Dijete mlađe od dvije godine ne može shvatiti zašto nešto ne smije raditi. Ako je jednogodišnjak u zanosu igre otvorio tatinu poslovnu torbu i iz nje vadi spise i dokumente, ništa mu neće značiti upozorenje: "Ne smiješ da diraš tatine papire!".

Umjesto objašnjenja, uzmite mu dragocjene papire iz ruku i dajte nešto drugo, bez obzira na to što će dijete plakati. Starije dijete možete naučiti da tatine stvari nisu za igru.

Pozitivno, a ne negativno

Dijete će vas prije poslušati kada mu kažete šta od njega očekujete, nego ako mu kažete šta ne smije raditi. Recite: "Nakon večere idemo u krevet i onda ću ti ispričati priču!", a ne: "Ako ne budeš u krevetu, neću ti ispričati priču!"

Jasno i kratko

Djeca ne razumiju duge poruke. Ako dijete hoda po kući, a ruke su mu umrljane čokoladom, a vi mu kažete: "Baš me zanima hoćeš li sve uprljati!", vrlo je vjerovatno da će po cijeloj sobi ostaviti tragove prstića.

Jasna poruka bila bi: "Operi ruke i onda ćeš se moći igrati!"

Strogost i popustljivost

Ako imate vrlo stroga pravila, dijete će kod kuće, možda, biti dobro i poslušno, ali to ne znači da će se tako ponašati u vrtiću, školi ili među vršnjacima. Izvan kuće može iskazivati bijes koji ne smije pokazati pred mamom i tatom.

S druge strane, nemate strpljenja tražiti da poštuje kućna pravila, pokazujete nezainteresiranost. Ni takav stil nije dobar, jer djeci nedostaje samodisciplina.