Braća i sestre izgrađuju posebne, intimne odnose koje poznaju samo oni, ali trebali bi ih upoznati i roditelji. Nakon suparništva i ljubomore nastaje zajedništvo, mlađi brat ili sestra postaju na određen način ovisni o starijima.
U porodici svako dijete traži i treba dobiti sigurnost, učiti se odnosima s drugima, jer mu odnosi u porodici pomažu izgraditi ličnost. Roditelji u tome imaju važnu, ali ne i najvažniju ulogu.
U odnosu s bratom ili sestrom dijete otkriva druge i bolje upoznaje sebe, uči da razmjenjuje osjećanja i dijeli, prihvata određene stavove i ponašanja. Odnos između braće i sestara u djetinjstvu utječe na osobine odrasle ličnosti.
Zato bi roditelji morali znati - svako je dijete jedinstveno, a svađe među braćom i sestrama su neizbježne. Zato:
1. Poštujte razlike: Neka uvriježena mišljenja o tome koliko razlika u godinama ili činjenica da odrastamo uz brata i sestru ili sami, utječe na karakterne osobine ne treba shvatiti kao pravilo, a još manje služiti se njima kao obrascima u vaspitanju.
Jedna od predrasuda je mišljenje da su jedinci samoživi i da ne žele dijeliti emocije i stvari. Nju pobijaju brojni primjeri iz svakodnevnog života.
Isto je i s tvrdnjom da se sva starija djeca više trude, lakše preuzimaju odgovornost, nastoje ispuniti očekivanja roditelja.
Ili da "srednja" djeca teško pronalaze svoje mjesto u porodici i da, u skladu s tim, kasnije u životu imaju problema s identitetom.
Među pogrešna mišljenja spada i ono da su najmlađa djeca jako razmažena, pa su kasnije neodgovorna, imaju slobodniji i otvoreniji stav prema roditeljima, te da kasnije tokom života lakše donose odluke.
Istina je da je svako dijete jedinstveno, jedinstven je i njegov položaj u porodici i toga bi se trebalo pridržavati u pristupu djeci i u njihovom vaspitanju.
2. Prihvatite suparništvo i ljubomoru među svojom djecom: Zajedništvo i dijeljenje, ali i svađe i suparništvo prirodan su i neizbježan dio zajedničkog odrastanja. Ti odnosi pomažu u sazrijevanju, izgrađivanju ličnosti.
Većina roditelja mašta o prijateljskom odnosu među djecom, odnosu ispunjenom ljubavlju i razumijevanjem, savršenom skladu među njima i teško se mire s dječijim svađama i razmiricama.
Ali, svađe su neizbježne, a psiholozi tvrde da su i poželjne, naravno u određenoj mjeri, baš kao i suparništvo. U nadmetanju s bratom ili sestrom dijete ispituje svoje sposobnosti i pokušava dosegnuti neke ciljeve i granice, rješava svoje probleme, postaje jače, uči kako da dokaže svoju ideju, nametne svoje mišljenje. Kroz takav odnos dijete upoznaje teškoće i uči prihvatiti poraz.
