Dok mnogi zbunjuju djecu pitanjima "Koga više voliš - mamu ili tatu?", roditelje niko ne pita koje dijete najviše voli jer se podrazumijeva da ih sve voli podjednako. Da li je to zaista tako?

Da li mama isto voli dijete koje ima 12 godina, kao bebu od 3 mjeseca? Da li redoslijed rođenja utječe na pažnju koju roditelji poklanjaju djeci? Sve to je otkrila Martina Šmitran, psihoterapeut i socijalni pedagog za emisiju "Jutro" na TV Prvoj, prenosi Yumama.rs.

Različite psihološke projekcije

- Mi smo kao ljudi različiti i nikad na istu situaciju, tako ni na različito dijete ne možemo da reagujemo isto. Najprije vrijeme rođenja djeteta je različito. Kada se prvo dijete rodi, mi smo mladi roditelji i nemamo iskustvo kako je to biti roditelj, možda imamo neke ideje - "ja ću da budem bolji roditelj nego što su meni bili moji". Tu postoje različite psihološke projekcije, a svako sljedeće dijete podrazumijeva neko novo razdoblje, neki naš drugačiji razvojni status. Mi smo već neko vrijeme sa partnerom, možda smo umorniji, možda smo još prisniji. Zatim postoje razlozi finansijske prirode, a mi smo bili negdje nesređeni finansijski, pa smo bili više fokusirani na sigurnost, a manje na dijete ili možda više na dijete...

Srednje dijete

Tako da postoje različiti faktori i okolnosti koje nam ne omogućavaju da mi uvijek imamo isti odnos ni prema djetetu, ni prema samom sebi. Zato se možda dešava da mi različito reagujemo na dijete" - objasnila je psihoterapeutkinja.

U porodici s više djece, Šmitran je istakla da roditelji vole svu djecu, samo se svakom djetetu različito pristupa, kao i da je srednje dijete često u najizazovnijem položaju:

- Redoslijed rođenja djeteta je izuzetno važan. Prvo dijete je uglavnom glavna zvijezda porodice, baka, deka... I onda kada se desi drugo dijete, zapravo ta pozornost se smanjuje. Kod porodica sa više djece, specifično je da uvijek kažu srednjem djetetu je najteže. Zašto? Zato što mora da se zapravo povinuje autoritetu starijeg djeteta i da bude stalno u takmičenju sa najmlađim djetetom koje se zapravo favorizuje, jer kako možeš toj slatkoći bebe da „konkurišeš“. Zato se kaže da je srednje dijete najsamostalnije i u sebi zapravo otvori neke vještine kako bi „konkurisao“ i tom najstarijem bratu i najmlađem. Na taj način zapravo i roditelj - mi djecu volimo isto, ali tretman djeteta nikada nije isti - ističe psihoterapeutkinja.