Uobičajeno je uvjerenje da je ljubav roditelja prema djetetu urođena, da se pojavljuje gotovo automatski, već s prvim pogledom na novorođenu bebu. Mnogi tvrde da postoji i prije porođaja. 
Kasnije, tokom roditeljstva, mame koje su sigurne u postojanje svog majčinskog instinkta, ovo svoje uvjerenje potkrepljuju brojnim situacijama kada ih upravo instinkt nije prevario, iako je, možda govorio suprotno od mišljenja ljekara ili iskusnijih mama.
S druge strane, ukoliko neka mama ne osjeti odmah bezrezervnu ljubav prema svojoj bebi, pod pritiskom predrasuda i očekivanja sredine - lako može pomisliti da sa njom nešto nije uredu. 
Naučna istraživanja i pokušaji eksperimenata nisu potvrdili postojanje majčinskog instinkta. Naprimjer, intuitivne procjene žena u trudnoći da li nose muško ili žensko dijete nisu dale statistički značajne rezultate. 
Emotivni signali
Većina roditelja ima dobar osjećaj za svoje dijete i intuitivno osjeća šta treba raditi. Poznato je da mame brzo nauče da raspoznaju šta koji plač njihove bebe znači (glad, grčevi, potreba za dodirom...), i brzo uspijevaju raspoznavati neverbalne emotivne signale svoje djece. 
Ipak, to još nije pouzdan znak da ove mame posjeduju neki poseban instinkt. Izvjesnije je da je njihova briga za dijete, požrtvovanost i beskrajna ljubav utjecala na formiranje ovog posebnog odnosa između njih i djeteta. 
Veoma se rijetko, međutim, govori o očinskom instinktu. Ukoliko je majčinski instinkt uslovljen biološkom sposobnošću žena da rađaju, može li se govoriti i o očinskom instinktu, kao intenzivnoj želji za potomstvom? 
Odnosno, može li se ta želja smatrati toliko jakom da poprima obrise instinkta? 
Stručnjaci smatraju da se ne može govoriti o očinskom instinktu, već o velikoj odgovornosti da socijalno zbrinu i zaštite djecu i porodicu. 
Ljubav jednog tate nastaje kao rezultat vremena provedenog s djetetom, pa je i očinski osjećaj zapravo, refleksivan i svjestan. Jasno, čim je refleksivan i svjestan, ma koliko snažan bio, nije instinkt. 
Vjera u sebe
Ukoliko mislite da nemate majčinski instinkt ne opterećujte se. To nikako ne znači da ste loša majka. 
Naime, važno je da ste posvećeni svom djetetu, da mislite o sebi kao roditelju, da preispitujete svoje postupke, da se ne plašite zatražiti pomoć kada se osjetite nesigurno, da ste uporni u rješavanju konflikata razgovorom... 
Pružite li djetetu veliku količinu ljubavi i sigurnosti u najranijem djetinjstvu utrli ste put za kasniji razvoj normalne i zdrave ličnosti. 
Svojim stavom u odgoju, bio on prožet majčinskim instinktom ili ne, svojom emotivnom toplinom, prepoznavanjem djetetovih potreba - utječete na stvaranje samopoštovanja kod djeteta, njegovu vjeru u sebe, ali i u svoju okolinu. 
Naprimjer, ukoliko vi više provodite vremena sa svojom bebom, očekivano je da ćete je bolje poznavati i prepoznavati njene potrebe, nego naprimjer, vaša majka, bez obzira na to što je ona možda odgojila petoro djece.

Pružite li djetetu veliku količinu ljubavi i sigurnosti u najranijem djetinjstvu utrli ste put za kasniji razvoj normalne i zdrave ličnosti

Majčinski instinkt - stvarnost ili mit

Neki blagi poremećaj teško je pojasniti kad beba još ne govori, a određene smetnje mogu mamu uplašiti bez potrebe. Ponekad ni starije dijete nije u stanju riječima izraziti nelagodu ili bol. Zato roditelji trebaju poznavati simptome i naučiti kada mogu djelovati sami, a kada treba potražiti savjet ili pregled kod ljekara. Pogledajmo po pojedinim simptomima koje ćete primijetiti, šta znače i kako se treba ponašati.
Abdominalna bol
Djecu vrlo često boli stomak. Abdominalna bol može biti akutna i hronična. Dijete koje boli trbuh ne trebate tjerati da jede, već da pije mnogo tekućine. Ako bol traje duže od tri sata i ne jenjava, pozovite ljekara. 
Abdominalna bol može biti simptom upale slijepog crijeva, zakrčenja crijeva ili infekcije urinarnog trakta. Pri određivanju uzroka boli bitno je znati da li se javila visoka temperatura, gubitak težine, dijareja ili konstipacija. Tačna lokacija boli, koliko dugo ona traje te šta pruža olakšanje, također su korisne informacije za ljekara. 
Kašalj
Kašalj je simptom koji se najčešće javlja i kod obične prehlade. Nekad može biti znak ozbiljnijih problema, naročito ako dijete ima poteškoća s disanjem. Ako tih poteškoća nema, pomoći mu možete vlaženjem zraka, eliminiranjem izloženosti dimu cigareta te korištenjem sirupa. 
Otečene žlijezde
Nije rijetkost da, kao posljedica neke infekcije, žlijezde oteknu i stvore gute na dječijem vratu i drugim dijelovima tijela. Limfni čvorovi proizvode antitijela, pa često nateknu oni koji su blizu mjesta upale. 
Povećana žlijezda u području vrata obično je uzrokovana upalom grla, zuba ili nekom infekcijom unutar usta. Žlijezde ispod pazuha otječu nakon upala u rukama, često nakon mačije ogrebotine. 
Mogu oteći i žlijezde sa stražnjeg dijela glave, iza i ispred ušiju i na slabinama. I sami limfni čvorovi mogu biti upaljeni. Tada se ubrzano povećaju, postaju crveni i osjetljivi.
Otečene žlijezde, ako nema crvenila i boli, obično nisu zabrinjavajuće i same se povuku. Ako dijete ima otečene žlijezde po cijelom tijelu, visoku temperaturu, gubi na težini ili ako žlijezda ne prestaje rasti, obavezno ga odvedite ljekaru. 
Curenje iz nosa
Uz kašalj, curenje iz nosa često je simptom prehlade. Nerijetko je uzrokovan alergijama. Može biti simptom upale sinusa.
Krvarenje iz nosa
Nije nenormalno da djeca povremeno imaju krvarenje iz nosa. Čak i kada se javljaju svake sedmice, rijetko su znak nekog ozbiljnijeg problema. Dešavaju se kada su disajni putevi suhi i iziritirani alergijama ili infekcijama. U rijetkim slučajevima može ga izazvati poremećaj zgrušavanja krvi, no tad se javljau i druga krvarenja. 
U slučaju krvarenja iz nosa, dijete treba nagnuti naprijed i čvrsto stisnuti donju polovicu nosa. Pritisak neka traje deset minuta. Ako ni nakon nekoliko takvih zahvata krvarenje ne prestaje, pozovite ljekara. 
Glavobolja
Glavobolja je česta kod djece i adolescenata i uglavnom je povezana sa prehladama ili gripom. Rijetki, ali ozbiljni slučajevi su meningitis i tumori na mozgu. 
Ako dijete uz glavobolju ne prestaje povraćati, vrlo je nervozno, zbunjeno, letargično, teško diše, odbija hranu i piće, teško hoda ili ima ukočen vrat, trebali biste hitno potražiti medicinsku pomoć. 
No, djeca mogu patiti i od hroničnih glavobolja. 
Bol u grudima
Kod djece bol u grudima uglavnom nije izazvana ozbiljnijim problemima. Ako dijete pored boli ima poteškoća s disanjem, osjeća da mu srce ubrzano lupa, gubi dah ili svijest, obavezno hitno pozovite doktora.
Dijareja
Jedan od najčešćih problema je dijareja (proljev), a najčešći uzročnik je stomačni virus i tada je povezana sa povraćanjem i povišenom temperaturom. Važno je liječniku spomenuti ako ste nedavno negdje putovali s djetetom. 
Najjednostavniji slučajevi prođu za nekoliko dana. Potrebno je unositi dosta tekućine, a lijekove djeci ne treba davati bez liječničke preporuke.
Uhobolja
Djeca se često žale na uhobolju. Uzroci su infekcija srednjeg ili vanjskog uha, a može biti i posljedica zubobolje, upale grla ili vilice.
Problemi s očima
Mogu biti izazvani infekcijama, iritacijama, alergijama ili promjenama u vidu. Ozljedu oka ili problem koji utječe na djetetov vid treba pregledati oftalmolog. 
Visoka temperatura
Ako nije previše visoka, temperatura uglavnom nije ni mnogo opasna. Djetetova temperatura normalno varira tokom dana. Povišena temperatura nije bolest, već simptom nekih čestih dječijih boljki. Ako bebe imaju visoku temperaturu, pozovite ljekara. 
Povraćanje
Povraćanje je najčešće izazvano stomačnim virusom, uz dijareju i visoku temperaturu, te trovanjem hranom. Može biti simptom upale slijepog crijeva, kad se javlja uz abdominalnu bol u desnom donjem dijelu stomaka. Važno je unositi dosta tekućine, kako bi se spriječila dehidratacija.

