Udaranje, šamaranje i batine djeci pokazuju da je u redu udarati druge kako bi se riješio problem i može ih potaknuti da kažnjavaju druge na isti način kako se njih kažnjava.

Fizičko kažnjavanje sprečava određena ponašanja samo na kratko vrijeme. Čak se i na teško kažnjavanje djeca mogu naviknuti tako da kasnije nema nikakav utjecaj na njih. Batine s vremenom postaju nedjelotvorne.

Evo nekih prijedloga kako postupiti kada nas zabrinjava djetetovo ponašanje:

* Oduzmite određene povlastice - poput kratkotrajne zabrane igranja s drugom djecom ili gledanja TV-a;

* Recite kako se osjećate kad se dijete tako ponaša;

* Dajte djetetu "time out" - neka sjedi mirno i tiho, onoliko minuta koliko ima godina starosti (nije za jako malu djecu);

* Djeca trebaju osjetiti da greške mogu i popraviti;

* Naučite ih kako da uče iz svojih grešaka;

* Pomognite im da shvate kako mogu izbjeći ponavljanje istih sukoba u budućnosti;

* Vrlo je važno da ih u tim trenucima ne osramotite i ponizite;

* Djeca se stalno trebaju osjećati voljeno i poštivano;

* Problem je ponašanje, a ne dijete! Možete reći nešto poput: "Volim te i prihvaćam, ali ovo što si napravio/napravila mi se ne sviđa."

Radije pohvalite dobro ponašanje, a ne kažnjavajte za loše, jer djeca žele ugoditi roditeljima.

ZAPAMTITE: Pohvala i pažnja najbolje su nagrade.

Kako protiv nasilja u medijima

Gledanje nasilja na televiziji, u filmovima i na video igricama može pridonijeti agresivnom ponašanju djece. Kao roditelj, možete kontrolirati količinu nasilja koju djeca vide u medijima.

Evo nekih prijedloga:

* Ograničite gledanje televizije na jedan do dva sata dnevno;

* Budite upoznati s tim koje programe vaša djeca gledaju, koje filmove i kakve video igrice igraju;

* Razgovarajte s djecom o nasilju koje gledaju na televiziji, filmovima i videoigricama, jer na taj način kod njih razvijate medijsku pismenost;

* Pomozite im da shvate kakve su ozbiljne posljedice nasilnog ponašanja;

* Razgovarajte s djecom o nenasilnim načinima rješavanja problema.

7 preporuka

Podučite i podstičite djecu da se odupru nasilju. ( - Ne smiješ prvi udariti, ali uzvrati ako te neko pokuša udariti!);

Naučite ih da reagiraju kad neko vrijeđa, prijeti ili udara drugu osobu;

Pomozite im u shvaćanju da je potrebno više hrabrosti i snage za odupiranje nasilju nego za prihvaćanje nasilja;

Odgajajte svoju djecu tako da bez podozrenja prihvaćaju djecu svih etničkih i religijskih skupina;

Naučite ih da je kritiziranje nekoga, jer je drugačiji, bolno, te da je vrijeđanje neprihvatljivo;

Štetno je i korištenje riječi da bi se započelo ili podržalo nasilje, te tiho prihvatanje nasilja;

Upozorite dijete da prijetnje i maltretiranje mogu izazvati nasilje.

Vi ste primjer prihvatljivog ponašanja

Vrijednosti poštovanja, istine i ponosa u vašoj porodici mogu biti važni izvori snage za vašu djecu, pogotovo ako se susreću s negativnim pritiskom vršnjaka, žive u nasilnom susjedstvu ili idu u školu punu nasilja.

Većina djece ponekad reagira agresivno i može udariti drugoga. Upozorite dijete o mogućim opasnostima nasilnog ponašanja. Pohvalite ga kad problem riješi konstruktivno bez nasilja.

Djeca će vjerovatnije ponoviti pozitivna ponašanja ako ih primijetimo i kad su za njih nagrađena pohvalama i pažnjom.

Roditelji ponekad ohrabruju agresivno ponašanje, a da nisu toga ni svjesni. Na primjer, neki roditelji smatraju da je za dječake dobro da se nauče tući. Čak su i "igre" tuče oca s djetetom u nekim porodicama vrlo česte.

Dobar roditelj naučit će svoje dijete da je probleme bolje rješavati mirnim riječima, a ne šakama, prijetnjama ili oružjem. Zato:

Pomozite djeci da nauče kako konstruktivno i nenasilno iskoristiti svoje slobodno vrijeme;

Naučite ih svoje najdraže igre, hobije ili sport i pomozite im da razviju svoju nadarenost i vještine;

Čitajte priče mlađoj djeci, a starije vodite u biblioteku ili im pričajte priče o ljudima koji su utjecali da svijet postane bolje mjesto.

Budite prisutni u djetetovom životu

Djeca ovise o roditeljskoj podršci, zaštiti i ohrabrenju kada uče razmišljati svojom glavom. Bez pravilnog nadzora ona neće dobiti potrebnu sigurnost. Studije su pokazale da djeca koja nemaju kvalitetan nadzor roditelja, vrlo često razviju poremećaj u ponašanju. Zato je vrlo važno sljedeće:

* Osigurajte da znate gdje su vam djeca u svakom trenutku i ko su prijatelji s kojima se druže;

* Kad ne možete biti s djecom, povjerite ih nekome kome vjerujete;

* Nikada ne ostavljajte malu djecu samu kod kuće, pa makar na kratko vrijeme (djecu mlađu od 10 godina);

* Ohrabrite školsku djecu za sudjelovanje u nadgledanim školskim aktivnostima kao što su dodatna nastava, sport ili rekreacijske grupe;

* Uključite ih u preventivne programe raznih udruga i društava u zajednici;

* Pratite djecu na aktivnosti i uočite kako se slažu s drugom djecom;

* Naučite dijete kako se nositi s tuđim uvredama, prijetnjama ili udarcima;

* Objasnite djeci kako takva ponašanja nisu prihvatljiva te ih ohrabrite da se ne druže s djecom koja se ponašaju na takav način.

Budite dosljedni

Kad stvarate pravila, držite ih se. Djeci je potrebna struktura s jasnim očekivanjima. Postavljati pravila, a zatim ih se ne pridržavati za njih je zbunjujuće i ne pruža im uvid s kakvim ponašanjem mogu proći bez kazni.

Roditelji trebaju uključiti djecu u postavljanje pravila kadgod je to moguće. Objasnite djeci što se od njih očekuje i koje su posljedice nepridržavanja pravila. Zajedno se dogovorite kako se nećete ponašati jedni prema drugima.

Porodica treba biti oaza mira

Nasilje u kući je za djecu uvijek zastrašujuće i štetno. Djeci je potreban siguran dom s puno ljubavi, dom u kojem ne trebaju odrastati u strahu.

Djeca koja svjedoče nasilju u porodici, ne moraju uvijek postati nasilna, ali će vjerovatnije posegnuti za nasilnim rješavanjem konflikata.

Radite na stvaranju sigurnog, nenasilnog doma i ne podržavajte nasilno ponašanje među braćom i sestrama.

Uzmite u obzir da neprijateljska i agresivna svađanja među roditeljima plaše djecu i pružaju im loš primjer.

Ponekad djeca ne mogu izbjeći svjedočenje nasilju na ulici, u školi ili kod kuće, pa im treba pomoć da se nose s nastalim osjećajima straha i doživljenim situacijama.