrebno zapamtiti jeste da se oslobodite potrebe za svojom reputacijom. Ima jedna sjajna rečenica od koje možete dosta naučiti u životu, zapamtite je i ponovite je u sebi kada vas neko kritikuje.

Ona glasi: Ono što mislite o meni, nije moja stvar. Ne zanima me šta svi neprestano misle tamo ili su obuzeti time.

Isto tako, imamo potrebu da budemo u pravu. Govorio sam više puta godinama, kada imate izbor – biti u pravu ili biti ljubazan, uvijek budite ljubazni. Izaberite tu opciju. Kada vidite ljude da žele da vas pobijede argumentom kako bi drugog okrivili, to se stalno vidi u ljubavnim vezama, ako se možete zaustaviti, jer ćete nekoga okriviti, vi recite: Šta bi bilo lijepo sada reći? Šta mogu da kažem da bi se ova osoba osjećala bolje?

Da pobjeđujemo ili da budemo u pravu je nešto u šta je Ego siguran. Ono što nas Ego uči jeste da zapamtite da smo svi ovdje ljudska bića koja imaju spiritualno iskustvo.

Istina je da smo svi spiritualna bića koja imaju ljudsko iskustvo. Podsjetite sebe na to da je vaša suština u svijetu spiritualnosti.

Između biti u pravu i biti ljubazan, uvijek budite ljubazni

Kada se moramo fokusirati na neki važan posao, najpotrebniji su nam mir i tišina. Međutim, prema mišljenju njemačkih naučnika, za uspješne radne rezultate jednako je važno uredno radno okruženje, a posebno radni sto.

Margit Ahrens iz Njemačkog udruženja za vježbanje memorije i koncentracije kaže da je vrlo važno radno okruženje održavati urednim, a to se prije svega odnosi na radni sto sa kojeg treba skloniti sve predmete koji nam odvlače pažnju i stvaraju buku.

Naučnica savjetuje da pokušamo ustanoviti što nam iz okoline najčešće odvlači pažnju tokom posla ili učenja te eliminirati ili smanjiti utjecaj takvih faktora.

- Pokušajte ustanoviti što vam iz okoline najčešće odvlači pažnju tokom posla ili učenja, te smanjite utjecaj tih faktora - dodaje.

Naprimjer, ako vam prilikom učenja pažnju najviše odvlači računar, treba ga ugasiti, a isti je slučaj s muzikom ili televizijom. Svaku vrstu buke treba svesti na minimum.

Posebnu opasnost za odvlačenje pažnje predstavlja telefon prepun raznih sadržaja zbog kojih dolazi do fluktuacije pažnje. Stalna bojazan da ćemo nešto propustiti utječe na to da smo fokusirani na uređaj umjesto na vlastitu produktivnost, kazala je Ahrens.

Treba povesti računa i o dijelu dana u kojem nam je nivo koncentracije najviši. Većina ljudi najbolje se na rad koncentrira ujutru. U tom slučaju, nikada ne odlažite teške zadatke ili pregovore i obavite ih prije ručka, kaže naučnica.

Svu oni koji imaju problema s koncentracijom nikako ne bi trebali raditi istovremeno više stvari, uprkos tome što je multitasking gotovo nužan. Odrađivanje više stvari odjednom znatno smanjuje našu koncentraciju.

Umjesto istovremenog obavljanja zadataka, treba odrediti prioritete i rješavati ih zasebno jer ćemo tako zapravo višestruku smanjiti vrijeme potrebno za njihovo izvršavanje. Na ovaj se način najčešće višestruko smanjuje vrijeme potrebno za njihovo izvršavanje.

Za maksimalnu koncentraciju nemojte zaboraviti dobro prozračiti prostor u kojem boravite jer ćete zbog nedostatka vazduha znatno lošije odraditi svoje obaveze, prenosi Radio Sarajevo.

Za poboljšanje koncentracije: Predmeti koje trebate eliminirati sa radnog stola

Scena češanja po glavi itekako nam je poznata - još od djetinjstva i crtića povezujemo je s razmišljanjem i promišljanjem što sad učiniti. I sami to radimo kad razmišljamo što trebamo napraviti ili reći. 

Obično je riječ o situacijama u kojima trebamo dobro promisliti prije nego napravimo sljedeći korak, a češanje po glavi je zapravo automatska gesta tijela. 

Naš mozak tu situaciju zapravo tumači kao stresnu, a svaki oblik nesvjesnog dodirivanja pokušaj je da sami sebe utješimo, objašnjavaju psiholozi. 

Automatske geste kao češanje glave ili masiranje vrata vanjski su odraz unutarnjeg stanja čovjeka. Jedna od psiholoških teorija objašnjava da su te geste izražaj frustracije, piše Quora.

Psiholozi smatraju da većina nesvjesnih gesta koje uključuju dodirivanje samog sebe su želja da se čovjek utješi u trenutcima nesigurnosti ili stresa. Na taj način sami sebe ohrabrujemo.&nbsp;Češanje glave je niz nesvjesnih pokreta kojima si čovjek pokušava pomoći da se opusti i smanji količinu stresa, a usmjereno je prema glavi jer je upravo ona izvor tog stresa.