Ponekad ni starije dijete nije u stanju riječima izraziti nelagodu ili bol. Zato roditelji trebaju poznavati simptome i naučiti kada mogu djelovati sami, a kada treba potražiti savjet ili pregled kod ljekar

Roditeljski vodič kroz simptome

Prema najnovijim otkrićima američkih pedijatara, za teškoće koje imaju roditelji da svoje dijete naviknu na tutu ili WC školjku najvjerovatnije je kriva konstipacija (zatvor) kod djeteta. 
Ali, utvrdili su i to da djeca koja pružaju otpor nastojanjima roditelja da ih u najranijem životnom dobu naviknu na korištenje tute ili WC školjke za obavljanje fizioloških potreba, najvjerovatnije će u kasnijem životu imati tešku narav. 
Otpor "toalet treningu"
Kad je razlog za nastanak problema hroničan zatvor u djetinjstvu, pravilna terapija olakšat će promjene, zaključili su američki istraživači. 
U dvije studije, objavljene u stručnom medicinskom časopisu Pedijatrija, navodi se da nekoliko faktora doprinose odlaganju i zakašnjenju u "toalet treningu", kako su naučnici nazvali postupak, na koji, inače, djeca prelaze do treće godine starosti. 
Poređenje djece koja imaju teškoće u "toalet treningu" sa djecom koja tu "tranziciju" obave bez problema otkrilo je da su prva teško prilagodljiva, da rano iskazuju lošu narav i raspoloženje i da su manje uporni, naglasili su pedijatri sa Univerziteta Harvard. 
Nemar ili strogo ponašanje roditelja nemaju nikakvog utjecaja na teškoće u "toalet treningu". Jedno istraživanje je otkrilo da je više od polovine djece u obje grupe patilo od zatvora, ali da su tvrdu, bolnu stolicu imala djeca koja pokazuju teškoće u "toalet treningu". Ali, nije utvrđeno da li je uzrok tome zatvor. 
Problem je - zatvor
Drugo istraživanje ustanovilo je da zatvor najčešće prethodi teškoćama u "toalet trenigu". Blagovremeno i efikasno liječenje zatvora može predstavljati potencijalnu opciju u smanjivanju odbojnosti djeteta prema "toalet treningu". 
Ključni pokazatelj je da dijete koje izbjegava "toalet trening" zapravo kontrolira zbivanja u debelom crijevu, jer skriva ili traži da mu se izvuče papirna pelena kad želi da "nešto uradi", zaključuju pedijatri.

Djeca koja se opiru korištenju tute ili WC školjke vjerovatno će kasnije u životu imati tešku narav

Zašto djeca mrze tutu

Bebe najčešće dobivaju prve zubiće između četvrtog i osmog mjeseca života, ali nije rijetkost da zubići ne izrastu ni do prve godine. Broj beba koje se rode sa zubićem ili im oni izrastu tokom prva četiri mjeseca života je manji.
Kao što nema posebnog obrasca kada će izrasti zubić, također ne možete znati ni koliko će ih boljeti i kako će to podnijeti. Ponekad se kod beba i nekoliko sedmica unaprijed vidi da im raste zub jer se na tom području stvorilo crvenilo, pa čak i mala izbočina, dok kod druge djece nema nikakvih zakova tako dugo dok ne vidite da je zubić izašao.
Naravno, rast bebinih zubića sigurno je povezan s genetikom, tako da ako su vama i/ili ocu zubići izašli kasnije, velike su šanse da će tako biti i s vašom bebom, i obrnuto. 
Sveukupno, vašoj bebi će do četvrte godine izrasti 20 zubića, iako većina djece do navršene treće godine života dobije sve zube. 
*Razdražljivost: Kako kreću izbijati na površinu, zubi postaju sve oštriji, pa su zbog toga desni bebe najčešće upaljene i osjetljive, na šta beba reagira plačem ili razdražljivošću. 
Bol takve vrste najčešće se javlja pri izlasku prvih zubića i eventualno tokom rasta sjekutića, jer su mnogo veći nego zubi koji su do tada izrasli. 
Razdražljivost može biti i povezana s osjećajem prvih zuba, na koje beba nije naviknuta, pa tek uči živjeti s njima. 
* Bale: Sa tri ili četiri mjeseca beba počinje baliti više nego ranije. Previše sline može izazvati povremeno kašljanje i grgljanje. Ali, ne trebate se previše brinuti zbog toga ukoliko je sve ostalo uredu s bebom i ukoliko ona ne pokazuje druge znake prehlade ili bolesti. 
* Osip po bradi: Kontakt sline s bradom može izazvati iritaciju. Ako se pojavi takav osip, pokušajte bebu brisati mekanom gazom kako ne biste još više iritirali kožu. 
* Ugrizi i nagrizanje: Beba kojoj rastu zubi u usta stavlja svaki predmet koji joj dođe pod ruku. Pritiskom ugriza beba smanjuje pritisak koji se stvara u desnima. Kupite igračke koje su namijenjene baš za to i redovno ih perite. 
* Rijetka stolica ili proljev: Rast zuba djeluje i na bebinu psihu tako da se može dogoditi da dobije rijetku stolicu ili proljev. Neki to čak povezuju s velikom količinom progutanih bala koje razrjeđuju stolicu. 
* Povišena temperatura: Blago povišena temperatura može biti jedan od znakova zubića. 
Neki roditelji i pedijatri će se složiti oko te činjenice, neki neće. Na vama je da procijenite i da se eventualno posavjetujete s pedijatrom, ukoliko beba ima blago povišenu temperaturu duže od dva dana. 
* Loš san: Zbog bola koji beba može osjećati tokom dana i noći, teže joj je zaspati i održati san, pa je buđenje zagarantirano. 
* Simptomi prehlade: Prilikom izlaženja zubića, kod neke djece mogu se javiti simptomi prehlade, kao što je curenje iz nosa i slično, ali to može biti povezano sa stvarnom prehladom, jer beba često drži ruke u ustima, što povećava mogućnost unosa bakterija.

Kao što nema posebnog obrasca kada će izrasti zubić, također ne možete znati ni koliko će ih boljeti i kako će to podnijeti

