Već 23 godine za pucanj topa sa Žute tabije tokom ramazana u Sarajevu zadužen je Smail Krivić. Tobdžija, koji svakog dana označava kraj posta, ramazanska je atrakcija u bh. prijestonici. Obučen u narodnu nošnju, s fesom na glavi, uvijek je privlačio pažnju kako domaćih tako i turista iz zemalja širom svijeta.

Svi se raduju

Nerijetko su ga posjećivali i strani novinari. O njemu, ali i ovoj bh. tradiciji, čulo se nadaleko. Ali, ovog ramazana sve je drugačije. Zbog pandemije koronavirusa do prije nekoliko dana Krivić je na Tabiji bio gotovo sam, dok su ga ranijih godina okruživale desetine sugrađana, ali i stranih gostiju. 

- Od 1997. godine ovo je moja dužnost, a obavljat ću je dok se bude moglo – kaže nam Smail, skromno priznavši da ga i na ulici nerijetko zaustavljaju da se fotografiraju s njim. 

Dok razgovaramo s njim uoči iftara, nekoliko dječaka upire prstom u Smailov fes. „Ovaj čiko puca“, kaže jedan od njih, gledajući u tobdžiju, čijem se pucnju u šeheru svi raduju.

- Neobično mi je bilo ovog ramazana, nema puno ljudi, bilo je zabranjeno da dolaze. Sad je malo bolje, dođu ovdje, iftare. A prije je ovdje bilo puno, nije se moglo prići – priča Krivić.

Nekoliko puta se desilo i da zakasni, ali mu to Sarajlije, kaže, nisu zamjerile.

I vjetar mu je nekoliko puta gasio vatru, dok je top još palio na „primitivan način“.

- Ovdje uvijek puše neki vjetrić. Snalazio sam se na razne načine, pa sam, kad provučem fitilj, stavljao na njega kutiju, da ga zaštitim od vjetra. Svi gledaju šta je sad to, a ja samo mislim da mi se ne ugasi. Sad je lakše, sve ide na elektronsko paljenje – priča sarajevski tobdžija.

Nema greške

Top ima detonirajući fitilj i nema mjesta za grešku.

- Nema određenog vremena, nije odmjereno koliko će fitilj gorjeti, čim vatra do njega dođe, on puca. A i sa strujom, iste sekunde kada pritisnem, on je već u zraku, nema greške i gasiti se ne može – pojašnjava Krivić.

Ne može svako biti tobdžija, dodaje, jer za to „treba pameti“.

- Sad bih ja nekog naučio, ali mora položiti za certifikat. Ali, neko će morati ovo nastaviti raditi. Nije ništa vječno, pa nismo ni mi – rekao je Krivić. 

Miris dima i somuna

Pukao je top, kandilji su se upalili, u Sarajevu je označeno vrijeme za iftar. Dok su se u zraku miješali mirisi dima nakon detonacije i ramazanskih somuna, ezani su se začuli, a tobdžija Smail Krivić se omrsio vodom i krenuo kući na iftar.

- Allahimanet, do sutra – reče nam na odlasku.