Razgovor o usvojenju i djetetovom porijeklu važan je jer je direktno povezan s procesom stvaranja identiteta i traženja odgovora na pitanja ko sam ja. Naime, teško je doći do odgovora na to pitanje ako ne znamo ili imamo pogrešan odgovor na pitanje odakle dolazimo i gdje i kome pripadamo, piše magazin Mama & Beba.

Razgovor je zlata vrijedan

Donedavno je prevladavao pristup izbjegavanja razgovora o usvojenju ili odgoja djeteta u uvjerenju da je ono biološko dijete. Tokom djetinjstva, posebno djece usvojene u najranijoj dobi, usvojiteljima se to činilo prirodnim izborom jer je uz usvojenje često bila vezana stigma neplodnosti.

Međutim, neizbježno su se događale situacije u kojima bi usvojenici saznali da su usvojeni, obično putem drugih osoba i u situacijama kada to nisu očekivali (npr. od komšija, prilikom određivanja krvne grupe, ili kada prvi put ugledaju svoj rodni list). Reakcije djece, odnosno odraslih usvojenika, često su bile razarajuće i za njih i za odnos s roditeljima, piše magazin Mama & Beba.

U tim se trenucima ne bi samo mijenjala njihova svijest o tome odakle dolaze i kome pripadaju nego bi dolazilo do velikih potresa u njihovom povjerenju u svijet oko sebe i u osobe koje čine najbliži dio toga svijeta. Naime, otkrićem o usvojenju sve što su do sada znali i u što su vjerovali pokazalo se lažnim, a ljudi, njihovi roditelji, koji su s njima izgrađivali sliku o svijetu, pokazali su se nepouzdanima.

U takvim se situacijama događa da djeca počnu preispitivati ne samo vlastito porijeklo nego sve što su im roditelji do tog trenutka govorili i čemu su ih učili (uključujući vrijednosne sisteme, navike, osjećaj pripadnosti toj porodici, modele ponašanja, vlastito sjećanje i, na kraju, je li voljeno i vrijedno ljubavi), piše magazin Mama & Beba.

Kako razgovarati?

S djetetom o usvojenju treba neprestano razgovarati. Iako naš zakon preporučuje da se djetetu kaže da je usvojeno do njegove sedme godine, rezultati istraživanja pokazali su da o toj temi treba početi pričati puno ranije.

Dijete stvara svijest o sebi i svojoj okolini stalno tokom odrastanja, i važno mu je pomoći da u tu svijest od početka utka i činjenicu da je usvojeno. Naravno da način kako se to radi ovisi o djetetovoj dobi. Na primjer, kada je dijete malo i kada pričamo s njim o tome odakle dolaze djeca, pričat ćemo da se rađaju iz majčinog trbuha, ali i da neka djeca dolaze u oporodicu i na drugačije načine.

S godinama će se način razgovora o usvojenju mijenjati, kao i dječja pitanja. Važno je da načinom kako pristupamo toj temi signaliziramo djetetu da je ta tema u našoj porodici ne samo dopuštena nego dobrodošla te da ona nije tajna niti da nas razgovor o njoj povređuje ili boli. Na taj način pomažemo i djetetu da razvija osjećaj povjerenja u nas kao roditelje s kojima može razgovarati o svemu, ma kako osjetljivo bilo, piše magazin Mama & Beba. Učimo ga da njegova prošlost nije nešto loše i neprihvatljivo, što mora biti tajna koju moramo skrivati.