Prvi zubići mogu boljeti dijete

Ospice (morbili, male boginje) akutna su zarazna bolest čovjeka uzrokovana virusom morbila iz porodice paramiksovirusa. Do danas je poznat samo jedan tip virusa ospica i protiv njega je izrađena efikasna vakcina. 
S obzirom na to da su morbili bolest protiv koje nema specifičnog lijeka, a u nekim slučajevima može završiti i smrću, kontrolirana primjena vakcine znatno je pripomogla u prevenciji i liječenju.
Svi mogu oboljeti 
Ospice su endemska bolest u mnogim krajevima svijeta. Premda se ubrajaju u tipične dječije bolesti, od njih mogu oboljeti sve dobne skupine. Bolest je vrlo zarazna, a izvor zaraze isključivo je bolestan čovjek. 
Bolesnik postaje zarazan za okolinu s početkom prvih znakova bolesti (najčešće je to nalik jakoj prehladi, tzv. virozi, a bolesnik još ne zna da ima ospice), što traje do petog dana nakon izbijanja osipa. 
Tokom tog perioda virus se može naći u sekretu dišnih puteva, krvi i mokraći. Bolest se prenosi kapljičnim putem, odnosno izravnim dodirom s bolesnikom, najčešće preko sluznice dišnih puteva i očne spojnice. Iznimno, može se prenijeti i preko treće osobe, ali samo unutar desetak minuta od kontakta te osobe s bolesnikom. 
Prije ere vakcinacije protiv ospica, bolest je najčešće pogađala djecu između pet i deset godina, a zbog njezine primljivosti gotovo 95 posto populacije do odrasle dobi preboljelo bi je, odnosno steklo odgovarajuću imunost. 
Nakon uvođenja obavezne vakcinacije (u nas od 1968.), ospice su postale rijetke u predškolskoj i školskoj dobnoj skupini, ali se relativno češće javljaju u kasnijoj dobi (slabljenje imunosti postignute vakcinacijom zbog bilo kojeg razloga, nedovoljna procijepljenost, itd.). 
I ljudi koji su vakcinisani protiv ospica mogu oboljeti. Djeca majki koje su vakcinisane ili su preboljele bolest, u pravilu ne obolijevaju u prvih šest mjeseci života jer su još zaštićena majčinim, preko posteljice prenesenim protutijelima. Infekcija trudnice koja nema protutijela na virus ospica može rezultirati i drugim komplikacijama, čak i gubitkom trudnoće.
Tri stadija bolesti
Težina bolesti povezana je s proširenošću i izgledom osipa. Uobičajeni, klasični tok ospica može se podijeliti u tri stadija: 
* Stadij inkubacije - traje od 10 do 12 dana i u pravilu nema nikakvih znakova bolesti; 
* Prodromalni stadij - traje od tri do pet dana s osrednje povišenom tjelesnom temperaturom, konjunktivitisom, sve izraženijim kašljem i pojavom Koplikovih pjega na sluznici ždrijela i obraza; 
* Eruptivni stadij - s vrlo visokom tjelesnom temperaturom i pojavom tipičnog osipa koji se tokom iduća dva-tri dana postepeno širi od glave, preko trupa do udova, uvijek istim redosljedom. To je vrhunac bolesti, nakon čega slijedi postepen nestanak simptoma i u pravilu brz oporavak.
Stadij inkubacije je vrijeme tokom kojeg virus prodire u ljudski organizam (najčešće kroz sluznicu dišnih puteva), ulazi u krv i širi se po cijelom organizmu.
Prodromalni ili kataralni stadij relativno je dugotrajan i pun simptoma, pa je stoga karakterističan za ospice, po čemu se one razlikuju od ostalih dječijih zaraznih bolesti s osipom. 
Ovaj stadij obično počinje nespecifičnim znakovima bolesti kao što su povišena temperatura, gubitak apetita, malaksalost, glavobolja i slično, no ubrzo nastupaju i prevladavaju simptomi kataralne upale dišnih puteva: hunjavica, suzenje očiju, bol u grlu, sve jači kašalj i konjunktivitis. 
Oko drugog, trećeg dana kataralnog stadija na sluznici ždrijela i obraza javljaju se sivo-bijele, poput zrnca pijeska malene točkice na crvenkastoj podlozi - Koplikove pjege. 
U pravilu, najbolje se vide na sluznici nasuprot donjim kutnjacima, brzo se pojavljuju i nestaju, obično u jednom danu, a s obzirom na to da se gotovo isključivo javljaju kod ospica, patognomonične su za ovu bolest.
Karakterističan osip
Eruptivni stadij počinje pojavom karakterističnog osipa (egzantema), obično četiri do pet dana nakon prvih znakova bolesti. Kad se osip pojavi, tjelesna temperatura doseže vrhunac, katkad je veća od 40 stepeni, uz pogoršanje kataralnih simptoma i općeg stanja bolesnika. 
Osip je mrljast, izdignut iznad kože i gust, svijetlocrvene boje, a na pojedinim dijelovima tijela može se međusobno spajati potpuno prekrivajući kožu. Osip je u početku samo mrljast i najprije se javlja u gornjem dijelu vrata i iza uški, da bi u prvih 24 sata zahvatio cijelo lice, vrat, ruke i gornji dio prsnog koša, istodobno postajući makulopapulozan. 
Širenje osipa na trup i udove nastavlja se i dalje, te se drugi, treći dan spušta do nogu i stopala. Kad se osip razvije, tjelesna temperatura snizuje se na normalne vrijednosti, a kataralni simptomi brzo nestaju.
Težina bolesti povezana je s proširenošću i izgledom osipa: što je osip jači, više konfluira, zahvaća veću površinu kože i širi se na dlanove i stopala, to je očekivati teži tok bolesti; suprotno tome, što je osip slabije vidljiv i samo diskretno zahvaća udove, očekivani tok bolesti je lakši.
U klasičnom toku bolesti, kad osip dosegne noge i stopala, počinje njegovo povlačenje istim redosljedom kojim je i nastajao. Na mjestu osipa ostaju blijedosmeđe mrljice koje dalje postupno nestaju uz blago perutanje kože.
Ključni simptomi
Dijagnoza se najčešće postavlja na osnovi anamneze i kliničke slike, a laboratorijska potvrda rijetko je potrebna. Dva su simptoma vrlo važna: Koplikove pjege i kašalj, bez čijeg se prisustva ne bi trebala postavljati dijagnoza ospica klasičnog neizmijenjenog oblika. 
Za razliku od dječije populacije, dijagnoza ospica u odraslih često se postavlja s određenim zakašnjenjem, iako se može reći da je klinička slika jednaka. Razlog tome je samo nenaviknutost liječnika na povremenu pojavu te bolesti i u odraslih.
Češće i rjeđe komplikacije
Najčešće komplikacije bolesti su upala srednjeg uha i pluća, a najteže upala srčanog mišica (miokarditis) i ventralnog nervnog sistema (najčešće encefalitis - upala mozga). 
Komplikacije bolesti češće se javljaju u osoba mlađih od pet i starijih od 20 godina. Upala pluća može biti uzrokovana samim virusom ospica, kad se očituje već u kataralnom stadiju ili, što je češće, bakterijom kad se očituje u fazi osipa.
Miokarditis je rijetka, ali katkad fatalna komplikacija. Neurološke komplikacije češće su kod ospica nego kod drugih bolesti s osipom, a učestalost encefalitisa je jedan-dva na 1000 bolesnika. 
Encefalitis može biti izrazito teška komplikacija koja katkad ostavlja i trajna neurološka oštećenja, a prema statističkim podacima, gotovo 15 posto bolesnika umire. Sve pojedinosti nastanka i razvoja upale mozga nisu u cijelosti razjašnjene.
Mogući posebni oblici 
Klinička slika ospica i sama bolest ne moraju uvijek biti uobičajenog toka. Neki od oblika bolesti mogu biti znatno pogubniji po bolesnika, a drugi opet mnogo lakši.
* Hemoragične ospice su težak klinički oblik koji najčešće završava smrtno, a danas se rijetko viđa. Klasični osip ne izbija nego se javljaju brojna krvarenja u koži i sluznici, a bolesnik krvari iz nosa, usta i crijeva.
* Ospice izmijenjenog toka javljaju se u bolesnika s poremećenim obrambenim mehanizmima (leukemija, AIDS...) i u pravilu su teškog toka. 
* Ospice blažeg toka (mitigirane ospice) imaju kraći tok bolesti i slabije izražene simptome, a vide se u djece i odraslih u kojih je iz bilo kojeg razloga oslabio imunitet prema virusu ospica, ali je još prisutan u dovoljnoj mjeri da spriječi puni razvoj kliničke slike.
Lijeka nema 
Do danas nije pronađen lijek protiv ospica, a svi poznati antivirusni lijekovi nedjelotvorni su na virus morbila. Nekomplicirani oblici bolesti liječe se samo simptomatski (mirovanje, snizuje se povišena temperatura, kontrolira kašalj i sl.), a u kompliciranih oblika primjenjuju se potrebne metode liječenja, ovisno o komplikaciji bolesti.
Prognoza je u pravilu dobra, bolja u veće djece nego u dojenčadi, a najteža u bolesnika s encefalitisom.
Preostaje prevencija 
Ospice se mogu spriječiti aktivnom i pasivnom imunizacijom. Aktivnom imunizacijom zovemo stvaranje vlastitih protutijela na virus morbila, a pasivnom davanje gotovih pripravaka protutijela.
Aktivna imunizacija postiže se vakcinacijom koja je u našoj zemlji obavezna. Vakcinu čini živi, oslabljeni virus ospica, koji ima osobinu da izaziva stvaranje protutijela, a bez istodobnog razvoja bolesti. 
U mogućem kasnijem kontaktu s prirodnim virusom ospica, vakcinacijom stvorena protutijela ne dopuštaju razvoj bolesti. Redovita vakcinacija provodi se nakon navršenih 12 mjeseci života i prilikom upisa u prvi razred osnovne škole.
No, unatoč pravilno izvedenoj vakcinaciji oko tri do pet posto djece ne stvori zadovoljavajući nivo otpornosti i mogu oboljeti. 
Vakcina nije za trudnice
U pravilu, protiv ospica se vakcinišu sva djeca, a ako u pojedinog djeteta postoji kontraindikacija, to određuje isključivo liječnik. Neke od važećih kontraindikacija su: jaka alergijska reakcija na bilo koji sastojak vakcine, leukemija, teške maligne bolesti i neka druga imunodeficijentna stanja, trudnoća, itd. 
U prošlosti se smatralo da su djeca alergična na jaja sklona razvoju teških alergijskih reakcija na primjenu vakcine, pa je nisu primala, no prema današnjim spoznajama ona se mogu redovito vakcinisati.
Pasivna imunizacija
Pasivna imunizacija postiže se davanjem gotovih protutijela na virus ospica, a indikacije za primjenu postavlja ljekar (trudnice, teško i hronično bolesna djeca i djeca koja zbog različitih kontraindikacija nisu bila vakcinisana, a bila su izložena zarazi...).
Pasivnom imunizacijom postiže se znatno kratkotrajnija zaštita nego aktivnom i obično traje samo oko četiri sedmice.
Izloženost infekciji nije prepreka vakcinaciji, pa ako se od trenutka kontakta s virusom ospica primi aktivna imunizacija sljedeća tri dana, odnosno pasivna unutar šest dana, bolest se može potpuno spriječiti ili znatno ublažiti.

