Tubarni faktor je najčešći među genitalnim uzrocima infertiliteta i javlja se kod 25-50 posto pacijentica. U etiologiji tubarnog faktora na prvom mjestu su upalni procesi u maloj karlici. Seksualno prenosive bolesti, septički abortusi, puerperalne infekcije, peritonitisi, najčešće nakon purulentnog apendicitisa, podaci su na koje nailazimo u anamnezi ovih pacijentica.

Blaži oblik

Tuberkulozni salpingitis danas se rijetko javlja. Manje od 1 posto salpingitisa je specifične etiologije. Genitalna tuberkuloza je prema pravilu posljedica hematogenog širenja primarne pulmonalne infekcije, a tube su zahvaćene u skoro svim slučajevima.

Drugi po učestalosti uzrok tubarne okluzije jeste endometrioza. Patoanatomske promjene podrazumijevaju stvaranje adhezija i posljedičnu opstrukciju jajovoda. Kod početnih, blažih oblika bolesti, ove promjene su manje prisutne, pa je i procent trudnoća veći. Upotreba kontraceptivnih intauterinih uložaka je, također, jedan od faktora u nastajanju tubarnog infertiliteta naročito kod žena s komplikacijama poslije aplikacije u vidu bolova, temperature, krvarenja iz uterusa ili perforacije.

Dodatno se smatra da prisustvo uloška povećava rizik za nastajanje salpingitisa 2-4 puta. Najveći broj infekcija nastaje kada bakterije iz vagine, prateći rep spirale i adherirajući za njegovu površinu, ulaze u kavum uterusa. Osim toga, hronična inflamatorna reakcija zbog prisustva stranog tijela pospješuje rast anaerobne flore.

Ostali faktori koji dovode do tubarnog infertiliteta su ektopična (tubarna) trudnoća, tumori jajovoda, koji su rijetki, i prethodne abdominalne operacije koje dovode do stvaranja adhezija, naročito ako su udružene s infekcijom.

Steroidni hormoni

Normalna funkcija jajnika podrazumijeva sazrijevanje folikula, selekciju dominantnog folikula, ovulaciju i stvaranje žutog tijela, uz istovremenu produkciju steroidnih hormona. Pravilna ovarijalna sekrecija steroida je neophodna za kontrolu funkcije hipotalamusa i hipofize. Zajedno s jajnikom, oni čine endokrinu osovinu koja regulira ovulatorni ciklus, od kojeg zavisi fertilnost žene.

Ciklična funkcija i koordinacija sve tri komponente postignuta je na osnovu apsolutne zavisnosti adenohipofize od hipotalamičke sekrecije gonadotropin rilizing hormona (GnRH), zavisnosti jajnika od hipofizne sekrecije gonadotropina (LH i FSH) i zavisnosti adenohipofize od ovarijalne steroidne "feedback" kontrole.

Disfunkcija

Poremećaj na bilo kojem nivou ima za posljedicu neki od oblika insuficijencije jajnika koji podrazumijeva i poremećenu sposobnost reprodukcije. Kod 30-40 posto pacijentica s problemom infertiliteta sreće se neki od oblika ovarijalne disfunkcije.

Klasifikacija WHO

Poremećaji funkcije jajnika svrstani su prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije iz 1976. godine:

I grupa - Nedostatak funkcije osovine hipotalamus - hipofiza

II grupa - disfunkcija osovine hipotalamus - hipofiza

III grupa - Insuficijencija jajnika

IV grupa - Kongenitalni i stečeni poremećaji genitalnog trakta

Hiperprolaktinemija

V grupa - Hiperprolaktinemija usljed lezija - tumora u predjelu hipotalamus - hipofiza

VI grupa- Hiperprolaktinemija bez lezija u predelu hipotalamus - hipofiza

VII grupa - Amenoreja zbog lezija u predjelu osovine hipotalamus - hipofiza s normalnim ili sniženim vrijednostima prolaktina.

Endometrioza

U etiologiji ovarijskog faktora najčešće su prisutni endokrina disfunkcija i endometrioza. Poslije njih slijede upale, sindrom policističnih jajnika, tumori i aberacije seks hromozoma.

Piše: Prof. dr. Kenan Drljević

Ginekološka ordinacija „Dr. Kenan Drljević“

Zagrebačka 79, Sarajevo

033/659-929