Svega nekoliko kilometara od isključenja s autoputa između Zagreba i Stare Gradiške, neposredno u blizini granice s BiH, nalazi se Spomen-područje Jasenovac.

Ekipa „Dnevnog avaza“, koja je pratila parlamentarne izbore u Hrvatskoj, odlučila je u četvrtak svratiti na mjesto vjerovatno najvećeg stradanja na području bivše Jugoslavije.

Od samog isključenja s autoputa, osim ravnice i uglavnom starih i dotrajalih kuća, nije imalo puno toga da se vidi. Sve izgleda kao da je vrijeme stalo, a u ovoj općini živi oko 1.500 ljudi.

Kameni cvijet

Ulazimo u otvoreni dio kompleksa, gdje, ukoliko nemate saznanja gdje ste, mislite da ste došli u jedan netaknuti i mirni dio prirode, kako biste napunili „baterije za dalje“. Ipak, ovdje sablasna tišina govori više od bilo kakvih riječi.

Uprkos sunčanom vremenu, tamo zatječemo svega dvije osobe srednjih godina koje su došle iz Beograda da odaju počast stradalima. Kako smo mogli čuti, ništa bolja situacija nije niti ostalim danima, ukoliko nije riječ o danima obilježavanja stradanja, pa ovdje, osim onih koji su u prolazu, zna doći tek poneki autobus s učenicima iz Srbije, što se moglo i vidjeti ispod Kamenog cvijeta, najprepoznatljivijeg simbola ovog kompleksa i djela arhitekte Bogdana Bogdanovića, po tome ko je položio cvijeće.

Od logora, upravnih zgrada i svega ostalog što je činilo kompleks kojim je zapovijedao ustaški koljač Maks Luburić ostala su samo ispupčenja i udubljenja u zemlji na lokacijama gdje su se nalazili, uz pojašnjenje o čemu je riječ.

Nedaleko o Kamenog cvijeta nalazi se jezero, koje je nastalo kopanjem gline za ciglanu. Prema svjedočenjima preživjelih logoraša, mnoga tijela su bačena u jezero „da se ribe tove“. Mnogi su, nažalost, skončali u Savi, nekoliko desetina metara dalje.

Prijevoz stoke

Nekoliko metara od Save nalazi se i spomen-voz, na istom mjestu gdje su se zaustavljali transporti sa zarobljenicima. Riječ je o teretnom vozu koji je služio za prijevoz stoke, a tokom perioda NDH u njima su deportirani zarobljenici, a imao je i neslužbeni naziv - „voz smrti“.

Iako građani u Hrvatskoj ne mare puno za ovo mjesto, uočljivo je da se ono redovno održava, trava je pokošena, a na više mjesta se može vidjeti da su, uz pomoć Vlade Hrvatske, vršena određena renoviranja.

Osim toga, danas se uz Spomen-područje Jasenovac nalaze i dvije zgrade. Jedna je upravna, na čijem staklu s vanjske strane pišu godine i svi važni događaji koji su vodili ka tome da ovo mjesto postane jedno od onih gdje su najmonstruoznije ubijani Srbi, Romi, Jevreji, među njima i brojni civili, ali i svi politički neistomišljenici.

Druga zgrada je Memorijalni muzej, koji je, stječe se dojam, vrlo dobro iskoristio taj mali prostor. Slaba osvijetljenost i tamni zidovi simbolički šalju jaku poruku šta se desilo, a cijelom dužinom muzeja, ispod krova na staklu, nalaze se imena stradalih od fašističkog režima koji je imao podršku Adolfa Hitlera i Benita Musolinija.

Metode ubijanja uključivale su vješanja, ubistva noževima, maljevima i sjekirama, te vatrenim oružjem, čemu svjedoče i predmeti u muzeju koji su se koristili za ova svirepa djela.

Na zidovima su i brojne fotografije iz tog mračnog perioda, dok se na više televizora puštaju isječci iz dokumentaraca o toj tematici.

Ono što nikoga ne ostavlja ravnodušnim su autentični predmeti iz tog vremena, poput prsluka koje su sašili zarobljenici, crteža šestogodišnjaka Tedija Draušnika, bonova za hranu koji su bili privilegija samo određenih grupa, logorske povratno-dopisne karte koje su služile kao jedina veza s najmilijima.

„Bez vode“

Najveći dojam ostavlja limena tabla s natpisom „bez vode“, koja je bila obješena na ogradu logora 3C koji se nalazio unutar velikog logora tokom ljeta 1942. godine, kada su, prema naredbi Ivice Matkovića, zarobljenici iz tog dijela bili osuđeni na smrt glađu i žeđu.

Broj žrtava

Prvih postratnih godina u Jugoslaviji se govorilo o cifri između 500.000 i 600.000 jasenovačkih žrtava, a kasnije je riječi bilo čak i o 700.000 žrtava, no očito je bilo da ti podaci nisu bili potkrijepljeni naučnim činjenicama. Prvim poimeničnim popisom 1960-ih došlo se do cifre od 59.188 žrtava. 

U Spomen-području Jasenovac do danas je prikupljeno 83.811 imena i prezimena stradalih osoba, a procjene su da bi taj broj mogao ići do 100.000, s obzirom na to da su ubijene cijele porodice te da za nekima od stradalih nije imao ko da traga.

Unutar Memorijalnog muzeja nalazi se i 3D prikaz izgleda građevina kompletnog „logora smrti“.