Komplicirane pjege na sluznici ždrijela i obraza gotovo se isključivo javljaju kod ospica

Do danas nije pronađen lijek protiv ospica, pa je vakcinacija vrlo važna

Za ospice je vakcina jedini lijek

Veoma često možemo čuti kako roditelji koji imaju više djece uspoređuju proces razvoja govora u mlađe i starije djece: «Moj je stariji sin naučio boje i slova mnogo brže od mlađeg». «Moj stariji sin još ima problema s izgovorom, dok njegova godinu i po mlađa sestra govori potpuno razgovijetno», itd.
Redoslijed rođenja također je postao područje interesa stručnjaka za dječiji govorni razvoj. Otkrilo se da prvorođena djeca u drugoj godini života imaju bogatiji rječnik, u rasponu od čak 50 riječi i počinju spajati dvije riječi u rečenicu. 
Ko brže nauči razgovarati
Druga istraživanja kažu da kasnije rođena djeca donekle ranije razvijaju konverzacijske vještine od prvorođene braće i sestara. Tako, kasnije rođeni maleni bolje se zadržavaju na temi razgovora i bolje povezuju svoje izjave s izjavama sugovornika. To potkrepljuje istraživanje da kasnije rođena djeca lakše sklapaju prijateljstva s vršnjacima.
Zašto nastaju te i druge moguće razlike među djecom unutar jedne porodici? Zabilježene razlike među prvorođenom i kasnije rođenom djecom nastaju iz nekoliko razloga, uključujući i taj da je svako dijete jedinstveno i da ne postoje dva potpuno jednaka djeteta. 
Ipak, razliku s obzirom na redoslijed rođenja najviše uvjetuje činjenica da prvorođeno i drugorođeno dijete odrastaju u drugačijim jezičnim okolnostima. Drugim riječima, situacija u kojoj se nalazi prvorođeno dijete drugačija je od situacije u koju dolazi drugo dijete. Te razlike najčešće stvaraju roditelji i ostala djeca u porodici.
Uloga roditelja
Barem dok se nije rodilo drugo dijete, prvorođeno je, prema definiciji, jedino dijete u porodici. To znači da, u većini slučajeva, ono dobiva maminu i tatinu punu pažnju (a također i baka i djedova). 
S druge strane, drugorođeno dijete ima jednog člana porodice više nego što je imalo prvorođeno. Zbog toga, Prvorođena djecaPrvorođena djecaPrvorođena djeca. 
Istraživanja su pokazala da su s prvorođenom djecom roditelji skloniji govoriti složenijim rečenicama i postavljati više otvorenih, a manje direktnih pitanja. Također, roditelji spontano više potiču govorni razvoj svojih prvorođenaca. Zato, barem dok je jedino dijete u obitelji, prvorođenac uglavnom dobiva viši stepen jezičnih uzora, što je veoma korisno za njegov razvoj.
Kada je u kući više od jednog djeteta, roditelji se manje obraćaju svakom pojedinačno (majka se najčešće obraća svoj djeci zajedno). Dakle, iako se s dolaskom drugoga djeteta udvostručio broj djece, količina jezika namijenjenog djeci nije se udvostručila. Kada se roditelji obraćaju većem broju djece odjednom, skloniji su govoriti konkretno.
Starije dijete je uzor mlađem
Naravno, treba napomenuti da osim roditelja, i starije dijete postaje uzor mlađem. Istraživače je zanimalo kako to utječe na mlađe dijete. Pokazalo se da na to utječe dob starije braće i sestara - jasno, čim je veća razlika među braćom, više je jezične koristi za mlađe dijete, jer dobiva bolji uzor. 
Ali, čak i kada je razlika među braćom neznatna, to svejedno koristi mlađem djetetu jer ga priprema za komunikaciju s neznancima, koji, prema definiciji, nisu toliko usklađeni s djetetovim potrebama i jezičnim nivoom kao roditelji i starija braća.
Iako se može učiniti da je zbog manjka individualne pažnje i drugih okolnosti kasnije rođeno dijete u manje povoljnom jezičnom okruženju, postoji i mnogo prednosti. 
Naprimjer, kasnije rođena djeca imaju mnogo više ranih iskustava verbalnih interakcija s više osoba istodobno. A to je itekako važno. U dvosmjernom razgovoru prilično je jednostavno izmjenjivati uloge - kada jedna osoba prestaje govoriti, druga počinje. 
U višesmjernim interakcijama svaki od sugovornika mora «izboriti» svoj red da govori, što znači da mora jako paziti na signale drugih sudionika - kada će onaj koji trenutno govori završiti svoju misao i kada je moguće «uskočiti» u razgovor. 
Osim toga, iako ne pričaju sa svakim djetetom više nego prije, kada razgovaraju s nekoliko djece istodobno, roditelji su skloni dužim raspravama. To znači da kasnije rođena djeca imaju dulje «lekcije» ili uzore na temelju kojih razvijaju govor i jezik.
Ko lakše uči zamjenice
U višesmjernim razgovorima postoji sklonost češćoj upotrebi osobnih zamjenica (ja, ti, ona, on, njega, nje, mene, tebe). Zato, nije čudo da kasnije rođena djeca brže ovladavaju tom vrstom riječi, što je inače mališanima težak zadatak.

Utjecaj redoslijeda rođenja: razlike između prvorođenog i kasnije rođenog djeteta

Prvorođena djeca imaju više prilika za individualno ophođenje s roditeljima nego kasnije rođena

Prvorođena djeca imaju bogatiji rječnik

Vrlo je važno djecu koja imaju astmu njegovati pravilno, jer zbog suženih dišnih puteva ona mnogo teže proživljavaju astmatični napad od odraslih. Roditelji mogu učiniti puno kako bi djetetu olakšali život s ovom bolešću dišnih puteva. 
Nekontrolirana ili nepravilno kontrolirana astma može izazvati nepopravljiva oštećenja. Napad mogu izazvati alergeni, naporna tjelesna aktivnost, emocionalni stres ili bolest. 
Dišni putevi se tijekom napada stežu i sužavaju zbog:
* Upale;
* Sakupljanja sekreta;
* Oticanja.
Kako astma djeluje na dijete i roditelje
Simptomi astme uključuju kašalj, šmrcanje, kratkoću udisaja ili teškoće s disanjem te osjećaj stezanja u prsima. Noćni kašalj je karakterističan simptom astme kod djece čak i kada ne pokazuju nijedan drugi simptom bolesti.
Prilikom procjene kakva je njega potrebna djetetu važno je uzeti u obzir težinu simptoma i posljedice koje bolest ima na cijelu porodicu. Važno je utvrditi je li dijete alergično na određene subjekte iz okoline, osluškivati disanje te voditi računa o promjenama na koži djeteta.
Kod astmatičnog napada važno je djetetu omogućiti disanje, odnosno ulazak kisika u organizam. Ljekari obično malim astmatičarima propisuju bronhodilator ili pumpicu sa lijekom koji nakon inhalacije otvara dišne puteve. Tu su i razni kortikosteroidi koji smanjuju upalu te lijekovi koji sprečavaju hipoksemiju (smanjenu količinu kisika u krvi). 
Ljekar će također savjetovati da se djetetu daje puno tekućine kako bi se spriječila dehidracija, te propisati lijekove za razrjeđivanje i izbacivanje nakupljenog sekreta u dišnim putevima. Neke lijekove dijete će trebati uzimati čak i kada simptoma astme nema.
I na kraju, život s astmom može biti itekako bogat, ispunjen i kvalitetan. Ne treba stvarati paniku i odgajati dijete u uvjerenju da je slabije, krhko i obilježeno bolešću. Uz uravnoteženu rutinu, zdravu okolinu i pravilnu njegu, dijete će uživati u svim čarima djetinjstva i prihvatiti astmu kao još jedan od izazova koji uspješno rješava i kontrolira.
Šta roditelji mogu poduzeti
1. Važno je iz kuće ili stana ukloniti sve potencijalne alergene kao što su biljke i parfemi. Isto tako važno je dom održavati čistim, osobito od prašine i drugih sitnih čestica. 
2. Pomoći će i ugodna, smirena i topla atmosfera koja smanjuje uznemirenost i anksioznost djece. Smirene emocije i rutina povoljno djeluju i uravnotežuju disanje djeteta te smanjuju mogućnost pojave astmatičnog napada. 
3. Pažljivo treba pratiti i kako dijete podnosi propisanu terapiju lijekovima kako se ne bi pojavile negativne nuspojave te redovito mjeriti plinove u arterijskoj krvi kako bi se detektiralo pogoršanje ili poboljšanje stanja.
4. Nikako nemojte pušiti u blizini astmatičnog djeteta i nemojte dozvoliti da drugi puše!
5. Dobro je napraviti i plan djelovanja u slučaju težeg napada astme te educirati sve članove porodice, uključujući i drugu "zdravu" djecu, kako djelovati i što učiniti.