Ljudi uče na tri načina - slušanjem, gledanjem i dodirom, a neuropsiholozi drže da oni koji imaju običaj češati glavu, najbolje uče putem dodira ili pokreta.

Oni koji najbolje uče gledanjem, u trenucima intenzivnog razmišljanja usmjerit će svoj pogled prema nebu, a oni koji uče i pamte slušajući druge, dodirivat će uho.&nbsp;

Nećete vjerovati zašto se, kad razmišljamo, češemo po glavi

Biti roditelj je zaista predivno životno iskustvo, ali ono nosi i veliku odgovornost.

Vaspitanje mališana izuzetno je bitno, a da bi dijete odraslo u normalnog i pravednog čovjeka, odmalena ga treba učiti pravim stvarima. Pred vama je 10 veoma važnih lekcija koje roditelji treba da nauče djecu do njihove desete godine.

1. Ne pravi razliku među ljudima

Bez obzira na spol, godine, nacionalnost, boju kože i finansijsku situaciju, prema svakome se treba lijepo odnositi i imati poštovanja. Prema drugima se treba ponašati onako kako bismo želeli i da se oni ponašaju prema nama.

2. Nemoj se plašiti da napraviš grešku

Učenje kroz sopstvene greške je sastavni dio života, i u tome nema ništa loše. Niko na svijetu nije savršen i svi griješe, zato to ne treba doživljavati tragično, već raditi na tome da se greška ne ponovi.3. Nemoj raditi ono što ne želiš zbog tuđeg odobravanja

Djeca često misle da je popularnost među vršnjacima jedna od najvažnijih stvari, zato čine sve kako bi je zadobili. Međutim, oni moraju znati da su stvari poput iskrenosti i poštovanja mnogo bitnije od toga i od traženja tuđeg odobrenja koje često nije važno.

4. Uvijek budi spreman da braniš sebe

Naravno da je važno poštovati druge, ali isto tako je važno braniti svoj stav i ne dozvoliti drugima da te iskorištavaju. Dijete ne smije da se osjeća nesigurno, već da zna da se njegovo mišljenje cijeni.

5. Brini o okolini

Poštovanje prema prirodi jednako je bitno kao i poštovanje prema drugim osobama. Roditelji treba da budu primjer koji će djeca slijediti čitav svoj život. Zagađivanje okoline, lomljenje grana i uništavanje cvijeća se nikada ne smiju odobravati.

6. Znanje je važnije od ocena

Ovo je izuzetno važna lekcija za školarce. Djeci treba da znaju da ocena nije uvijek odraz znanja i da je znanje mnogo bitnije od ocena.7. Ako nešto ne razumiješ, slobodno pitaj

Postavljanje pitanja i radoznalost treba da se podstiču od malih nogu. Uvijek je bolje postaviti pitanje ako nešto ne razumijemo, nego se pretvarati da nam je sve jasno. Tako se samo uskraćuje znanje.

8. U redu je reći „ne“

Važno je da dijete zna da kaže „ne“ vršnjacima, odraslima, pa čak i roditeljima kada je taj odgovor na mjestu. Izgradnja jakog karaktera i ličnosti je bitna jer će tada djetetom biti teže manipulisati. Ova lekcija dobro će mu doći i kada odraste.

Lekcije koje treba da naučite djecu do deset godina: Svi smo jednaki, poštuj svakoga

Svaki roditelj želi da ima inteligentno i znatiželjno dijete. Zato su najveće strepnje povezane sa pitanjem ‒ kako vaspitati svoje dijete, u kojem pravcu ga usmjeravati?

Da li bi dijete trebalo često hvaliti, nagrađivati, povremeno prekoriti? Tu mjeru između prijekora i pohvale nikada nije lako odrediti; teško je sa sigurnošću govoriti o mjeri koja bi dala efikasne rezultate u razvoju uspješne ličnosti.

Zato su u Kini psiholozi izveli eksperiment sa djecom uzrasta od tri do pet godina. Učestvovalo je nekoliko stotina djece, koja su bila podijeljena u tri grupe.

Zadatak je bio da otkriju karte u špilu. U određenom trenutku učitelj bi izašao iz učionice, ali bi djeci prije toga izgovorio sljedeće rečenice: prvoj grupi ‒ da su jako pametni, drugoj grupi ‒ da su odlično uradili zadatak, a treću grupu nije posebno hvalio.
Po izlasku iz učionice psiholozi su kroz ogledalo utvrdili da su „malim lagarijama” bila sklona upravo dkeca iz prve grupe, kojoj je rečeno da su jako pametna.

Kod njih se procenat varanja povećao za čak 60 procenata ‒ virili su drugima u karte, šetali po učionici i „špijunirali” ili su jednostavno okretali špilove.

