O ulozi majke u odgoju djeteta mnogo se zna, no šta je s ulogom oca? Uloga oca je neizmjerno važna u odgoju djeteta. Prvenstveno u odgoju djevojčice koja će jednog dana izrasti u ženu. Za mnoge žene odnos s ocem ispunjen ljubavlju i povjerenjem je tek nedostižan ideal.

Jedna od njegovih glavnih uloga 

Mnogo puta u savjetodavnom radu vidim žene koje teško prihvataju mušku stranu sebe, najčešće nesvjesne da u njima uopće postoji taj dio. Ako je odnos s ocem bio nefunkcionalan tada žena u odrasloj dobi:

- Bira, održava i teško prekida odnose s pogrešnim partnerima (odnosno ostaje u nezadovoljavajućoj vezi unatoč mogućnosti odlaska).

- Ima nisko samopoštovanje i samopouzdanje.

- Više vjeruje drugima nego samoj sebi.

- Bori se s usamljenošću i osjećajem praznine.

- Previše jede ili bježi u neku drugu ovisnost.

- Radi posao koji je ne ispunjava.

- Neprestano je jaka ili slaba.

- Ima strah od odbacivanja i neprihvatanja.

Iako je uloga majke u razvoju i odgoju djevojčice jako važna, odnos s ocem snažno utječe na razvoj kćerke. Otac je prva muška figura u njenom životu, ali i glavna osoba koja oblikuje njen odnos s muškim načelom koje se krije u njoj samoj. Prema Jungu, to muško načelo u svakoj ženi naziva se animus.

Otac snažno utječe na njenu jedinstvenost, individualnost i različitost. On je drugačiji od nje i njene majke. Jedna od njegovih glavnih uloga u djetinjstvu je da izvede kćerku iz zaštićenog svijeta majke u vanjski svijet. Njegov stav prema poslu i uspjehu utjecat će na stavove njegove kćerke. On je uzor autoriteta, snage, odlučnosti, ustrajnosti, odgovornosti, načina odlučivanja, reda i discipline.

Kada je djevojčica dovoljno stara, on se povlači da bi ona mogla dalje sama razvijati u sebi prenesene vrijednosti i ideale. Postoje dva načina odnošenja prema kćerki u toj fazi razvoja – pretjerana krutost i prevelika ležernost (slabost). Iako većina očeva ima mješavinu ta dva stila u odgoju, ipak često je jedan stil više izražen od drugoga.

Slab otac

Ovakav otac nema u sebi razvijen unutarnji autoritet, uspostavljeni red i disciplinu kao ni razvijene zdrave granice. Upravo iz tog razloga ne može ni svojoj kćerki prenijeti te osobine i vrijednosti. Najčešće on ostaje u ulozi „vječitog dječaka“. Oni su vrlo često kreativni i imaju veliki smisao za rad, no taj nalet euforije kratko traje jer nemaju dovoljno snage, ustrajnosti i volje završiti ono što započnu.

Slabost oca u odgoju djeteta može se očitovati na više načina, neki od njih su: otac se ne može nositi s roditeljskom ulogom pa iako ostaje fizički prisutan, sve prepušta majci, potpuno napušta svoje dijete, ostaje prisutan, ali dijete ne dobiva očinski uzor jer je otac u nekoj ovisnosti, većinom ne mari za dijete jer mu je sva pažnja na njemu, ponaša se loše prema djetetovoj majci i prema djetetu.

Ovdje je zanimljivo da takvi muškarci nađu ženu koja je potpuno suprotna od njega. Pronalaskom žene sa suprotnim osobinama, ovakav muškarac postaje cjelovitiji i tako nastavlja nesvjesno živjeti svoje poznato stanje.

Žena koja odrasta uz ovakvog oca jako često ima majku koja je ambiciozna, teži perfekcionizmu i ima kontrolirajući stav. Takva majka je potisnula svoje ženske osobine kako bi mogla zamijeniti muškarca koji je „slabiji“. No, što se događa s djevojčicom koja odrasta u takvoj porodici?

S jedne strane, ona želi biti poput majke koja „sve zna i sve može“ i nesvjesno bježi od slabosti svoga oca. U kasnijoj dobi na isti način bježi od svoje slabosti, odnosno bježeći od svog muškog dijela, bježi od sebe same.

Prestrog otac

Ovakvi očevi su pretjerano kruti, autoritativni, teški, hladni te ponekad ravnodušni. U odgoju naglasak stavljaju na poštivanje reda i discipline te na poslušnost, dužnost te poštivanje normi i pravila. Često, osim riječima, znaju dijete i fizički kažnjavati. Vjerovatno je na isti način i u njihovoj porodici sve rješavano.

Teško se nose s osjećajima, kreativnošću i spontanim izražavanjem jer vole sve „pod kontrolom“. Djevojčice takvih roditelja vrlo rano nauče odvojiti se od svoje osjećajnosti i spontanosti te odbaciti svoj ženski instinkt. 

Ovi očevi znaju imati visoka očekivanja. Djevojčica nauči da mora biti najbolja u sportu, školi, nikada ne smije pogriješiti, ukratko, mora biti najbolja u svemu.

U odrasloj dobi, ove žene će nastaviti biti iznimno stroge prema sebi, ali i drugima, jer im je to poznato stanje na koje su navikle. Potrebno je mnogo energije da bi održavale uvjerenje „Ja sam uvijek dobro.“.

Strogi očevi najčešće odabiru žene koje su ostale u ulozi „vječne djevojčice“, koje ne mogu izraziti sebe i svoju žensku stranu u tom odnosu. Upravo iz tog razloga, njihovo dijete preuzme više očevih osobina, a majčinu nježnost, intuitivnost i osjećajnost potisne i nauči doživljavati kao slabost.

 Ako je otac u većini situacija na dječije suze reagirao neprihvaćanjem, vrijeđanjem ili ironijom, odrasla žena će na sve moguće načine pokušati pobjeći od svoje slabosti.