Nekontrolirana ili nepravilno kontrolirana astma može izazvati nepopravljiva oštećenja

Dišni putevi se tijekom napada stežu i sužavaju

Olakšajte muke malom astmatičaru

Sva iskustva stečena u porodici maleni će primjenjivati u daljem životu. Upravo zato je odgajanje djeteta jedan od najtežih i najodgovornijih zadataka roditelja.
Zato od malih nogu ohrabrujte dijete da se verbalno izražava. Pitajte ga o čemu razmišlja, šta planira raditi, šta misli o vršnjacima... Pitajte ga kako je provelo dan i dozvolite mu da izrazi svoje misli i osjećanja, da vam kaže kada je sretno ili ne, zašto se ljuti...
Omogućite mu da istražuje okolinu i da samo otkriva stvari. Podstaknite ga da vam postavlja pitanja vezana za svoja otkrića. 
Kako uspjeti
Odlična igra snalaženja je traženje sakrivenog predmeta. Sakrijte predmet, a djetetu zadajte da pitanjima otkrije o kom se predmetu radi, pa tek onda da otkrije gdje se nalazi.
Sve ove aktivnosti, uz ljubav i podršku, poboljšat će mentalne sposobnosti djeteta. Uspjeh ćete postići samo ukoliko imate sposobnost da samokritično sagledate odgojne mjere koje primjenjujete, ako u dijete imate povjerenja i ako ga volite. 
Da biste ga što prije osamostalili, najvažnije je da ga osposobite da postane nezavisno. 
To podrazumijeva da mu omogućite da samostalno obavlja sve dužnosti koje, srazmjerno uzrastu, može obaviti. Uz to ga treba hrabriti, ulivati mu povjerenje i jačati njegove sposobnosti. 
Prva greška
Po potrebi djetetu treba i pomoći, ali nikada nemojte njegove obaveze i dužnosti preuzimati na sebe. Jer, u tom slučaju pravite ozbiljnu grešku i stvarate razmaženo dijete.
Razmaziti dijete podrazumijeva pretjerano pomaganje i obavljanje zadataka koje bi maleno moglo i trebalo samo uraditi. Da ne bude zabune, to ne znači da dijete ne treba maziti i pokazivati mu ljubav.
Razmažena djeca postaju samovoljna, nesamostalna, sebična, preosjetljiva, a često i asocijalna zbog neuklapanja u društvo vršnjaka. Ona bježe od obaveza, izbjegavaju dužnosti i traže ko će ih zamijeniti u obavljanju neprijatnih zadataka. 
Druga krajnost
Kada roditelji izgube strpljenje s razmaženim i hirovitim djetetom, često prelaze u drugu krajnost, postaju strogi i autoritativni. 
Takav odgoj primjenjuju i roditelji koji žele brzo i bez razmišljanja postići poslušnost, ali i osobe kojima dijete predstavlja teret, pa su prema njemu nestrpljivi i nasilni. 
Pretjerano strog roditelj terorizira, zastrašuje, a nerijetko i fizički kažnjava. Agresivan roditelj sklon je prebacivati djetetu njegove mane i greške, vikati na dijete i nadzirati svaki njegov pokret. 
Na autoritativan odgoj dijete se može otvoreno suprotstavljati roditelju, prkositi mu i svađati se ili zauzeti naizgled pasivan stav iza kojeg se kriju neprijateljstvo i nepovjerenje. 
Pretjerano strogo i grubo odgajana djeca izmišljaju odbrambena sredstva da bi izbjegla kaznu. Takva sredstva su laž, lukavstvo, osvetoljubivost... Grubo odgajana djeca i sama postaju agresivna, neljubazna, otresita, bezobrazna i okrutna. 
Dakle, roditelji, izbor je vaš.

Porodica je prva životna škola u kojoj dijete stječe osnovno znanje o ljudima, međuljudskim odnosima, životu i životnim problemima

Kako maziti, a ne razmaziti djecu

Pod pojmom noćno mokrenje (enuresis nocturna) podrazumijeva se nevoljno, nesvjesno i ponavljano mokrenje u krevet tokom noći. Ako dijete nikad nije uspostavilo kontrolu mokrenja, riječ je o primarnoj enurezi, dok je sekundarna enureza poremećaj koji se javlja nakon što je kontrola postojala najmanje šest mjeseci i najčešće je uzrokovana psihičkim stresom. 
Velik broj djece u drugoj polovici druge godine već zna na neki način izreći potrebu za obavljanjem nužde, pa je uz odgovarajuću pomoć mogu obaviti u posudu. 
Kod neke se djece, bez prisutnosti bilo kakvoga poremećaja, ta sposobnost razvije tek tokom treće godine života. Bilo kakav neprimjeren pritisak na dijete da kontrolira mokrenje prije nego je ono za to zrelo samo otežava i odgađa usvajanje higijenskih navika.
Nasljedna pojava
Enureza može biti idiopatska i simptomatska. Idiopatska enureza povezana je s porodičnom predispozicijom i dovodi se u vezu s odgođenim sazrijevanjem centralnog nervnog sistema i izmijenjenom fiziologijom mokraćnog mjehura (npr. niži prag mokraćnog mjehura za nevoljno pražnjenje). Oko 75 posto djece s enurezom ima bliskog srodnika s istim problemom. 
Epizode noćnog mokrenja u krevet mogu se dogoditi u bilo kojem stadiju spavanja - oko dvije trećine epizoda dogodi se u prvoj trećini noći, a katkad i za REM faze spavanja, kada se dijete može sjećati sna tokom kojeg se pomokrilo. 
Simptomatska enureza posljedica je urogenitalnih, metaboličkih, endokrinih i drugih bolesti. U fiziološkom smislu riječ je o nesrazmjeru između noćnog stvaranja mokraće i funkcionalnog kapaciteta mokraćnog mjehura, što je obično udruženo s čvrstim snom djeteta. 
Nekad se smatralo da je noćno mokrenje izazvano psihičkim faktorima, no novija istraživanja pokazuju da psihičke promjene nisu uzrok nego posljedica noćnog mokrenja.
Manjak hormona
Istraživanja su pokazala da djeca s primarnom monosimptomatskom enurezom imaju nedovoljan porast noćnog izlučivanja antidiuretskog hormona (vazopresina) koji sprečava noćno mokrenje u krevet. 
Većina hormona u našem organizmu izlučuje se ovisno o dobu dana, odnosno noći, pa je tako i djelovanje vazopresina na tubule bubrega pojačano tokom noći, što nije slučaj kod djece s noćnom enurezom. U nekim slučajevima uzrok može biti i smanjen kapacitet mokraćnog mjehura.
Dijagnostički postupak počinje detaljnom anamnezom kojom se mora isključiti dnevno mokrenje, uroinfekcije i druge neurološke i endokrinološke bolesti kod kojih noćno mokrenje može biti samo jedan od simptoma bolesti.
Ako dijete ima urednu anamnezu, klinički pregled i uredan nalaz urina, urinokulture i mikcometrije te ako je uredan UZV bubrega i mokraćnog mjehura, daljna obrada, posebno upotreba invazivnih metoda, nije indicirana.
Liječenje nakon pete godine
Unatrag petnaestak godina intenzivno se proučavao problem noćnog mokrenja i metode liječenja, koje se preporučuju nakon navršene pete godine života. Prema patofiziološkim mehanizmima, danas su u svijetu prihvaćena dva oblika liječenja primarne noćne enureze - noćni alarm aparati i vazopresin. 
U literaturi se navode i drugi oblici, primjerice ograničavanje unosa tekućine, različiti oblici treninga mokraćnog mjehura, antikolinergici, hipnoza i akupunktura. Triciklički antidepresivi ne koriste se više zbog teških nuspojava.
Analog vazopresina je dezmopresin (sintetički hormon istovjetnog djelovanja, nadomjestak) koji se na tržištu nalazi u obliku spreja za nos i tableta, a djeluje tako što smanjuje noćno izlučivanje mokraće. 
Dezmopresin se primjenjuje navečer prije spavanja. Radi dokazivanja njegove učinkovitosti provedeno je istraživanje koje je pokazalo njegovu djelotvornost kod većine djece - oko 73 posto djece imalo je potpun prestanak enureze ili znatno smanjenje broja mokrih noći, a samo 7,6 posto nije odgovorilo na terapiju. 
Kod većine djece terapijski je odgovor nastupio već nekoliko dana nakon početka korištenja. Iako je za liječenja 48 posto pacijenata bilo potpuno bez enureze, najvećim problemom pokazali su se česti recidivi (ponovna pojava) nakon prestanka liječenja, a samo je oko 30 posto djece ostalo dugotrajno potpuno suho.
Valja istaknuti da i ljekari koji preporučuju lijek i roditelji, odnosno djeca moraju voditi brigu o ispravnom uzimanju lijeka koji se ne smije predozirati i, što je izuzetno važno, djeca ga ne smiju uzimati sama.
Savjeti za roditelje
* NE čekati da noćno mokrenje prođe samo od sebe ako dijete nije počelo kontrolirati mokrenje u očekivanoj životnoj dobi (1,5 - 3 godine).
* NE kažnjavati dijete nego razgovarati o tom problemu bez ljutnje, jer ono nije krivo za to.
* NE počinjati bilo kakvu terapiju bez savjeta s ljekarom.
* NE odustati ako terapija ne donese rezultate u samom početku liječenja.
Savjeti za stariju djecu
* NE skrivati problem od roditelja, jer će ga oni moći iznijeti učitelju ili razredniku; s problemom treba upoznati i školskog liječnika.
* NE izbjegavati druženje s ostalom djecom jer i oni mogu imati neki drugi problem s kojim se bore.
* NE odustati od onog što želi liječnik i roditelj, jer oni ipak nastoje pomoći, a ne odmoći.
* NE, nikad nemoje pomisliti da manje vrijedite od ostale djece, jer si hrabro dijete i sigurno ćeš uspjeti.
Poremećaji ponašanja
Primarna enureza nije uzrokovana psihološkim čimbenicima, tj. ona je uzrok, a ne posljedica psiholoških problema u životu djeteta. Jako utječe na psihološki razvoj djeteta i njegova samopoštovanja, pa takva djeca imaju češće poremećaje ponašanja, osjećaju se različito od svojih vršnjaka, osjećaju ljutnju i stid, promjenjivog su raspoloženja, ne sudjeluju u uobičajenim aktivnostima poput školskih izleta, maturalnih putovanja i sl. 
Nažalost, roditelji često nisu tolerantni prema problemu pa primjenjuju metode kažnjavanja.
Šta kaže statistika
Primarna monosimptomatska noćna enureza jedan je od najčešćih hroničnih poremećaja u djece predškolske i školske dobi, o čemu svjedoči i procjena da oko sedam posto dječaka i tri posto djevojčica u dobi od pet godina mokre tokom dana ili noći u odjeću ili krevet, u dobi od 10 godina oko tri posto dječaka i dva posto djevojčica, a sa 18 godina javlja se u oko jedan posto muškaraca, rjeđe u žena. Primjećuje se da je učestalost noćnog mokrenja veća u dječaka nego u djevojčica.

