"Mama, ne ostavljaj me!", većini roditelja poznata je ova molećiva rečenica koja iskazuje dječiji strah da će biti zauvijek ostavljeno i da više nikada neće doći po njega.

To je strah koji se javlja zbog osjećanja bespomoćnosti i zavisnosti od odraslih, s jedne strane, i zbog nerazvijene orijentacije u vremenu, s druge. Ovaj strah najjači je kod mlađe djece.

Za njegovo prevladavanje mogu vam pomoći određene preporuke:

1. Ne ostavljajte dijete potpuno samo ni na minutu, jer njemu i ta jedna minuta izgleda kao vječnost, jer malo dijete zna samo za sadašnjost. Prošlost i budućnost još su nepostojeće u dječijoj glavici.

2. Nikada se nemojte iskradati iz kuće u želji da dijete ne primijeti vaš odlazak. Na taj način ono će, pošto ste ga jednom iznevjerili, uvijek strahovati da ćete pobjeći od njega i neće imati povjerenja u vas, čak i kada mu kažete da nećete nikuda ići.

3. Jako je važno da svaki put djetetu kažete gdje idete, ko će na njega paziti, zašto ne može i ono da ide i kada ćete se vratiti. Na taj način oslobađate ga straha da će biti ostavljeno i da će vas zauvijek izgubiti.

4. Osim toga, gradite povjerenje djeteta prema vama kao roditelju, jer ćete ga naučiti da ono što kažete to i uradite.

5. Kada dijete ostavljate, nastojte da vaše prvo odsustvo bude veoma kratko, na primjer pet minuta, sljedeće neka bude deset, pa petnaest, potom nešto duže.

Na taj način dijete stiče povjerenje u vas da ćete se vratiti kao što ste i obećali. Ukoliko vaša prva odvojenost od njega bude veoma duga, to će za dijete biti pravi šok.

Kada na duže vrijeme ostavljate dijete, nemojte praviti dramu od rastanka. Zagrlite ga i poljubite i to je sve. Što duže budete stajali s djetetom, otežat ćete mu muke.

Svako dijete je na rastanku s roditeljima, bez obzira na to da li plače ili ne, uznemireno, jer napušta sigurnost i ulazi u situaciju koja mu nije poznata. Što duže traje rastanak, sve više raste uznemirenost.

6. Čak i kada se dosljedno držite navedenih preporuka, može se desiti da dijete i dalje ispoljava intenzivan strah pri vašem odlasku. Razlog takvom ponašanju može biti odnos između djeteta i osobe kojoj ste ga povjerili.

Čak i kad je u pitanju vaša rođena majka koja jako voli svog unuka i brine o njemu, ne mora značiti da upravo ona ne podstiče strah u djetetu.

Mnogi odrasli, kada ne znaju kako da izađu na kraj sa neposlušnom djecom, pribjegavaju zastrašivanju poput: "Ako budeš tako bezobrazan, mama se nikad neće vratiti", "Nastaviš li to da radiš, ostavit ću te samu u kući i neće biti nikog ko će te čuvati".

Međutim, najveći je problem saznati za ovakve reakcije odraslih pošto se oni najčešće trude da sakriju slabost vlastitog autoriteta u odnosu na dijete.