Često slušamo o tome da su videoigrice povezane s pojačanim nasiljem među mladima.

Jedan dio Univerziteta Stenford, posvećen vezi između tehnologije i mentalnog zdravlja (Stanford Brainstorm Lab), proteklih mjeseci je detaljno provjeravao 82 medicinska istraživanja koja ispituju bilo kakvu vezu između igranja videoigara i nasilnog ponašanja.

Konačni zaključak

Konačni zaključak istraživanja je da ne postoji direktna uzročno-posljedična veza između igranja videoigara i nasilja u stvarnom životu, barem kada je u pitanju namjera da se fizički naudi nekome.

Ovom analizom obuhvaćen je svaki vid fizičkog nasilja, od običnog gurkanja do pokušaja ubistava, kao i trenuci neposredno nakon objavljivanja online videoigara koje u sebi imaju komponentu pucanja iz neke vrste oružja.

S podacima od tri decenije unazad, nije pronađena veza između te dvije aktivnosti, čak su istaknute i pojedine koristi od umjerenog i povremenog igranja videoigara.

Društvena komponenta

Mnoge od njih zahtijevaju od igrača da riješe probleme, što ih priprema za mnoge izazove u stvarnom svijetu, a dosta njih ima društvenu komponentu koja pomaže protiv osjećaja izolacije i tuge.

Sve ovo ne znači da one ne mogu biti opasne i zarazne, jer se mora itekako voditi računa koje i kakve videoigre neko igra, naročito dijete, kao i koliko dugo vremena provodi u njima, da bi se izmjerio efekt na njegov stvaran život.

Ono što djeluje izvjesno iz ovog istraživanja jeste da se nasilje u stvarnom svijetu ne može tek tako pripisati prostom igranju videoigara, već je to mnogo dublji problem koji iziskuje rjaešavanje na sistemskom nivou.