Može li se uopće dati odgovor na vječnu dilemu - ko je "teži" za odgajanje, odnosno čije podizanje i odgajanje predstavlja veći izazov? Jesu li to djevojčice ili dječaci? 

Stručnjaci kažu da je svako dijete individua za sebe i od toga treba poći u pokušaju davanja bilo kakvog odgovora na ovo pitanje. Sve, dakle, ovisi o osobenosti svakog djeteta.

Okruženje u kojem se dijete odgaja ima presudnu ulogu, ali je nepobitna istina da postoji razlika u načinu na koji odgajamo djevojčice i dječake od samog njihovog rođenja.

Istina je također da se mozak i kompletan razvoj različitih spolova odvijaju na različite načine, što utječe na njihovo ponašanje. Strulnjaci navode kako roditelji odgajaju dječake i djevojčice na različit način, jer to diktiraju njihove razlike od samog rođenja. Jednostavno, mozak djevojčice i mozak dječaka nisu "umreženi" na isti način.

Može li se uopće reći čiji je odgoj "izazovniji"? Zavisi iz kojeg ugla posmatrate ovo pitanje. Dakle, zavisi da li je riječ o disciplini, sposobnosti komunikacije, učenju, samopoštovanju ...

Disciplina

- S kim je teže? S dječacima  

Zbog čega se čini da dječaci ne slušaju? Kao da im čulo sluha nije jednako dobro razvijeno kao kod djevojčica, jer se razlika u poslušnosti sve više odražava kako djeca odrastaju. Djevojčice imaju senzitivnije čulo sluha, a verbalni centri u mozgu kod njih se razvijaju mnogo brže nego kod dječaka.

To znači da djevojčice reagiraju mnogo pozitivnije na, nazovimo ih, "strategije dicipliniranja" kao što su pohvale ili opomene. Dječacima trebaju mnogo češća upozorenja i opomene i zato nam se ponekad čini da nas ne čuju i da su "gluhi" na naše priče.

Ove razlike u razvoju manifestiraju se u kasnijim razlikama u ponašanju, pa su tako rezultati brojnih istraživanja pokazali da je omjer između dječaka i djevojčica, kada je riječ o poremećajima ponašanja, čak pet naspram jedan u korist dječaka.

Ti se poremećaji pojavljuju u različitim oblicima, od hiperaktivnosti do raznih devijantnih poremaćaja ponašanja. Dječaci obično pokazuju naznake robusnog ponašanja i agresivnosti, što je kod djevojčica mnogo rjeđe.

Komunikacija

- Ko je "teži"? Opet prednjače dječaci  

Od samog rođenja, djevojčice pokazuju mnogo veću zainteresiranost za boje i vizuelne efekte, dok dječake mnogo više privlače pokreti, različiti tonovi i slično.

Mogli bismo pojednostaviti i reći da su dječaci od malih nogu orijentirani na akciju, a djevojčice na ljudska bića i lica koja ih okružuju, te su stoga djevojčice mnogo sposobnije u čitanju signala bez riječi, kao što su recimo izraz lica i boja glasa.

Dječaci kasne kada je riječ o vještini govora i općenito koriste ograničeniji vokabular u odnosu na djevojčice. Stoga im povezivanje riječi i osjećanja vrlo često pravi veliki problem.

Samopoštovanje

- Ko je jači? Dječaci  

Razvoj zdravog imidža o sebi je izuzetno bitan za svako dijete. Međutim, djevojčice pokazuju manji nivo samopoštovanja i sigurnosti u sebe. Može se reći da ženski rod općenito teži da na prvo mjesto stavi tuđe želje i potrebe, dok su u drugom planu vlastite želje i osjećanja.

Ali, ne želimo vas navesti na pogrešan zaključak. Bitno je kod svakog djeteta razviti osjećaj za brigu o drugima, ali je pri tome važno izgrađivati unutrašnju snagu, pogotovo kod djevojčica.

Još je jedan faktor bitan kada je riječ o razlikama u ponašanju djevojčica i dječaka. To je slika o vlastitom izgledu, vlastitom tijelu. Drage mame, vodite računa šta ćete reći kada stanete pred ogledalo pred svojom djevojčicom. Ona vas počinje kopirati već od malih nogu.

Učenje

- Ko je "teži"? Dječaci  

Dječaci i škola i nisu baš najsretnija kombinacija. Već od prvog susreta sa školom dječaci zaostaju za djevojčicama kada je riječ o razvoju sposobnosti koncentracije i praćenja nastave, samokontrole i jezičkih vještina. Djevojčice su tu uglavnom mnogo jače.

To je kažu stručnjaci posljedica drugačijeg razvoja mozga kod dječaka i djevojčica. Jedna od oblasti u kojima djevojčice zaostaju je doživljaj prostora što se odražava na slabije sposobnosti učenja u oblastima kao što je recimo geometrija.

Ključ je ipak u rukama roditelja koji i dječacima i djevojčicama trebaju nastojati stvoriti što više mogućnosti za pravilan razvoj njihovih sposobnosti.