Bilo kakav neprimjeren pritisak na dijete da kontrolira mokrenje prije nego je ono za to zrelo samo otežava i odgađa usvajanje higijenskih navika

Kod većine djece terapijski je odgovor nastupio već nekoliko dana nakon početka korištenja

Zašto djeca mokre u krevet

Iako je uglavnom poznato da lijekove treba čuvati na hladnom i tamnom mjestu ili u frižideru, postoje situacije kada roditelji nisu sigurni da li je sigurno njihovo korištenje. Ovi savjeti pomoći će vam da riješite svoje dileme. 
1. Gdje je najbolje čuvati sirupe (koji nisu antibiotici), u frižideru ili na tamnijem mjestu u ormaru? 
Ako nije drugačije naznačeno, lijekove treba čuvati na suhom, tamnom i hladnom mjestu. Hladnim se podrazumijeva temperatura do 25 stepeni. Idealni su ormarići, ali oni koji nisu u kupatilu ili kuhinji gdje je vlažno i postoji velika varijacija ambijentalne temperature. 
2. Koliko dugo mogu čuvati sirupe za kašalj ili za obaranje temperature u frižideru? 
Postoji dvije vrste sirupa (suspenzija). Jedni se prave dodavanjem prečišćene vode u prah. Takve suspenzije (naprimjer antibiotici) obavezno se mućkaju prije davanja i koriste se sedam dana van frižidera ili deset do 14 dana ako su u frižideru. Nakon toga ih treba baciti, ako ih dijete ne popije do kraja. 
Druga vrsta su fabrički napravljene suspenzije ili sirupi. Oni traju do označenog roka. Otvorene bočice ovih sirupa (za kašalj, spuštanje temperature...) možete čuvati u frižideru do datuma označenog na kutiji lijeka. Naravno, treba ih dobro zatvoriti i staviti van domašaja djece. 
3. Da li ovi preparati gube jačinu nakon određenog vremena? 
Ne! Možete ih koristiti dok su u roku, pod uslovom da ih čuvate kako treba. Aktivna supstanca trebala bi izdržati i šest mjeseci po isteku roka, ali to ne treba provjeravati. Čim lijeku istekne rok, treba ga baciti.
4. Da li možete nastaviti koristiti lijekove koje ste nosili na put, pa vratili? 
Taj lijek možete koristiti ako ste ga čuvali u propisanim uslovima. Ostavite ga za sljedeće putovanje, a najbolje je da mu istekne rok (koji je sada obično tri do pet godina) a da nemate potrebu da ga upotrijebite! 
5. Šta raditi sa sirupom protiv kašlja, za obaranje temperature ili protiv alergije ako je određeno vrijeme bio na sunčanom mjestu? 
Sunce, ili preciznije rečeno, sunčevo zračenje nepovoljno utječe na većinu aktivnih supstanci koja se nalazi u lijekovima, naročito ako je lijek duže stajao (nekoliko sati ili duže) na suncu. Neki lijekovi (to je uvijek jasno naznačeno na pakovanju) izuzetno su osjetljivi na sunce, pa i kratko vrijeme izlaganja dovodi do "kvarenja". 
Drugi nepovoljan faktor je toplota - lijek se u zatvorenoj posudi na suncu grije, pa čak i kada vanjska temperatura i nije previsoka. To je dobro poznati efekt staklene bašte koji, naravno, važi za lijekove u staklenim providnim flašicama. Visoka temperatura rastvora u kome se lijek nalazi po pravilu dovodi do ubrzanog gubitka djelovanja aktivne supstance. Zato je najsigurnije baciti taj lijek.

Ako nije drugačije naznačeno, lijekove treba čuvati na suhom, tamnom i hladnom mjestu. Hladnim se podrazumijeva temperatura do 25 stepeni

Lijekove treba čuvati na suhom, tamnom i hladnom mjestu

Pet pravila za čuvanje lijekova

Većina roditelja zna da su infekcije srednjeg uha jedna od najčešćih bolesti kod beba i male djece. Do treće godine čak 70 posto djece bar jednom preboli upalu uha. Do sedme godina, taj broj skače na 90 posto. 
Neka djeca sklonija su upalama uha od druge. U rizičnu grupu spadaju: dječaci, djeca koja idu u vrtić, djeca čija braća i sestre imaju česte upale uha, djeca u čijoj porodici postoje slučajevi astme, alergije ili ekcema. 
Upale uha obično počinju prehladom, koja može dovesti do nakupljanja tečnosti iza bubne opne. Tečnost sama po sebi nije problem, ali je idealno mjesto za razmnožavanje bakterija ili virusa koji uzrokuju upalu. 
Akutna upala uha može biti vrlo bolna. Djeca s upalom uha također mogu imati povišenu temperaturu i biti razdražljiva ili bezvoljna. 
Nekada bubna opna može puknuti zbog povećanog pritiska tečnosti iza opne. Kada se to desi, tečnost iz srednjeg uha počinje curiti i bol se ublažava. 
Prepoznajte simptome
Upale uha često se razvijaju odmah nakon prehlade i dijete uglavnom osjeća jaku bol prva 24 sata nakon što se infekcija razvije. Mala djeca mogu trljati ili povlačiti uši i ne reagirati na zvukove. Akutne upale uha obično izazivaju jake bolove i propraćene su temperaturom. 
Starija djeca žale se na bolove ili osjećaj punoće i pritiska u uhu. Kod neke djece upale uha su stalni problem. 
Načini liječenja
Upale uha liječe se na nekoliko načina, o kojima odlučuje ljekar. Ova infekcija obično zahtijeva liječenje antibioticima. Dijete bi se trebalo početi osjećati bolje nakon nekoliko dana terapije, ali lijekove mora popiti do kraja, da se upala ne bi vratila. Većina djece može imati tečnost u ušima čak i dva mjeseca nakon upale. 
Moguće komplikacije 
Mnoge neliječene upale uha prolaze same od sebe bez ikakvih komplikacija, ali dugotrajne upale ili upale koje se ponavljaju, mogu oštetiti bubnu opnu, kosti u uhu i strukturu srednjeg uha i tako dovesti do trajnoga gubitka sluha. U nekim slučajevim zbog pritiska dolazi do pucanja bubne opne, i tada iz uha cure krv i gnoj. 
Iako izgleda strašno, ovo će djetetu olakšati bolove, a bubna opna će sama zarasti. Ipak, ako se ovo desi, morate odmah ići ljekaru. 
Ako dijete ima tečnost u srednjem uhu koja utječe na njegov sluh ili ima ponavljane upale koje ne prolaze nakon antibiotika, pedijatar može predložiti umetanje cjevčice za drenažu uha. 
Prevencija 
- Zaštitite dijete od duhanskoga dima. Kod djece koja udišu dim veće su šanse da će se prehlada razviti u upalu uha. 
- Bebu dojte što duže možete. Statistike pokazuju da bebe koje jedu na flašicu imaju dva do tri puta veću mogućnost za upalu uha. Ako već mora jesti na flašicu, držite bebu uspravno. 
Šta možete uraditi sami 
Ako dijete u toku noći zaboli uho, možete mu pomoći samo tako što ćete na razne načine smanjiti bol. 
- Pitajte dežurnog pedijatra koji lijek protiv bola smije vaše dijete popiti. Lijek dajte isključivo prema receptu, godinama i kilogramima djeteta. 
- Postoje i kapi za uši koje sadrže blagi anestetik, koje također smijete stavljati samo prema receptu. Prije nego što ih stavite, flašicu s kapima ugrijte u mlakoj vodi. Položite dijete na ravnu površinu s upaljenim uhom prema gore. Ako iz uha ide krv ili gnoj nikako ne stavljajte kapi. 
- Zaboravite na acetilsalicilnu kiselinu kod djece koja su mlađa od 16 godina. 
- Zagrijavanje uha toplim suhim peškirom može kratkoročno pomoći.

