Dohrana je značajan period u dojenačkoj dobi, jer dijete unosom druge hrane, osim mlijeka, počinje s postepenim privikavanjem na hranu drugog okusa, konzistencije, boje i mirisa. Da bi se počelo s dohranom, dojenče mora postići određeni stepen razvoja te je period oko 6. mjeseca najidealniji. Starije dojenče s već razvijenim okusom i uopće psihomotornim sposobnostima odbijat će hranu i početak dohrane neće biti uspješan.

Prije trideset i više godina u prehrani dojenčeta primjenjivali su se gotovo neprirodni "revolucionarni" stavovi u pogledu početka dohrane, tako da su sokovi davani u dobi od mjesec, a kašice od 2,5 mjeseca. Labor testovima dokazano je da je metabolizam dojenčeta nezreo i da ne može asimilirati drugu hranu osim majčinog ili adaptiranog mlijeka. 

Majčino mlijeko

Stavovi u prehrani se mijenjaju, ne samo zbog trenda povratka svemu što je prirodno nego i novim saznanjima temeljenim na naučnim istraživanjima. U majčinom mlijeku količina minerala i bjelančevina te željeza dovoljna je za prvih šest mjeseci. U toj dobi dojenče brzo napreduje u razvoju motorike, jačaju mu mišići... stoga mu je potrebna veća količina spomenutih materija. Naravno, mliječne obroke na prsima ili adaptirano mlijeko mora dobivati cijelu prvu godinu života, jer mlijeko je najbogatiji izvor kalcija potrebnog u građi kostiju, ali i drugih organa.

U dobi od šest mjeseci gubi se refleks izbacivanja hrane iz usta, počinje hvatanje predmeta rukama i njihovo prinošenje ustima.

Dojenče je sve sigurnije, javljaju se prvi zubići, sazrijevaju funkcije gastrointestinalnih enzima pa je vrijeme da se u ishranu postepeno uvode druge namirnice osim mlijeka. Voćni sokovi su obično prva namirnica koju dijete dobije. Prvi dan kašičica, drugi dan dvije i tako svaki naredni dan po jedna kašičica više. Taj proces navikavanja traje jednu sedmicu i daje se samo jedna vrsta voća, recimo samo jabuka. 

Zatim se uvode voćne kašice po istom sistemu: prvi dan jedna kašičica, drugi dvije itd... Voće s raskuhanom rižom ili rižinim ili kukuruznim pahuljicama daje se u zamjenu za jedan obrok. Voćnom kašicom dojenče dobiva dodatni energetski unos, vitamine, minerale i balansne materije korisne za peristaltiku crijeva. Na isti način postepeno se uvodi povrće... da bi na kraju kašica sa povrćem i mesom zamijenila jedan mliječni obrok... 

Povrće je korisno jer uz biljne bjelančevine dojenče dobije mineralne, vitamine i balansne materije. Balansne materije su celuloza, pektin te biljne gume, a imaju osobine vezanja vode i na taj način povećavaju voluminoznost crijevnog sadržaja, djelovanjem crijevnih bakterija odvijaju se procesi koji pospješuju crijevnu peristaltiku i izlučivanje stolice.

Šta i kada

Hrana za dojenče od šest do osam mjeseci:

• Voće - jabuka, banana, kruška, breskva, kajsija.
• Povrće - mrkva, krompir, špinat, blitva, tikvice, brokule, karfiol.
• Meso - piletina, bijelo meso.
• Hrana za dojenče od osam do deset mjeseci:
• Voće, postepeno dodavati uz navedeno i sljedeće voće: jagode, maline, kupine...
• Povrće: Uvoditi mahune, grašak, paradajz.
• Meso, osim piletine dodavati puretinu, mlado meso (teletina, janjetina) i riba.
• Žitarice: keks, hljeb, tjestenina..

Od devetog mjeseca - 1/4 žumanca (tvrdo kuhano jaje) dva puta sedmično te uvesti svježi sir, jogurt, vrhnje.

Hrana za dojenče od 10 do 12 mjeseci:

• Voće - sve navedeno te u 12. mjesecu postepeno uvoditi limun, narandžu, grejp.
• Povrće - kupus, kelj, hraštika, grah.
• Meso - uvesti junetinu, govedinu.
• Od dvanaestog mjeseca cijelo jaje.
• Masnoće, maslac, suncokretovo i maslinovo ulje..

Od desetog mjeseca hranu treba soliti, bez drugih začina. Već tada dijete može uzimati hranu prstićima iz svoje zdjelice.

Devet važnih pravila

Kada hranite dojenče pokušajte ga staviti tako da se gledate licem u lice (najbolje u dječiju zdjelicu ili nosiljku) dati mu u ruke kašičicu...

1. U početnoj fazi hrana mora biti usitnjena (miksana), ne previše gusta.
Kada dijete dobije prve mliječne zubiće, čestice hrane ne moraju biti presitne.

2. Djetetu treba dati vremena da se navikne, da prihvati novi način ishrane.

3. Od presudnog značaja je i strpljenje roditelja, dijete treba polako naučiti da uzima ponuđenu hranu.

4. Ukoliko dijete odbije određenu vrstu hrane, npr. špinat, ne smije se reći "ne voli" špinat, treba mu ga ponuditi nakon pet-šest dana i ono će ga prihvatiti. Majka mora biti uporna i strpljiva.

5. Nove namirnice treba uvoditi postepeno, navikavanje na jednu vrstu treba trajati jednu sedmicu.

6. U kašice se dodaje mlijeko koje dijete uzima, ako je dojenče, lakše će prihvatiti novu kašicu doda li joj se malo izdojenog majčinog mlijeka.

7. Dohranom se dijete navikava i na drugačiju tehniku hranjenja, hranu dobije kašičicom, a sok ili čaj pije iz šolje ili svoje čaše.

8. Količinu obroka dijete samo regulira. Kad je sito, okrene glavu ili izbaci hranu iz usta.

9. Nije preporučljivo insistiranje na jelu ako dijete pokaže da je sito. 

Voćne sokove i voće ne treba šećeriti, jer se tako nepotrebno stvaraju loše navike za zaslađenom hranom.

 

Dr. Mersija Tanović-Dervišević

Ordinacija Dervišević
Ibrahima Ljubovića 26, Sarajevo
Tel: 061-194-855