Kada dijete počne ići u vrtić ili na neki drugi način češće stupati u kontakt sa svojim vršnjacima, nije nikakva rijetkost da pokaže izvjesnu dozu sebičnosti kada se radi o dijeljenju svojih igračaka s drugima.  

Ovo je naročito česta pojava ako dijete ni kod kuće nikada nije ni sa kim dijelilo igračke - jedinče je ili ima brata ili sestru koji su toliko stariji da se ne zanimaju za istu vrstu igračaka.

Šta uraditi u takvoj situaciji? Kako dijete naučiti velikodušnosti?

Ono što neki roditelji pokušavaju jeste da dijete prisile na podjelu igračke s drugima - da mu jednostavno uzmu igračku i daju je drugom djetetu.

Ovo je loša ideja, jer tako kod svog djeteta izazivaju osjećaj straha i nesigurnosti - zašto mu mama i tata uzimaju igračku? Dijete će se samo bojati da će mu igračka biti oteta, pa će još manje željeti da je s nekim dijeli.

Još jedan pokušaj roditelja jeste da dijete nazovu cicijom, ali i to ima slab efekat. Dijete to najčešće ne shvati kao pokudu - samo prihvati da je cicija i tako se i ponaša.

Ono što sva djeca vole jesu pohvale. Zato je dobra ideja pohvaliti ga kad samo podijeli svoju igračku s drugim djetetom (a to će se prije ili kasnije sigurno desiti).

Isto tako, korisno je skrenuti mu pažnju na to koliko uživa kad se igra s tuđom igračkom i navesti ga na razmišljanje o tome da je najljepše kad svi dijele igračke, jer tada ima najviše različitih igračaka - i to za svakog.

Kada ide u goste prijateljima koji i sami imaju dijete, vršnjaka vašeg mališana, dobro je ne ponijeti omiljenu igračku vašeg djeteta, kao ni neku drugu igračku čiji bi gubitak ili oštećenje (a to se uvijek može desiti) ražalostili ili naljutili vaše maleno.

Samo moja igračka!

Nije dobro ni predlagati djetetu da svoju omiljenu igračku dijeli s nekim. Zgodno je da ono ima bar neku igračku koja će biti "samo njegova" i koju nikada i ni sa kim neće dijeliti, izuzev ako samo to ne poželi.