Djetinjstvo u Jugoslaviji se veoma razlikovalo od djetinjstva danas. Danas je tehnologija uzela maha, a samim tim, djeca se odgajaju na drugačiji način. Ranije su roditelji djecu pripremali za život drugačijim metodama, dok se čini da su neke vještine bile veoma korisne (a današnja djeca ih nemaju).

U školama su se učile određene vještine

U Jugoslaviji su djeca su učila raditi. I, što je najvažnije, to su bile korisne vještine, one koje su ljudima ostale do kraja života. I da, nije sve bilo ograničeno na sate rada. Svi su imali hobije, koji su se, vrlo često, odnosili i na rad rukama.

Djevojke su znale šiti, plesti, vesti, dječaci su mogli razumjeti radio ili elektroniku. Kao rezultat toga, djeca su do kraja školovanja mogla mnogo bolje služiti sebi, a također su imala normalan obim interesa. Sada se dijete od 10 godina po ovom pitanju ne razlikuje mnogo od 18-godišnjaka.

Djeca su više komunicirala

Nekada su djeca učila kako se razgovara sa starijima, kako s mlađima, tako i s vršnjacima. Nije bilo izbora, pa su čak i introverti stupili u kontakt i nalazili tek nešto tiše igre, naprimjer, birali su šah jedan na jedan, a ne bučan nogomet u dvorištu.

Kao rezultat toga, općenito gledano, djeca u Jugoslaviji su imala mnogo bolje komunikacijske vještine. Izrastali su u ljude kojima nije bio problem razgovarati sa strancem, a znali su i kako bolje održavati kontakt s prijateljima.

Znali su popraviti pokvareno

Savremena djeca su na neki način razmažena potrošačkim društvom. I jednostavno ne smatraju potrebnim popravljati ono što je pokvareno. Zašto, ako možete kupiti novu stvar? Djeca u Jugoslaviji su mogla popraviti peglu, haljinu, cipele, igračke i mnoge druge stvari. U skandinavskim zemljama, s veoma visokim prosperitetom stanovništva, došli su do istog zaključka – zašto uvijek kupovati novo, ako možete popraviti staro? Međutim, današnja djeca to ne znaju.