RIJEČ STRUČNJAKA

U odgoju dajte mnogo mjesta bajkama, a ne gruboj realnosti

"Bebe i mame"

10.4.2018

Piše: Dr. Mersija Tanović Dervišević, pedijatar

U skladu s onim što okolina djetetu pruža, s obzirom na hranu, njegu i odgoj razvijaju se i njegove sklonosti.

Svako dijete je posebna individua, pa se prema tome mora i odgajati. Mnogo će odgojnih teškoća nastati stoga što se želi da se sva djeca iste porodice i na jednaki način odgajaju.

Zakoni odgoja

Postoje neki opšti zakoni odgoja, koji se u pojedinačnim slučajevima moraju poštivati; inače ne bude li tako, dijete će postati neposlušno, nezadovoljno, sebično i nepošteno...

Svaka faza psihičkog razvoja pokazuje neprestano novi habitus djeteta s karakterističnim sposobnostima i tipičnim reakcijama. Odgajati u skladu s tim fazama znači prije svega ne tražiti od djeteta prerano ništa čemu ono još nije doraslo, a znači to i sve djetetu pružiti onako kako to odgovara njegovoj sposobnosti primanja u određenoj dobi.

Princip pouke predškolskog djeteta je oponašanje, što mu se pokazuje to ono oponaša, prima i usvaja u svoju dubinu. Enormna sposobnost učenja i primanja utisaka dječije psihe uvjetuje i veliku osjetljivost prema pogrešno doziranim i neispravnim utiscima. Zato dijete u prve tri godine života treba čuvati i dati mu opsežnu i svrsishodnu zaštitu. Psihički razvoj će se sigurno i harmonično odvijati ako sve što djetetu služi kao uzor i što će ono oponašajući naučiti, dolazi od osobe s kojom je dijete čvrsto povezano, to je majka.

U prvoj fazi prkosa potrebno je prkosnom i plačljivom djetetu pružiti podršku da svoje JA uklopi i dosadašnji svijet njegova shvaćanja. S takvim djetetom treba postupiti mirno i dobronamjerno, sokoleći ga i tješiti, a ne ljutito, kažnjavajući ga gnjevno ili uvrijeđeno.

Postupak mora imati karakter mirne odlučnosti i radosti. Samo nerazumni očevi i majke misle da je potrebno već u ranoj dobi pokazati ko je gospodar u kući. Prkos ne treba da bude "skršen", nego dijete treba da bude pravilno vođeno. Tako će se ono polako stišati i preobraziti, stekavši potrebnu sigurnost nastupa.

Dijete treba poučiti da se igra. Treba mu pobuda, ono treba materijala, drugove u igri, a i vrijeme i mjesto za igru i to i u stanu sa roditeljima. Najbolje će pobude dobiti aktivnost fantazije pričanjem izabranih i dječijoj dobi i naravi primjerenih narodnih priča.

Preuranjene poduke

Nepotrebna je i preuranjena pouka u pisanju i računanju, zatim igra s izrazitom namjerom da se baš određene funkcije djeteta razviju. Djetetu su potrebne basne i pripovijetke, potrebne su mu šarene slike, a ne trijezne, gole i hladne realnosti.

Zdravo će se dijete samo probiti do realnosti pošto se iživjelo fantazirajući i to kad za to bude vrijeme. Fantazija se očituje u stvaralačkim činovima - igrama kao što su pomoć u kućanstvu i pri kuhanju, zabavljanje lutkama i životinjama, crtanje i slikanje kistom i pastelnim olovkama na papiru velikog formata.

Treba birati igre i igračke u kojima i od kojih će dječija mašta izgraditi nešto novo. To mogu biti uobličavanjm kamenčića, plastelina, pijeska i vode, igranje figuricama, zatim starim haljinama koje djeci služe za preodijevanje, obuvanje maminih cipela, papuča, sve će to razvijati dječiju fantaziju, ali i smisao za građenje nečega novog.

Koja je svrha odgoja

Svrha odgoja je harmoničan razvoj sklonosti koje u djetetu drijemaju. Red, ritam i konstantnost i konzekventnost preduvjeti su svake njege i odgoja koji treba da dovede do valjanog cilja.

No, red nije pedantnost, ritam, nije nemir, konstantnost, nije zagrižljivost, a konzekventnost nije oštrina. Odgojne mjere moraju biti prožete toplinom, dobronamjernošću i ljubavlju.


Vezane vijesti
Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.