Djeca u drugim grupama su daleko manje bila sklona tome. Psiholog i profesorka Univerziteta Kalifornija Gejl Hejman, koja je i prisustvovala eksperimentu, rekla je da je bila iznenađena koliko su djeca već sa tri godine razumkela značenje pojma pametan i inteligentan.

Ona ističe da su vjerovatno mnogi od njih, da bi sačuvali povjerenje ispitivača, pribjegli malim lažima.

Iako navedeni eksperiment pokazuje socijalno ponašanje djece u grupi, to ne znači da djecu ne treba hvaliti i govoriti im da su „pametne mamine i tatine glavice.

Da li maloj djeci treba često govoriti da su pametna?

Sa nekim ljudima ste odrasli i znate ih oduvijek, ali to nije razlog da oni zauvijek ostanu vama toliko bliski i nastave da vam uništavaju život i oduzimaju energiju.

Evo koje ljude morate odaljiti od sebe što prije, savjetuje Hafington post.

Ubice snova

Ljudi koji ubijaju snove obično nemaju povjerenja u sebe, stoga ne možete očekivati da vjeruju u vas. Oni su hronični skeptici i pesimisti. Na svaku vašu sunčanu misao će poslati kišni oblak koji će vam prikazati stvari iz drugog ugla. Oni će naći grešku i manu čak i tamo gdje problem ne postoji. Njihovi komentari učiniće da počnete da sumnjate u sebe.

Nakon divne večere pitaće vas zašto nema deserta od voća nego samo od čokolade ili će vas nakon svega veoma direktno, pred svima, pitati kako je uspio da vam zagori pirinač.

Oni često smatraju da drugi svojim uspjehom ubijaju njihov uspjeh. Oni zaista ne mogu biti srećni zbog vas na duge staze i koliko god da su vam takvi ljudi bliski, trebalo bi polako da nalazite način da ih izbacujete iz života, jer će vam oduzeti mnogo energije.

Podizači prašine

Pojedini ljudi su jednostavno previše šarmantni i zavodljivi da će vas iznova navoditi da im opraštate njihove ludosti. Oni stvaraju oluju oko vas i očekuju da im se pridružite u plesanju na kiši. Vole ludilo više nego išta drugo, uključujući i vas. Beznadežno su zavisni od plivanja u mutnim vodama i adrenalina.

To je onaj tip ljudi koji se iznenadno pojavi na večeri na koju nije pozvan, najede se, popije sav šampanjac i priča svoje sulude priče svima. Njihov tajming je destruktivan kada je riječ o vašem rasporedu, a trudiće se da uvijek budu u centru pažnje i objasne vam da je njihova potreba bitnija od vaših obaveza.

Crpe vašu energiju i očekivaće da ih uvijek pratite, a rijetko će biti uz vas. Svoje ponašanje često pravdaju sa: “Znaš da prolazim kroz težak period”.

Ekcem kod beba - Zašto nastaje i kako se liječi

Dohrana beba: Treba li hranu usitniti ili gnječiti

Šta je to rodin ugriz

Šta znače dječiji snovi: Borba sa zmajem je borba sa vlastitim osjećanjima

Na koju su hranu djeca najčešće alergična

Spolna infekcija može izazvati i sterilitet, saznajte koja

Higijena i njega: Znoj je uzrok osipa na nježnoj koži dojenčeta

Psorijaza nije infektivno oboljenje i neće inficirati bebu

Šta kada beba neće da spava noću

Broj gojazne djece deset puta veći nego prije 40 godina

Između biti u pravu i biti ljubazan, uvijek budite ljubazni

Za poboljšanje koncentracije: Predmeti koje trebate eliminirati sa radnog stola

Nećete vjerovati zašto se, kad razmišljamo, češemo po glavi

Lekcije koje treba da naučite djecu do deset godina: Svi smo jednaki, poštuj svakoga

Da li maloj djeci treba često govoriti da su pametna?

Dvije najgore vrste ljudi, izbacite ih iz života

Riječ stručnjaka

Ekcem kod beba - Zašto nastaje i kako se liječi

Dohrana beba: Treba li hranu usitniti ili gnječiti

Šta je to rodin ugriz

Šta znače dječiji snovi: Borba sa zmajem je borba sa vlastitim osjećanjima

Na koju su hranu djeca najčešće alergična

Spolna infekcija može izazvati i sterilitet, saznajte koja

Higijena i njega: Znoj je uzrok osipa na nježnoj koži dojenčeta

Psorijaza nije infektivno oboljenje i neće inficirati bebu

Šta kada beba neće da spava noću

Broj gojazne djece deset puta veći nego prije 40 godina

Između biti u pravu i biti ljubazan, uvijek budite ljubazni

Za poboljšanje koncentracije: Predmeti koje trebate eliminirati sa radnog stola

Nećete vjerovati zašto se, kad razmišljamo, češemo po glavi

Lekcije koje treba da naučite djecu do deset godina: Svi smo jednaki, poštuj svakoga

Da li maloj djeci treba često govoriti da su pametna?

Dvije najgore vrste ljudi, izbacite ih iz života