Upale uha obično počinju prehladom, koja može dovesti do nakupljanja tečnosti iza bubne opne. Tečnost sama po sebi nije problem, ali je idealno mjesto za razmnožavanje bakterija ili virusa koji uzrokuju upalu

Upale uha često se razvijaju odmah nakon prehlade

Kako se prehlada pretvori u upalu uha

Bilo da razmišljate o drugom djetetu ili ga očekujete, vjerovatno ste pomalo zabrinuti o vašoj sposobnosti da zadovoljite potrebe dvoje djece. Često se priča o tome koliko je veći izazov zadovoljiti potrebe dvoje malenih, nego jednog. Čak i roditelji koji imaju troje i više djece će reći da je najveća promjena kada porodica dobije drugo dijete.
Mnogi roditelji se pitaju da li mogu pružiti toliko ljubavi drugom malenom koliko su pružili prvom. Zatim, kada se rodi druga beba, roditelji joj posvećuju više pažnje, pa se zabrinu za prvo dijete. Oni brzo shvate da imaju dovoljno ljubavi za oboje, ali da dvoje djece nije što i jedno, posebno kada je u pitanju vrijeme koje se provodi s njima. 
Kada roditelji imaju jednu bebu, često svoje radne navike mijenjaju i vezuju ga za period kada beba spava ili kada se odmara. Naravno, ovo je vrlo teško kada imate dvije bebe. 
Svaka od njih ima svoje navike, ali je najbolje za roditelje kada usklade navike oba malena - kada ih hrane i uspavljuju u isto vrijeme. 
Ovo je zaista naporno, posebno za očeve, pošto je njihova pomoć neophodna u ovoj situaciji. Praksa je pokazala da su očevi s dvoje djece mnogo više uključeni u svakodnevne obaveze oko njih.
Najstresnije su situacije kada samo jedan roditelj brine o potomcima. Kada je razlika u godinama djece mala, ona mogu tražiti istu igračku u isto vrijeme. Kada je jedno mnogo straije, oba mogu imati različite potrebe u isto vrijeme. Svaka razlika u godinama između djece je izazov za sebe.
Stariji maleni često ispoljava ljubomoru rođenjem brata ili sestre. Iz ovog razloga, još dok je mama trudna, starije dijete treba psihički spremati na rođenje bebe. 
Djeca do tri godine obično imaju najviše problema da prihvate novog člana porodice, mada i starija znaju ispoljavati netrpeljivost prema bebi. Ona su i dalje fokusirana na roditelje i njima treba posvetiti veliku pažnju. Odraslija djeca mogu biti isfrustrirana, pa čak i povrijediti bebu. 
Roditelji moraju prepoznati takvo ponašanje i starijem djetetu posvetiti pažnju. 
Kažnjavanje ga može još više povrijediti i dovesti do toga da se starije dijete povuče u sebe. Važno je da ga razumijemo, da mu skrenemo pažnju na našu brigu o maloj bebi, a da mu pružimo ljubav i pažnju u što kraćem roku.

Mnogi roditelji se pitaju da li mogu pružiti toliko ljubavi drugom malenom koliko su pružili prvom

Na putu je druga beba

Majke koje doje ne trebaju bebama davati cuclu - donedavno je ovo bilo neprikosnoveno pravilo, ali su američki naučnici nakon analize rezultata 29 studija provedenih u 12 zemalja ustanovili da korištenje cucle uopće ne umanjuje uspješnost dojenja. 
Oni preporučuju da se bebama cucla da tek u uzrastu od tri do četiri sedmice, kada već sisaju s lakoćom. Potreba za sisanjem djeci je urođena. 
Djeca još u majčinoj utrobi sisaju palac. Savjet roditeljima je da ne dozvole djetetu da sisa palac pošto njegov oblik nije prilagođen vilici i može izazvati deformaciju. Ukoliko djetetu date cuclu pred spavanje, ona može smanjiti rizik od iznenadne smrti. Ipak, ne treba je koristiti kao univerzalno sredstvo protiv plača. Djeca često plaču kada su gladna ili kada im je potrebna pažnja. 
Svrsishodno korištenje cucle olakšava kasnije odvikavanje. Obično potreba za sisanjem prestaje između godinu i po i dvije godine. Donosimo devet savjeta koji olakšavaju odvikavanje od cucle:
1. Metoda korak po korak: Postepeno produžavajte periode bez cucle. U prvoj fazi djetetu dajte cuclu samo dok je u stanu, zatim samo dok je u svojoj sobi i na kraju samo pred spavanje. 
2. Knjiga: Uzmite knjigu koja se bavi odvikavanjem od cucle, pokažite je mališanu i razgovarajte s njim o tome. 
3. Objašnjavanje: Objasnite djetetu zašto je vrijeme da se odrekne cucle. Recite mu da ga bolje razumijete kada nema cuclu u ustima i da će mu bez nje zubići biti ljepši. 
4. Bez prisile: Posljednje što roditelji trebaju uraditi jeste da jednostavno zabrane djetetu da cucla. 
5. Kutija s cuclama: Uzmite stare cucle i stavite ih u jednu kutiju. Pokažite je djetetu i objasnite mu da su to cucle djece koja ih više ne žele. Možda će se i vaše maleno odlučiti rastati od svoje cucle. 
6. Metoda izduvana cucla: Učinite cuclu neprivlačnom tako što ćete je probušiti iglom. Kada se vazduh izduva, cuclanje gubi draž.
7. Poklanjanje: Predložite malenom da pokloni cuclu bebi vaših rođaka. Objasnite mu da je njoj sada potrebnija. 
8. Dobra vila: Recite djetetu da će dobra vila odnijeti cuclu i u zamjenu za nju ostaviti divan poklon. 
9. Rastanak od cucle: Recite malenom da zakopa cuclu u parku.

Objasnite djetetu zašto je vrijeme da se odrekne cucle. Recite mu da ga bolje razumijete kada nema cuclu u ustima i da će mu bez nje zubići biti ljepši

Svrsishodno korištenje cucle olakšava kasnije odvikavanje

Devet savjeta za odvikavanje od cucle

Željezo ima vrlo važnu ulogu u fizičkom i mentalnom razvoju djece. Potreban nivo ovog minerala u organizmu djeca održavaju putem hrane bogate tim nutritijentom. Željezo je važno zbog stvaranja hemoglobina koji prenosi kisik svim ćelijama u organizmu, uključujući i ćelije mozga. Nedostatak željeza u organizmu nazivamo - anemija. 
Željezo i bebe
Novorođenče potrebne količine željeza dobiva iz majčinog mlijeka, a zalihe su dovoljne za prvih nekoliko mjeseci života. Bebe koje se hrane nadomjesnim formulama također dobivaju dovoljno željeza koji je njihov sastavni dio. 
Kada dijete pređe na krutu hranu, roditelji moraju voditi računa da u namirnice uvrste i one koje su bogate vitaminima. 
Simptomi anemije
Premale količine željeza u organizmu smanjuju količinu hemoglobina koji prenosi kisik ćelijama kroz krvotok. Tada se javlja anemija čiji su najčešći simptomi:
- Pretjerani umor;
- Odbijanje hrane;
- Bljedoća kože;
- Usporeno dobivanje na težini;
- Ubrzano kucanje srca;
- Sklonost iritacijama;
- Krhki i lomljivi nokti;
- Natečen i suh jezik:
Osim ovih fizičkih, djeca pate i od socijalnih posljedica. Naime, teško se koncentriraju u školi te popuštaju u ocjenama, zbog čega mogu biti stigmatizirana i odbačena od strane vršnjaka.
Hrana bogata željezom
Postoji obmana da je kravlje mlijeko bogato željezom, no imajte na umu da djeca do 10 mjeseci života ne smiju piti kupljeno mlijeko jer mnoge njegove sastojke ne mogu probaviti. S druge strane, treba uzeti u obzir činjenicu da je željezo u industrijski proizvedenom mlijeku često preradom uništeno, pa naknadno umjetno dodano.
Postoji niz drugih namirnica koje su bogate željezom i koje bi trebale dječijem organizmu osigurati zdrav rast i razvoj, a neke od najpristupačnijih su:
- Meso (govedina, janjetina, svinjetina, teletina, jetra, piletina, puretina);
- Žitarice (kruh sa sjemenkama, riža, pržene sjemenke, žitarice i muesli);
- Mahunarke (slanutak, grah, grašak, leća);
- Povrće (špinat, brokula, prokulica, kelj).
Željezo će se dobro apsorbirati iz hrane u dječiji organizam, a osobito ako navedene namirnice kombinirate sa namirnicama bogatim vitaminom C (naranče, paradajz, crvena paprika, kivi...)
Nadomjesci željeza
Bebe koje majke doje ili pak one koje su na nadomjesnim formulama, ne trebaju nikakve dodatne količine željeza. Isto tako, djeca starija od 12 mjeseci ne trebaju dodatno željezo, osim ako u potpunosti odbijaju jesti namirnice bogate željezom. 
Najbolje je konzultirati se sa pedijatrom ukoliko sumnjate u anemiju kod malenih. Naime, dodaci željeza smiju se djetetu davati isključivo ako pretrage pokažu da ono doista ima nedostatak tog nutritijenta. "Predoziranje" željezom dovodi do otrovanja te je opasno.

