Djeca se vrlo često ne slažu s roditeljima, a to je najviše izraženo u pubertetu i tim kritičnim godinama za svako dijete, kada misle da ih niko ne razumije i ne podržava. Brojne studije kažu da sve potiče iz ranog djetinjstva, pa tako i "talenat" za laganje.
Roditelji, naravno, igraju veliku i najvažniju ulogu u odrastanju djeteta i u formiranju njegovog karaktera. Često niste ni svjesni da djeca prihvataju model ponašanja koji imaju pred sobom.
Nemojte im davati lažna obećanja, jer ona to pamte i usvajaju kao pravi sistem po kom treba da rade. Na primjer, "dobit ćeš igračku ako pojedeš sve iz tanjira" je odličan uvjet da ga naučite da treba sve da pojede, ali najgora moguća metoda vaspitavanja ukoliko ga izigrate i ne kupite obećanu igračku kao nagradu.
Kada je taj prijelomni trenutak kad počnu da nas lažu i koja djeca imaju veće predispozicije da izrastu u lažove? Stav psihologa je da strogi roditelji često izazivaju kontraefekat i stvaraju lažove od svoje djece. Njihov sistem zabranjivanja se pokazao kao prilično loš. Djeca koja se boje da kažu istinu i pribjegavaju laganju, imaju velike šanse da vremenom postanu sve bolji lažovi i da im to postane praksa u životu kad god treba izbjeći nešto loše ili ukloniti krivicu sa sebe.
U određenom periodu je karakteristično za djecu da lažu, ali to su uglavnom nemoguće stvari i vremenom, kako sazrijevaju, to prolazi. Ukoliko vaše dijete uporno laže, čak i za neke ozbiljnije stvari, problem može da bude nešto u porodičnoj svakodnevici što ga na to podstiče.
Roditeljstvo je jako kompleksno. Vaš tretman strogoće i kažnjavanja ga je naučio da ćete vi biti sretniji i zadovoljniji ukoliko čujete ono što želite, a on će istovremeno izbjeći kaznu. Bježanje od realnosti napravit će pravog malog uvježbanog lažova kom će to postati svakodnevnica i normalna pojava.
Morate malo popustiti i pokušati da ostvarite prijateljski odnos s djetetom, tako da se ipak zna ko je roditelj, ali i da ima osjećaj da vam uvek sve može reći. I zapamtite, mala djeca su veliki psiholozi!