Koliko je ovaj mineral važan za zdravlje, rast i razvoj djece

Željezo će se dobro apsorbirati iz hrane u dječiji organizam

Kako osigurati dovoljno željeza za mališane

Bebina soba je mjesto na kojem će ona narednih mjeseci provoditi najviše vremena. Zato je bitno da taj prostor bude uređen s posebnom pažnjom. Soba za novorođenče mora biti dobro osvijetljena, da se redovno provjetrava i čisti, a stvari je potrebno rasporediti tako da vam uvijek budu pri ruci.
Preporučljivo je da u prvim mjesecima mama i tata budu u istoj sobi s bebom, kako bi mogli pratiti sve što se dešava i blagovremeno reagirati. 
Raspored stvari 
Komodicu ili ormarić za bebine stvari, krevetac i sto za povijanje rasporedite ovisno o prostoru koji imate na raspolaganju. Krevetac i sto za povijanje ne bi trebali biti blizu prozora ili radijatora. Komodica bi trebala biti prostrana i funkcionalna kako bi u nju stale sve stvari koje ćete koristiti tokom dana i noći. 
Krevetac okrenite tako da bebi nikada ne ide sunce u oči. Tokom noći može biti uključena stolna lampa, ali ne treba biti okrenuta u bebinom pravcu. 
Vazduh je tokom zime često suh, pa na grijna tijela obavezno stavite posudu s vodom ili vlažnu pelenu. 
Održavanje čistoće
Higijenu bebine sobe treba redovno održavati, ali to radite kada je maleno u drugoj prostoriji. Koristite vlažnu krpu ili usisivač, a sobu svakodnevno zračite. U zimskim danima dovoljno je otvoriti prozor na pet minuta.
Nikada ne pušite u bebinoj sobi i ne dozvolite nikome da ulazi s cigaretom u njen prostor, ni na sekundu. Optimalna temperatura u sobi za novorođenče je 22 stepena, a prvih dana kada beba dođe iz porodilišta do 24 stepena. 
Važno 
* Sto za povijanje postavite u blizinu krevetića. 
* Kada kupujete krevetić, obratite pažnju na opcije dodatne sigurnosti. 
* Krevetić postavite dalje od prozora i zavjesa.
* Svi drveni komadi namještaja trebali bi imati oble ivice. 
* Kablove obavezno prekrijte plastičnim kanalićima.

Preporučljivo je da u prvim mjesecima mama i tata budu u istoj sobi s bebom, kako bi mogli pratiti sve što se dešava i blagovremeno reagirati

Krevetac okrenite tako da bebi nikada ne ide sunce u oči

Kako treba izgledati soba za novorođenče

Igračke su važan dio odrastanja, ali pri izboru treba biti oprezan jer mnoge mogu podstaći agresivnost kod djeteta.
Prevladava mišljenje da su najbolje igračke one koje uče malene da čitaju i pišu. Međutim, dijete se ne razvija onda kada usvaja gotova znanja i uvježbava nekakve vještine, već onda kad samostalno uči rješavati postavljene zadatke. 
Najbolje igračke su zato one koje stimuliraju dječiju aktivnost i uče malene da se druže i komuniciraju. 
Psiholozi kažu da je glavni kvalitet dobre igračke njena jednostavnost i univerzalnost. Što je igračka univerzalnija, to su veće mogućnosti za igru. S takvim igračkama dijete se može zabaviti na različite načine, ovisno o mašti i raspoloženju. 
Za bebe
* Zvečke - doprinose razvoju vida i sluha, koncentracije i pažnje, kao i koordinaciji pokreta. 
* Visuljci koji se kače na krevetac ili kolica - doprinose razvoju vida, uče bebu da zadrži pogled na predmetu živih boja. Ako je igračka u obliku vrteške, dojenče stiče umijeće da je prati pogledom ukrug. 
* Lutke koje ispuštaju zvuke posebno privlače pažnju beba i izazivaju njihovu radost. 
Od 1. do 3. godine 
Igra malenih u ranom uzrastu, do treće godine, pruža mu mogućnost da spozna sebe i svijet koji ga okružuje. Tada dijete otkriva da na nov način "barata" predmetima koje poznaje, što mu omogućava da se osjeti samostalnim i sigurnim u svoje snage. 
* Piramida - Najjednostavniji tip ove klasična igračke sastoji se od štapa na koji dijete treba nanizati kolutove različite širine. Doprinosi preciznosti i koncentraciji, uči maleno da zapaža razmjere predmeta po veličini i boji, razvija finu motoriku, vizuelne sposobnosti i maštu. 
* Kocke - U početku se dijete igra kockama bez posebnog reda: opipava ih, prevrće i obrće ili baca. Zatim ih počine redati jednu na drugu i na kraju ih koristi kao materijal za kuće ili zamkove. 
* Automobili - razvijaju motoriku i bude maštu. Maleni često sebe zamišljaju kao vozača i uvježbavaju društvene uloge. 
* Lutke - služe kao zamjena za čovjeka, a dijete koje se brine i vodi računa o njoj, uči se odgovornosti, ljubavi i pažnji. 
Predškolski uzrast
Uzrast od tri do sedam godina vrlo je značajan u životu djeteta i utječe na njegov dalji razvoj. Maleno već osjeća svoju samostalnost i snažnu potrebu da je ostvari. 
* Konstruktorski kompleti - konstruiranje je najznačajniji vid djelatnosti za predškolski uzrast. Bitno je da igračka ovog tipa pruža djetetu mogućnost da maksimalno ispolji maštu i dozvoli mu da istražuje i eksperimentira. 
Konstruktorski kompleti, u koje spadaju i lego kocke, zahtijevaju preciznost i koncentraciju, pogodni su za igru više djece, ali i za individualnu aktivnost. 
* Slagalice - formiraju prostorno mišljenje, razvijaju umijeće da se zadaci rješavaju postepeno, u etapama, uvježbavaju djetetovo strpljenje, koncentraciju i sposobnost da dugo sjedi na jednom mjestu, što je posebno korisno uoči polaska u školu.

Najbolje igračke su one koje stimuliraju dječiju aktivnost i uče malene da se druže i komuniciraju

Psiholozi kažu da je glavni kvalitet dobre igračke njena jednostavnost i univerzalnost

Majčinski instinkt - stvarnost ili mit

Roditeljski vodič kroz simptome

Zašto djeca mrze tutu

Prvi zubići mogu boljeti dijete

Za ospice je vakcina jedini lijek

Prvorođena djeca imaju bogatiji rječnik

Olakšajte muke malom astmatičaru

Kako maziti, a ne razmaziti djecu

Zašto djeca mokre u krevet

Pet pravila za čuvanje lijekova

Kako se prehlada pretvori u upalu uha

Na putu je druga beba

Devet savjeta za odvikavanje od cucle

Kako osigurati dovoljno željeza za mališane

Kako treba izgledati soba za novorođenče

Dobra igračka je vježba samostalnosti

Naša tema

Majčinski instinkt - stvarnost ili mit

Roditeljski vodič kroz simptome

Zašto djeca mrze tutu

Prvi zubići mogu boljeti dijete

Za ospice je vakcina jedini lijek

Prvorođena djeca imaju bogatiji rječnik

Olakšajte muke malom astmatičaru

Kako maziti, a ne razmaziti djecu

Zašto djeca mokre u krevet

Pet pravila za čuvanje lijekova

Kako se prehlada pretvori u upalu uha

Na putu je druga beba

Devet savjeta za odvikavanje od cucle

Kako osigurati dovoljno željeza za mališane

Kako treba izgledati soba za novorođenče

Dobra igračka je vježba samostalnosti